Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/procitano

Marketing

Ljubavologija

Bruno Šimleša
Izdavač: Ljevak

Ljubav je osjećaj svetosti života. Ona je doživljaj postojanja, trenutak u kojem prepoznajete vječnost, titraj istine, trenutak u kojem osjetite da vam se srce naježi od ljepote. Ali ne ljepote onoga što volite, već ljubavi same.

Upravo zato što možete lako upasti u životni ćorsokak ako svoju ljubavnost vežete za one koje volite, predlažem vam da svoje ljubavne odnose odsad pokušate gledati kroz prizmu sebe kao ljubavi. Vi ste ti koji omogućujete ljubavi da postoji. Oni su samo osobe kojima upućujete ljubav. Ta ljubav izlazi iz vas, zar ne? Ona je vaša, ne njihova. I vaša ljubavnost i moć voljenja ne odlaze ako oni odu iz vašeg života, samo se preusmjeravaju.

Ljubav je doista svemoćna. Ili, da budem precizan, ljubav nam otkriva moć koja je oduvijek bila u nama. Zahvaljujući njoj, i jedino njoj, naš um može razbaštiniti horizonte, oteti im njihovu prirodnu ulogu krajnjih granica i dati nam da rasplešemo bezgraničnost. Zamislite bezgraničnost kako pleše vašim umom... Pokušajte. Jer upravo taj ples, taj britki i jezičavi ples, jedan je od vrhunskih poklona ljubavi.
Jednako kao što će vašem umu omogućiti da prepozna vlastitu neograničenost, ljubav će i vašem srcu pokloniti znanje da može doživjeti baš sve. Želite doživjeti sveprisutnost? Uz ljubav je to moguće jer ljubav zna odlučno ali nježno zamoliti sve one sitne emocije, sve one emocije koje ne slave život, sve one emocije koje umanjuju ljepotu... Ljubav ih zna zamoliti da napuste vaše srce, a tada...tada srce pokazuje svoju oravu prirodu, pokazuje moć osjećanja ljepote tkanja kreacije.
Čini mi se da se na to misli kad se kaže da ljubav može micati planine. Moć doslovnog micanja doslovnih planina zapravo je potpuno nebitna stvar jer ne pridonosi osjećaju sreće. Ali zato moć micanja vlastitih ograničenja koja nam sužavaju vidik, ograničenja koja nam onemogućavaju osjećanje ljepote... E te granice možemo nadrasti uz ljubav.

Ljubav vas od učenika pretvara u učitelje! Ljubav i jedino ljubav otkriva vam tko ste!

Možemo osjećati ljubav prema svemu čiju bit doista prepoznamo.

Želimo li spoznati što ljubav jest, mora nam biti jasno da poanta ljubavi nije u voljenju nekoga ili nečega, nego u prepoznavanju sebe kao ljubavi koja voljenjem živi ono što ona istinski jest.

Vrhunce ljubavi doživljavamo kad ljubeći prepoznajemo sebe kao ljubav! Zato toliko volimo voljeti. U voljenju se sastajemo sa svojom esencijom. Tek kad volimo, shvaćamo da se od svoje esencije nikad nismo ni rastali!

Ljubav prečesto svodimo na ljubav prema drugima i tako joj zapravo uskraćujemo dah. Trebali bismo proslaviti sve ostale oblike ljubavi, jer ljubav doista ima bezbroj nedovoljno otpjevanih lica. Zapravo ljubav prema životi, iz koje proizlaze sve ostale ljubavi, jest ljubav prema sebi.

U odnosu prema slobodnom vremenu sjajno se očituje koliko držite do sebe.

Ljubav prema sebi uključuje i spremnost na promjenu kada je ona potrebna te prije svega kritičko gledanje svijeta u nama i oko nas.

Ako uvijek činite ono što je red učiniti, život vam je sigurno u neredu.

Osoba koja istinski voli sebe osjeća smirenu stras tijekom dana, samouvjerenost, istinsku zanesenost ljepotom svijeta, blisku povezanost s drugima, što automatski negira ikakve natruhe narcisoidnosti.

Prvo trebate osvijestiti da je odnos prema sebi najbitniji odnos u vašem životu.

Taj osjećaj da vi vrijedite, da ste dobri takvi kakvi jeste, možete dobiti samo od sebe samih. Drugi vam to mogu olakšati ili otežati, ali vi sami trebate biti kreatori tog osjećaja. Vi ste odgovorni za svoj život i vaša je odgovornost izgraditi osjećaj da ste dovoljno dobri, da ste dobri takvi kakvi jeste i da zaslužujete sve blagoslove ovoga svijeta. U tom iznimnom građevinskom pothvatu, drugi samo obični radnici. Vi ste glavni arhitekt i izvođač.

Dobro razmislite, ima li i dalje smisla ispunjavati potrebe svih drugih samo zato što pogrešno mislite da ćete tako konačno dobiti njihovo priznanje?

Odnos prema sebi bi trebao biti ključna stvar u vašem životu, a uvjeravam vas da zdrav osjećaj ljubavi prema sebi ne vodi do sebičnosti i malodušnosti. Upravo suprotno, tek tada i tako drugima možete dati ono najljepše što nosite u sebi. Dragi moji, vi ste jedina osoba s kojom provodite svaku minutu svakog dana svih dana u godini. Nije li onda logično da vam taj odnos treba biti najbitniji?

Ispišite sve svoje vrline, potom se osamite, isključite mobitel i maknite sve što vas može ometati. Pustite glazbu koja vas nadahnjuje, i pokušajte na glas, s osjećajem ponosa i zahvalnosti, izgovarati svoje vrline. Zamislite da ih izgovara vaše srce. Sjetite se svih situacija u kojima su vam te vrline doista obogatile život i s osjećajem ponosa i zahvalnosti izgovarajte ih jednu po jednu.
Ako otkrijete da vam neke vrline ne aktiviraju srce, slobodno ih zanemarite u ovom trenutku, igrajte se samo onima uz koje možete osjetiti ponos i zahvalnost. Za početak ovog procesa u kojem srce upoznajete s vlastitom ljepotom, škrinjicom se zabavljajte maksimalno desetak minuta na dan.

Što se više sviđate sebi, to ćete imati manju potrebu svidjeti se drugima. Znat ćete koliko ste vrijedni pa se nećete zamarati mišljenjima drugih ljudi koji nisu svjesni vaše vrijednosti.

Kad dođete gore nitko vas neće pitati za koga ste navijali, koliko ste cipela imali, koje ste poslovne uspjehe postigli, jeste li imali djecu ili jeste li imali svoju nekretninu... Pitat će vas jeste li voljeli? Jeste li živjeli punim plućima? Jeste li zdravo voljeli sebe, jeste li bili svjesni da vas posjedovanje nekretnina ne definira, jeste li bili svjesni da vam to daje neku vrijednost u očima površnih ljudi, ali da to nije bit života. Pitat će vas jeste li bili autentični... Ma zapravo se sve svodi na jedno jedino pitanje: koliko ste živjeli ljubav? Prema sebi, životu, partnerima, djeci, istini, promjenama, slobodi, obitelji, strastima...

Kvalitetna životna promjena počinje iznutra. Često čekamo neke vanjske poticaje zaboravljajući da ih stvaramo svojim unutarnjim životom, osjećajima i mislima u vezi sebe i života uopće. Upravo će o tim osjećajima i mislima ovisiti kako će izgledati naš vanjski život. Koje ćemo ljude upoznati, kakve ćemo poslove imati, s kim ćemo biti prijatelji... A prije nego što krenemo osvajati ljepotu svog života, nužno je iskusiti autentičnost života, nužno je naslutiti, doživjeti, predosjetiti što zapravo život jest. Čak je i samo naslućivanje istine dovoljno. Čak i ako ste samo jednom tek naslutili da život može biti veličanstven, čak i ako ste samo jednom doživjeli ljepotu u njezinom izvornom obliku, čak i ako str samo jednom doživjeli istinsku ljubav, sposobni ste kreirati život kakav želite!

Glavni problem sa osjećajem da nismo vrijedni ljubavi jest taj da ćemo onda u svoj život privlačiti ljude koji će nam to i dokazati. Vanjska iskustva rezultat su naših osjećaja i ,isli u vezi sebe i života.

Sjetite se svih ostlih ljubavnih odnosa i posvetite im bar jedan dio svakog dana. Bar dio svog dana posvetite njegovanju bar jednog svog ljubavnog odnosa. Ako volite pisanje, odvojite dio dana za pisanje. Ako ste zaljubljeni u prirodu, krenite joj ususret. Ako volite ples, plešite. Vjerojatno imate nekiliko ljubavnih odnosa, a ja vas molim da dio dana posvetite jednom od njih.

Oduvijek me fasciniralo to što ljudi više pozornosti posvećuju odnosu prema drugima nego prema sebi.

Tek kad vam drugi ljudi ne budu trebali da popune prazninu u vama, počet će se pojavljivati ljudi koji će slaviti vašu puninu. Vi ćete ih, slavljenjem vlastite punine, pozvati u svoj život.

Kruna ljubavi prema nekome otkriva se u prepoznavanju sebe kao bića koje voljenjem otkriva svoju esenciju.

Ljubav ne ostavlja prostora sumnji. Kad voliš, kad uistinu voliš, onda je svaka stanica tvoga tijela sigurna u ljubav.

Ljubav ima taj predivan efekt - da obožavate biti u svojoj koži i da prepoznajete sebe kao ono što istinski jeste. Bez sumnje! Dakle, ako sumnjate volite li nekoga ili nešto, odgovor je ne, sigurni ne volite jer ljubav ne ostavlja prostor sumnji.

Često imam dojam da smo stručnjaci u odgađanju življenja. Kao da čekamo da se posloži još jedna kockica i odjednom ćemo krenuti u život, odjednom ćemo disati punim plućima. Uvjereni smo da pravi život počinje kad odselimo, nakon što promijenimo posao, dobijemo dijete, otplatimo kredit, oženimo se, prekinemo neku vezu, kupimo stan, diplomiramo...

A možda je stvar u tome što je oduvijek bilo lakše predati odgovornost nekome drugome nego uzeti život u svoje ruke i stajati iza svojih odluka.
Svaka od ovih izjava utječe na raširenost ideje da drugi imaju ključeve raja. Takvo razmišljanje je apsurdno jer ako odgađatr svoj život, ako ne koristite maksimum svojih trenutačnih mogućnosti, ako ne živite tako da svakim danom sve više upoznajete ljubav i sebe kao ljubavnike života, nećete ni moći imati uspješnu ljubavnu vezu s drugom osobom. Nećete ni upoznati osobu s kojom možete imati istinsku ljubavnu vezu ako niste zaljubljeni u sebe. Prvo vi morate pronaći svoje mjesto u vlastitom životu živjeti ono što jeste pa ćete onda imati mjesta i za izvrsnog partnera.

Ako se trudite živjeti autentično, ako preuzimate odgovornost za svoj život, ako se trudite upoznati ljubav u svim nepredvidljivim oblicima, onda ćete privlačiti iskustva koja će vam olakšati upoznavanje ljepote života.

Vi ste gazda, vi ste uvijek gazda. Vaš život je uvijek u vašim rukama, ili da budem orecizniji, vaš je život u vašim srcima i umovima. O vašem srcu vašem umu ovisi kako će izgledati vaš život.
Naravno, ne možete kontrolirati sve događaje, ali sigurno možete kontrolirati svoje doživljaje svih događaja i tako počinjete kontrolirati sve veći broj događaja.

Imate dojam da vas partneri nisu poštivali? Zapravo ih je vaše ranjeno i nesigurno srce pozvalo u vaš život. Ranjeno i nesigurni srce osjeća da ne zna voljeti, da nije vrijedno ljubavi i vidi čuda - privući će osobe koje će joj upravo to i potvrditi. U odnosima vi doista nećete znati voljeti i osjećat ćete da niste vrijedni ljubavi.

Svatko od nas definira važna životna područja i u njima se morate poklapati sa partnerom želite li imati sretnu vezu.

Ako znate voljeti sebe, ako jednostavno znate voljeti, oko sebe ćete vidjeti mnoge ljude koji znaju voljeti jer ćete privlačiti takve ljude i znat ćete ih prepoznati nakon što ih privučete.

Najčešće se zakjubljujemo u svoju ideju te osobe, ono što mi mislimo da ona jest ili ono što želimo da ona jest, a ne u nju stvarnu kakva jest.

Ljubomornoj i posesivnoj osobi nije stalo do vas! Koliko god vas ona uvjeravala u to i koliko god je ta ideja općeprihvaćena u našoj kulturi, to nema baš nikakve veze s istinom. Ljubomornoj i posesivnoj osobi stalo je do nje same. Stalo joj je do očuvanja veze, ali to nema veze s vama, nego s njom. Do veze joj je stalo zato što ne vjeruje da može imati ili da zaslužuje bolju vezu pa se onda panično boji gubitka postojeće veze koja joj ipak daje neki osjećaj vrijednosti.

Želite li imati sretan brak, a ne samo biti u braku, nužno je kontinuirano truditi se povećavati bliskost, sve bolje upoznavati svog partnera jer biste zapravo stalno iznova trebali pronalaziti zajedničku ravnotežu.

Smatram da bi Svi odrasli ljudi prije nego im se izda dopuštenje za zahtjevnu ulogu roditeljstva, trebali proći test. I tek nakon što dobiju zeleno svjetlo, smiju postati roditelji. Test bi trstirao njihovu emocionalnu, mentalnu i duhovnu zrelost, što je naravno uvjet za uspješno i radosno roditeljstvo. Osim što bi to odgovaralo svakom djetetu jer nebi trpjelo nezrelost i frustracije svojih duhovno siromašnih roditelja, ta bi odredba, koju sam namjeravao staviti u Ustav, motivirala roditelje da budu angažiraniji oko sebe i života uopće.

Mnogi muškarci odmah unaprijed odustanu od ulaganja vremena u odnos, a olakšavaju im mnoge žene koje se toliko posvete majčinstvu da se zaborave posvetiti sebi i onda često nisu zainteresirane za odnos.

Osim ravnoteže primanja i davanja ljepote te kompatibilnosti, za izvrstan partnerski odnos koji će odoljeti ugrizu vremena potrebna je i treća stvar - da se razvijate u sličnom smjeru, pri čemu vam je iskrenost najveći saveznik. Jer samo zato što trenutačno imate slična uvjerenja i životne vrijednosti, ne znači da ćete ih imati za nekoliko godina.

Zašto je ravnoteža vrlo bitna? Vi ne možete biti sretni ako nisu iskorišteni vaši potencijali u bilo kojem području života. Zamislite da svom trenutačnom poslu ne možete dati one kvalitete koje imate kao poslovna osoba. Sigurno bistr se osjećali frustrirani, zar ne?

Najveće šanse da nas privuče osoba koja je osjetno drugacija od nas imamo ako ne poznajemo sebe, ako ne cijenimo sebe i ako smatramo da nas drugi ljudi upotpunjuju.

Kako većina ljudi nije zadovoljna svojim životom, onda neispravno zaključuju da nisu sretni zato što nemaju nešto što drugi imaju. Misle da će ih usrećiti, odnosno upotpuniti ono što nemaju.
Dovoljno je reći da je sreća kao životno stanje itekakomoguća i da se ostvaruje tako d naučimo cijeniti ono što imamo u sebi i oko sebe. To nam daje samopouzdanja i snage da se razvijemo ili stvorimo ono što još nemamo u sebi i oko sebe. A kada realiziramo ta dva koraka, onda možemo mirno prihvatiti sve ono što ne možemo i trenutačno ne trebamo promjeniti u sebi i oko sebe.

Kako većina nas nije sretna, a vjerujemo da nas drugi ljudi trebaju upotpuniti, često nas privuku drugačiji ljudi jer pogrešno mislimo da oni drže ključ našeg zadovoljstva i sreće.

Vaše će različitosti djelovati pozitivno na vaš odnos ako imate dovoljno sličnosti, odnosno ako ste kompatibilni.
Zapravo je jednadžba vrlo jednostavna: ako vas muče različitosti između vas i vašeg partnera, ako vas iritiraju one sitne stvari koje radi, ali i one krupne, ako se morate potruditi da uložite trud u vezu, to zapravo znači da nemate dovoljno sličnosti koje će vas spajati i oduševljavati.

Kompatibilnost je najvažnija u onim područjima života koje vi smatrate najvažnijima!

Ako imate bar jednu osobu prema kojoj ste apsolutno iskreni i koja vas prihvaća baš takve kakvi jeste, vi ste neizmjerno bogata osoba.

Bol koja proizlazi iz laži je prljava i ne možete je koristiti za osobni rast ni za rast veze. Bol koju oonekad proizvede istina možda boli i više, ali može biti iskorištena za rast vas kao pojedinaca i same veze.

Kompromise radimo kad pristajemo na ono što je iznad naših minimalnih zahtjeva, a kompromitiramo se kad pristajemo na ono što je ispod naših minimalnih zahtjeva.

Smijete i trebate tražiti sve ono što možete dari, a ako tražite više od toga, onda se radi o nerealnim očekivanjima od kojih je mudro odustati.

Slavljenje ljepote u sebi i oko sebe je najprirodnija moguća stvar koja priziva još više ljepote i bogatstva u vaš život.

Nije poanta okriviti nju ili njega zato što ne mogu zadovoljiti vaše potrebe, nego je cilj shvatiti zašto ste privukli osobu koja vas ne može zadovoljiti i onda pristali biti u takvom odnosu.

Sve što vam se dogodi nema značenje samo po sebi. To značenje pripisujete mu vi sami i zato nije ključno što vam se dogodilo, već kako ste reagirali na to što vam se dogodilo. Uvijek je ključan vaš doživljaj nekog događaja i to vam daje osjećaj kontrole nad vlastitim životom.

Svemir samo reagira na vas. Ono što vi šaljete prema van, on vam vraća. Ako šaljete ljubav, primat ćete ljubav. Ako šaljete signale zbunjenosti, dobivat ćete nove situacije koje će potvrđivati i pojačavati vašu zbunjenost. Svemir samo reagira na vas, i zato se nema smisla ljutiti na njega. Umjesto te krajnje nekorisne i neproduktivne aktivnosti, trebali biste se posvetiti učenju slanja željenih signala.

Za zdravlje nije bitno da nam rade samo tjelesni mišići, da ne skupljamo nezdrave masti ili da ne unosimo previše loših ugljikohidrata, već da se pobrinemo i za zdrav unutarnji život. Kompromitiranje je toksično i kancerogeno. Ako se vi kompromitirate, što zapravo znači da idete protiv sebe, da idete protiv onoga što jeste, nije li logično da će i vaše tijelo početi stvarati stanice koje će ići protiv vas. Kao da im pristajanjem na kompromitiranje izdajete naredbu da se okrenu protiv vas.

Kako je doista bolje spriječiti nego liječiti, molim vas da ozbiljno razmislite o svim oblicima kompromitiranjs u svom životu i počnite ih mijenjati prije nego što vas tijelo počne upozoravati da je vrijeme za promjenu.

Jedna od karakteristika istinske ljubavi - može se samo transformirati, ali nikako ne može nestati.

Vaš će život utjecati na vašu djecu, kakav god da je. Sretan ili ispunjen, zgrčen ili otužan.
I naravno, utjecat će mnogo više od vaših riječi. Možete vi svojoj djeci govoriti koliko hoćete da su ona divna i krasna i da zaslužuju sve blagoslove ovoga svijeta, no ako vi sami smatrate da ne zaslužujete blagoslove i ako se vi sami ne borite da živite svoje blagoslove, vaše će riječi biti nemoćne.
Dragi moji roditelji, djelima šaljete poruku svojoj djeci. Djelima!

Ostati u lošem braku bez budućnosti pravi je neuspjeh. Taj postupak dokazuje da se ne poštujete, da ne poštujete život, da ste odustali od kreiranja uistinu svog, sretnog i ispunjavajućeg života, i po meni je to pravi životni neuspjeh.

Ne bih se bojao samoće jer je ona zdrava. Grozim se samoće u dvoje. Ovu prvu vjerujem da ne bih ni osjetio, a za slučaj da se pojavi, pokušao bih je iskoristiti da osluhnem tko sam ja, da doznam što se skriva u meni.

Normalno je da sa svojim partnerom razgovarate o svemu, no od njega biste trebali dobivati prvenstveno pitanja a ne odgovore.
Isto pravilo vrijedi i za sve ostale ljude u vašem životu, prijatelje, poznanike, kolege... Uloga drugih ljudi nije da vam daju odgovore, to je vaša uloga. Oni vam mogu najviše pomoći ako razmišljaju zajedno s vama i postavljaju vam pitanja i potpitanja. Čak i kad ih vi izravno pitate z mišljenje što biste trebali učiniti ili misliti o nečemu, i dalje smatram da je odgovorno postaviti vam protupitanje. Iako to izluđuje brojne ljude s kojima komuniciram, smatram da je odgovorno ne davati svoje mišljenje o nečemu sve dok druga strana nije formirala svoje.
Upuštati se u davanje mišljenja prije nego je vaš sugovornik formirao svoje, može biti kratkoročno biti korisno, ali dugoročno stvara kaos jer sugovornici odustanu od razmišljanja i preuzimanja odgovornosti za svoj život. Često se dogodi i to da zbog svoje nesigurnosti idu od jedne do druge osobe i traže različita mišljenja sve dok ne dođu do onog koje im se najviše sviđa, a anjčešće im se sviđa oni koje ih ne tjera na preispitivanje sebe i promjenu. Onda samo preuzmu to mišljenje, a tako zapravo skrivaju nesigurnost i neodgovornost.

Definiranjem svojih želja šaljete slab ili zapravo nikakav signal prema van. Tako ćete samo djelomično i privremeno fokusirati svoj um koji će poslati jedan slabašan i nejasan signal prema van i logično je da će odaziv na njega biti slab i nejasan. Presudan je signal koji šaljete srcem, a njega ne možete odglumiti. Vaše srce ili osjeća svoju ljepotu i ljepotu svijeta ili ne osjeća. Ono osjeća da zaslužujete ljubav ili ne osjeća. Ne možete ga zavarati.

Nije bitno da definirate svoje želje, nije se potrebno ni uvjeravati što vi zaslužujete jer srcu ne možete naređivati kako da se osjeća. Umjesto toga, zrebali biste se posvetiti preodgajanju svoga srca, tj stjecanju onih iskustava koje će ozdraviti i osnažiti vaše srce.

Većina ljudi osjeća da ne zavređuje ljubav. I što će se dogoditi? Ta će osoba vjerojatno i privući nekoga, vjerojatno će taj partner i imati neke od onih željenih karakteristika, ali će joj sigurno potvrditi i da prava ljubav ne postoji ili da ona ljubav ne zavređuje. Partner koga će prizvati s takvim signalom će vam upravo to i potvrditi.
Logika je vrlo jednostavna. Ako privučete partnera s osjećajem da zavređujete ljubav, on će vam znati pružiti ljubav i to će još više učvrstiti vaše mišljenje da je zavređujete.
Ako privučete partnera s osjećajem da ne zavređujete ljubav, on vam neće znati pružiti ljubav i to će još više učvrstiti vaše mišljenje da je ne zavređujete.
Svemir samo reagira na vaše naredbe koje dajete i mislima i osjećajima i djelima.
Prva stvar koju trebate znati o naručivanju je da svoja iskustva naručujete osjećajima, miskima i djelima.
Dio tog procesa je svjestan, a dio nesvjestan. Odnosno, vi ste svjesni samo dijela svojih osjećaja, djela i misli, a čak je i tada upitno razumijete li točno koju poruku šaljete preko njih.
Pretpostavljam da većina vas nije svjesna da ogovaranjem šalje poruku o nepoštivanju života, što vam se onda i vrati tako da susrećete ljude koji ne poštuju vas.
Umjesto da se i dalje žalite na te pogrešne ljude, možda biste se trebali pozabaviti slanjem ispravnih signala. Jer nisu krivi ljudi. Ako vaš život ne izgkeda kako želite, ako vaš život izgleda krivo, onda su krivi vaši signali koje šaljete prema svijetu. Iskustva i ljudi samo su posljedica tih signala.

A o smo na početku poglavlja naručivanje usporedili s restoranom, onda je ovo restoran koji radi 24 sada na dan, 7 dana u tjednu, svih 365 dana u godini.

Često radimo nešto ili osjećamo nešto, a da nismo svjesni kakvu to poruku šalje prema van. Pokušajmo to promijeniti.

Pokušajte otkriti što sa svojim odnosom prema poslu, djeci, roditeljima...poručujete, za svako odabrano područje pokušajte dovršiti tri ove slijedeće izjave: svojim odnosom prema___pokazujem____i time naručujem___. Npr svojim odnosom prema poslu pokazujem da sam svjestan svoje poslovne vrijednosti i time naručujem još bolje poslovne uvjete i iskustva koja će mi to dodatno potvrditi.

Bitan mi je i odnos prema slobodnom vremenu jer njime pokazujem da sam svjestan dragocjenosti života. Time naručujem pojavljivanje novih dragocjenosti koje se guraju da budu u mom društvu jer ja s puta guram sve što treba da bih bio u njihovu društvu.

Bitno je osvjestiti koje sve poruke šaljete svijetu. To će vam pomoći ne samo da shvatite da ste vi glavni kreatori svog života i da svemir samo reagira na vas.
Ne pitaj koje poruke svemir šalje tebi, nego koje poruke ti šalješ svemiru. Tek kad shvatite da ste vi ti koji šaljete prvu poruku prema van, možete shvatiti i njegovu povratnu.

I od uspjeha možemo mnogo naučiti o funkcioniranju života i o tome što bismo trebali raditi želimo li živjeti sretno.
I još nešto: slaveći uspjehe, vi ozdravljujete svoje srce.

Trebate osvjestiti ono što možete dati.
Ne koncentrirajte se na ono što želite primiti, već na ono što možete dati. Koncentrirajte se na oni što vi možete pružiti partneru. Koncentrirajte se na svoju ljepotu koju unosite u taj ljubavni odnos.

Ako na površini srca imate ono što možete i želite dati, onda ćete prizvati onu osobu koja to može i želi primiti. Nije bitno kakve karakteristike ima, nego da zna i želi primiti vašu ljepotu jer će vas sigurno zadovoljiti.

Kreirajte svoj ljubavni životopis.
Ne smijete dopustiti prekidu da definira cijelu vezu kao neuspješnu i ne sjetiti se izvući sve uspjehe koje ste doživjeli u tom odnosu
Dragi moji, uspjeh je svaki put kad ste osjetili ljubav. Uspjeh je svaki put kad ste bili apsolutno iskreni. Uspjeh je što ste u nekoj vezi zaključili da vrijedite više. To je izvanredan uspjeh i prekrasno nasljeđe koje ste mogli ponijeti u sljedeću vezu.
Uspjeh je i ako ste shvatili da vas druga osoba ne treba upotpunjavati. Uspjeh je svaki trenutak u kojem ste osjetili ljubav prema sebi.
Uspjeh su svi izvrsni trenuci koje ste doživjeli u toj vezi, ali i sve ono čemu vas je ta veza naučila o vama kao partnerima, o partnerskim vezama i o životu uopće. Sve to treba smatrati uspjehom.

Kad ste ih osvjestili molim vas da ih proslavite na koji god način smatrate prikladnim.

Slavljenjem svojih uspjeha dokazujete da znate cijeniti izvrsnost i time sve blagodati lijepih životnih događaja još više ucjepljujete u sebe.
Šaljite signal da bi svi trebali biti sretni ako vas pronađu jer pogledajte samo koje sve uspjehe imate iza sebe.

Forsiranje bliskog odnosa s vlastitom obitelji i onda nesposobnost prihvaćanja da je to najčešće nemoguće unijelo je izniman nemir u mnoge ljude i pokrenulo neke bolesti.
Uglavnom, obitelj nam može biti pravo utočište u kojem se osjećamo prihvaćeno i voljeno ili može biti pravi pakao jer srce želi jedno, a stvarnost uporno servira drugo

Činjenica je da nam roditelji stvaraju okvire kroz koje gledamo na svijet.

Sve što mi jesmo ostavlja neki utjecaj na našu djecu sve što osjećamo ili radimo utječe na njih, čak i kad nisu izravni svjedoci tih djela ili kad s njima ne raspravljamo o svojim osjećajima.

Roditelji su naši prvi životni učitelji. Kroz život ćemo imati brojne učitelje, a roditelji su definitivno jedni od najvažnijih i vrlo često, najbolnije su baš lekcije koje nas oni trebaju naučiti.

Meni se čini da je ona priča o roditeljima koji nas vole takve kakvi jesmo i prijvaćaju, podržavaju, ohrabruju, slušaju i trude se razumjeti nas, manje stvarna od Crvenkapice.
Čak ne dovodim u pitanje dobru namjeru većine roditeljs. Smatram da većina ima dobre namjere i da žele najbolje za svoju djecu. Ono što itekako dovodim u pitanje jest njihova sposobnost da im to i pruže.
Kada govorim o roditeljima, često znam reći da su dobronamjerni, ali zagubljeni.
Dobronamjerni su jer doista istinski žele divro sebi i drugima, a zagubljeni jer najčešće nemaju pojma kako da to ostvare.

Prvi dojam tko smo mi i čega smo vrijedni dobit ćemo upravo od svojih dobronamjernih, ali zagubljenih roditelja.
Upravo se u tome otkriva sva silina i dubina njihova utjecaja na nas. Jer ako vas oni ne znaju voljeti, vi ćete kao dijete osjećati da niste vrijedni ljubavi. Ako vas oni ne znaju poštivati i prihvatiti takve kakvi jeste, onda ćete misliti i osjećati da toga niste ni vrijedni.
Ako ljubav i prihvaćanje ne dobijete od svojih roditelja, od onih ljudi za koje osjećate da su jedini od kojih to možete primiti, onda jednostavan dječji um zaključi da toga nije vrijedan.

Ne samo da većina roditelja ne zna voljeti i prihvatiti svoje dijete nego im daju još i taj iznimno moćan, destruktivan osjećaj da nisu vrijedni ljubavi i prihvaćanja. I onda tako odgojena djeca s tim osjećajem u srcu privlače iskustva koja će im potvrditi tu brsmislenu neistinu da nisu vrijedni ljubavi.

Isprike će skinuti vaše roditelje s popisa okrivljenika, ali neće pomoći vašem srcu da se osjeća prihvaćeno i voljeno. Ne samo da neće pomoći nego će čak i olakšati da uopće niste svjesni da se ne osjećate prihvaćeno i voljeno i da biste se trebali potruditi izgraditi zdraviji doživljaj sebe.
Dakle definitivno ne treba okrivljavati svoje roditelje za nešto što vam nisu mogli i trebali dati, ali je itekako zdravo prepoznati i prihvatiti ono što jeste i ono što niste dobili od njih.

Umjesto da pokušavamo razgovarati sa svojim djetetom i otkriti što ga muči, umjesto da pokušamo shvatiti što ga muči, umjesto da pokušamo shvatiti čime smo mi doprinjeli da nam se dijete tako ponaša, mi ćemo na njega poludjeti zato što se ponaša onako kako smo ga odgojili.
A takvo uspoređivanje s drugom djeci stravično djeluje na psihu djeteta jer ono dobiva dojam da biste vi htjeli biti mama ili tata tom marku. Svjestan sam da to nije bio cilj tog roditelja. Ali to je definitivno efekt.
Iako roditeljima ove izjave najčešće zvuče nevino i nisu svjesni njihovoh posljedica, pokušajte o nima razmisliti iz dječje perspektive - sve su to uvjetovanje ljubavi - dobit ćeš pusu ako pojedeš to. Mama te ne voli kad si takav. Ajde budi konačno dobar, stvarno više ne znam što ću s tobom. Takvo uvjetovanje ljubavi i okrivljavanje djeteta za svoju nemoć i neznanje stvarno nema smisla.
I apsolutni pobjednik suludog odgajanja: mama će otići ako budeš takav. U toj posljednjoj rečenici sublimirano je toliko jada i neznanja da bi se svim razumnim ljudima trebala slediti krv u žilama kad čuju tako nešto.

Mnogi roditelji tješe svoje rasplakano dijete riječima: Sve je u redu nemoj plakati. Iako sumnjam u dobru namjeru, tim riječima ne samo da nećemo najefektnije utješiti svoje dijete, nego ćemo mu poručiti i da nije u redu izraziti svoje emocije. Ako je dijete uznemireno ili ga nešto boli, najzdravije što može učiniti je plakati. I zato ne smijemo govoriti da ne plače jer tako neće uspjeti izraziti svoje emocije, što znači da će ih morati izraziti kasnije na neproduktivniji način i često u potpuno neprikladnoj situaciji.
U takvim je situacijama mudrije dati svom zagrljaju da govori umjesto vas. Tako ćete najefektnije utješiti svoje dijete, a nakon što izrazi svoju bol ili uznemirenost, možete porazgovarati o svemu, reći mu da će sve biti u redu te prokomentirati uzroke uznemirenosti. Dakle sve to treba usljediti tek nakon što dijete izrazi svoje emocije, a do tada neka zagrljaj govori umjesto vas. Tako ćete odgojiti zdravo dijete koje se ne srami izraziti svoje emocije, što je iznimno bitno.

Ako djeca ne pokazuju poštovanje prema nama, znači da osjećaju da ni mi sebe ne poštujemo i da smo ih tako odgajali.

Trebali bismo osluškivati potrebe djeteta jer svako dijete ima svoj karakter. To ne znači da bismo cijeli svoj život trebali podrediti svom djetetu, ali itekako znači da dijete ne bismo trebali podrediti našim prohtjevima. Drugim riječima, roditelji znaju što je najbolje za svoje dijete samo ako žive najboljim mogućim životom. Ako se guše u svom životu, onda je vrlo vjerojatno da će poprilično zakomplicirati život i svom djetetu jer će ona zagubljenost itekako doći do izražaja.
Roditelji preko djece pokušavaju riješiti neke svoje komplekse, a neki razmišljaju i da ih ne treba hvaliti jer će se uobraziti, snažno su uvjereni da poznaju najbolje svoje dijete, a nikad se nisu pokušali staviti u njihovu kožu.pa kako itko može pomisliti da poznaje nekoga a gleda ga samo iz svog kuta. Želite li doista nekoga upoznati, nužno je da barem pokušate gledati iz njegove perspektive, da barem pokušate doživjeti svijet njegovim očima, a ne da samo gledate kako se ponašanje tr osobd odražava na vas. To rade djeca i to smiju raditi djeca, a odgovorni roditelji trebali bi se drugačije ponašati.

Često ćemo prekopirati način odgoja naše starije sestre ili iz zneke knjige, zaboravljajući da je svako dijete posebno i da je posebns dinamika svakog roditelja sa svojim djetetom. Ne postoji jedan način odgoja koji je idealan za sve roditelje i za svu djecu. Često naglašavam važnost zrelosti roditelja jer će zreli ljudi shvatiti da će ono što trebaju znati o odgoju dobiti iz svog srca i uma te od svog djeteta.

Umjesto brojnih ljudi koji vam dobronamjerno žele nametnuti svoj način odgajanja kao jedini ispravan ili nekih knjiga koje ne uzimaju u obzir vašu specifičnu životnu situaciju pokušate što više slušati sebe i svoje dijete. Ne znači da ćete uvijek pogoditi, ali to je najbolji put da najmanje puta promašite.

Nećete vjerovati to što je većina nas od svojih roditelja dobika osjećaj da nije vrijedna ljubavi nije čak ni najproblematičnija stvar u cijeloj priči. Kao što ćemo kasnije otkriti, u tome čak ima i mnogo pouitivnog. Najproblematičnija stvar u cijeloj toj priči jest što smo uvjereni da nam oni trebaju dati ljubav i prihvaćanje, a to uopće nije njihova uloga.

Logično je da kao nezrela djeca očekujemo da ćemo dobiti ljubav od svojih roditelja, da će nas pokušati razumjeti, da će nas prijvatiti takve kakvi jesmo. Roditelji u dječjim očima imaju status svemoćnog božanstvy koje sve može i sve zna.

Od roditelja niste ni trebali dobiti osjećaje ljubavi, podrške i priznavanja. To nije njihova uloga. Bilo bi sjajno kad bi to bila njihova uloga jer bismo svakako osjećali manje boli i u djetinjstvu i u odraslom životu, ali to doista nije njihova uloga.

Roditelji trebaju svojoj djeci pružiti ono radi čega su se i spojili, a to su - izazovi.
Svaki će roditelj svom djetetu pružiti brojne izazove koji ga mogu pripremiti za sretsn život. Od niih ćete dobiti samo prilike da nešto naučite, a o vama ovisi hoćete li iskoristiti te prilike. Od njih dobijete mogućnost da nešto spoznate, a na vama je da ih iskoristite.

Želite li i dalje biti djeca koja će lajati na krivo drvo ili želite odrasti i stvoriti umjetničko djelo od svog života. Odluka je kao i uvijek na vama.

Roditelji bi nam trebali pokazati kako se živi autentično, ljubavno, punim plućima.

Najveći problem nije u roditeljima, nego u našim pogrešnim očekivanjima od njih.
Jedina osoba koja bi vam trebala dati potvrdu vlastite vrijednosti ste vi sami. Potvrda da zaslužujete sve blagoslove ovoga svijeta - to je vaš poklon vama samima,

Pokušajte vi sebi biti idealan roditelj, vi sami sebi pokažite čega ste vrijedni, trudite se razumjeti sebe, učite se voljeti, imajte strpljenja za sebe, slavite svoje uspjehe i imajte razumijevanja za poraze, igrajte se, ali ne poigravajtw životom, učite prihvatiti sebe sa svim svojim vrlinama i manama. Budite sami sebi idealan roditelj i naučitr sami sebe živjeti autentično.

Vrijedni smo ljubavi sami po sebi.
Od roditelja možemo naučiti i da nisu bitna mišljenja ljudi koji svojim životom potvrđuju da ne znaju živjeti. Kako većina rodotelja spada u tu skupinu, oni nas doista mogu naučiti da njihova mišljenja ne bi trebala imati težinu.

Zreli ljudi znaju da svoj život ne smiju posvetiti djeci, nego sebi pa će tako djeci dati primjer uspješnog i sretnog života, što je najljepše moguće nasljeđe naravno da ne zagovaram zapostavljanje djece, ali itekako zagovaram da ne zapostavimo sebe.

Ako samo odrađujete život, vaše dijete neće dobiti ono najljepše od vas, neće dobiti najljepšu vas.

I dalje se budim prvenstveno radi sebe i slavlja života.

Neću te štiti od života, već ću te pripremiti da ga živiš punim plućima.
Po ljubav si došla i njome ćemo te obasuti.

Najviše što možete učiniti jest pripremiti djecu za život. Ako ih zaštitite ne dopuštajući im da uče na vlastitoj koži, vi ste im zapravo ukrali život.

U tuđe se živote obično petljaju ljudi koji se ne žele baviti svojim,

Trebate prihvatiti da danas ne možete svladati sve životne izazove, ali nikako ne biste trebali prihvatiti da ih uopće ne možete svladati. Osnažujući se, pripremajući se za njih, dokazujete da vam je stalo do vas samih i da želite preuzeti kontrolu nad svojim životom i onda se najčešće i svemir uroti pomoći vam.
Ako pasivno živite i samo čekate da vam nešto padne s neba, tada sve dublje propadate u životnu provaliju. Umjesto toga, ako se trudite osnažiti, ako se barem trudite uvidjeti svoju veličinu i veličanstvenost, onda će vam nebo biti na dohvat ruke (tj uma i srca) i moći ćete uživati u životnim blagoslovima. Dakle nemojte čekati da vam pomoć padne s neba, nego se osnažujte i rastite tako da je sami možete ubrati s neba.


Post je objavljen 23.01.2014. u 09:52 sati.