Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/samosvoja

Marketing

Desanka




Nisam lažni moralist, a i vesele me kojekakve disciplinice kao
i sve druge,samo za razliku od mene, drugi to ne priznaju.

Znam da mi se smiješe sankcije pa i u vidu samoprijekora
koji ja na brzinu zataškam.

Znam zataškati od same sebe. Moram i ja sebe satisfacirati :)

Velim smiješe se, jer ne uspiju se nasmijati zato što sam
smislila kontra disciplinu, da mi je ne bi neki drugi puno gori od
mene, nametali, što ja baš ne podnosim.

Eh, ti drugi su mi trn u oku! Ti neki koji vode računa samo
o drugima a sebe ne vide.


Nije to disciplina kako pobijediti samog sebe, odavno sam se na
leđa bacila razmišljajući kako bi bilo bolje da sam se pod nekog
bacila .

Bilo bi učinkovitije.

Svakakvog poremećenog svijeta kamalaza ulicama za koje
ni ne slutimo šta vide a čine se normalni.

I zato imam obranu..kakva je takva je, rekla bih učinkovita.

Stipe je rekao kako sam njegovu dragu nagovorila da ga ostavi.

Bog sa njim.

Nisam ga uopće poznavala osim iz viđenja, jedino što sam znala
da je u vezi sa Boženom jer mi je to rekla njena sestra. Nisam nikad ni
razgovarala sa Boženom osim pozdrava i kurtoaznih pitanja u prolazu.
jer ja sam prijateljica njene sestre. I to je bilo sve što sam znala.

Tako da sam kasnije shvatila da je Stipe totalno popizdio.

Bio je povremeni pacijent psihijatrije što smo saznali nakon
incidenta.

Možda sam i dobro prošla jer me u stopu pratio šuteći, a
ne boj se psa koji laje.

Šutila sam i ja, skoro trčeći dok nisam došla do ulaza.
Onda sam se okrenula i našpricala ga Pfefer sprejom.
koji mi je već bio spreman u ruci . Preživio je.

Rekao mi je susjed, koji je naravno u gluho doba noći
virio kroz prozor, da se kod njega umivao.

Ccccc susjeda...šteta što ga nisam ugledala onog momenta
kad sam špricala.

Sve po zasluzi.kažem ja susjedu.. a niste ni vi daleko

Neka!

Sad barem zna da mi ne smije priči a i da za to nema
a i nije imao razloga.

Nisam ni ja znala kakve Stipe ima namjere.

A pretpostavke su majke svih zaheba svrstavam ih u
velike tajne malih majstora ubrzanja razmišljanja, po principu
prije nego išta kaže ili učini, ubij neprijatelja pogledom,
pa onda razvali oš po pichki gornjoj ili oš po donjoj..

E pa ja nisam imala priliku za pogled pa je dobio po gornjoj.

Vidim ga često da bavulja cestom, uglavnom pređe na drugu
stranu kad me vidi.

Vjerujem da si u bradu šapče..napucaj kravu..napucaj kravu

Oprezan je on sada , jadan nebio :))

To je bilo jednom a sad sam se toliko samodisciplinirala da
više malo kad podlegnem desantu emocija.

Još malo ću hodati kao SpužvaBob i ubijati... ili milovati pogledom.

Ovisno o trenutku.


PS:

Kategorija:

Kultura preživljavanja rukotvorinama..


Eh, baš sam kulturna !





Post je objavljen 26.04.2014. u 00:00 sati.