Meg Blackburn Losey
Izdavač: VBZ 2012.
Sjediti u tišini na rubu Grand Canyona i osjetiti da je to dokaz Božje prisutnosti. Kad se nalazite na mjestu koje Bog kao da je naslikao, možete ga čuti kako govori.
Bolest dolazi od nemogućnosti ljudi da žive kako bi trebali i da budu sretni... Morate čekati svoju kozmičku polovicu. Čovjek se nikada ne bi trebaomiješati u sudbine drugih ljudi. Ljudi ne bi trebali patiti zbog svojih prošlih pogrešaka, nego stupiti u kontakt s onim što im je predodređeno i ookušati dosegnuti te visine i nastaviti dalje prema ostvarivanju vlastitih snova.
Trebali biste biti suosjećajniji i ljubazniji. U slučaju da vas netko udari, zagrlite ga, ispričajte se i kleknite pred njim. U slučaju da vas netko mrzi, volite ga svom svojom ljubavlju i predanošću i zamolite za oprost. To su pravila ljubavi i poniznosti.
Čarobni put vodi u slijepu ulicu. Ljubav je istinska čarolija.
Teško je biti prepoznat među masama kada govorite istinu.
Znam da se svi prošli životi odvijaju u isto vrijeme u nešto nižim frekvencijskim dimenzijama. Oni nalikuju ovoj Zemlji kakva je sada, međutim neprestano rastu u svojem vlastitom vremenu i u bezvremenu, odakle dolazi paradoks. Nakon tog uvida, shvatio sam da bih mogao upotrijebiti svoje sposobnosti i talente iz vlastitih prošlih i budućih života u sadašnjosti. Tek sam tada istinski kročio na stazu buđenja i poravnanja svrhe svoje duše i života u sadašnjoj inkarnaciji.
Svijest je beskonačno polje energije i držati je unutar granica ljudskog tijela cijelo vrijeme uopće nebi bilo zabavno. Ja sam vrlo osjetljiv kada sam u svom tijelu jer je moja energija golema. Iz tog razlog ne volim nositi odjeću ni cipele.
Na Atlantidi mogli smo stvarati energiju za napajanje i mogli smo tu istu energiju usmjeriti gdje god smo poželjeli. Na taj smo način održavali ravnotežu na planetu. Naša su energetska polja utjecalana vremenske prilike. Mogli smo predvidjeti promjenu vremena na temelju aktivnosti mreže. Ovo energetsko polje je bilo živi organizam kao i sav drugi život. Podržavalo je život zadovoljavajući potrebe Zemlje, uravnotežavajući, izjednačavajući i držeći pojave poput potresa na najmanjoj razini. Na Zemlji postoje mjesta s ogromnim oslobađanjima energije. Ova je energija energimatnetska kao i ljudska svijest. Zbog toga smo bili u stanju intuitivno ostati u dodiru sa Zemljom i njezinim životom. Bilo je to uzajamno stanje.
Izvor je jedno veliko polje svjetla i energije gdje ste sve i ništa odjednom. Ne postoji pojedinačni osjećaj, samo blaženstvo. Svjesni ste avega odjednom, sveznajući, a u isto vrijeme još uvijek svjesni sebe.
Kada negdje primjetim stupove od bjelokosti ili velika stabla sekvoje, to me vraća u ono što ja zovem stara vremenA kada je sve bilo temeljeno na duši i mnogo jednostavnije nego što to sad? Posebo kad sam u šumi, u potpunosti sam jedno sa svime.
Tko smo mi u odnosu prema svakome i svemu ostalome? Znamo li uopće? Koje smo to darove donijeli svom planetu, a koje smo možda i izgubiki iz vida ili ih u potpunosti zaboravili?
Kako se rađamo u ljudske živote, svatko od nas nosi poseban skup energija koji je samo naš. Zapravo, naše osobne kombinacije harmonija jedinstvene su u cjelokupnom stvaranju.
Naši energetski skupovi ne samo da nam govore tko smo, već nose informacije o nama. Celokupna mapa našeg bića sadržana je u našim energetskim skupovima. Istodobno, energije komuniciraju s cjelokupnim stvaranjem, otkrivajući Beskrajnome svaki detalj o našim iskustvima. Istodobno, naša energetska polja također primaju informacije koje nam donose vodstvo, ako smo sprem i poslušati. Drugim riječima, ono što mi radimo u svakom trenutku našeg postojanja prenosi se beskrajno prema van, a u isto vrijeme, iznutra primamo beskrajne informacije koje nam mogu pomoći da donesemo smislenije odluke. U svakom danom trenutku, mi smo sastavni dio stvaranj? Mi doprinosimo stvarnosti cjeline. To nas čini snažnim stvarateljima.
Kada se rodimo, imamo svjesnost našeg cjelovitog pripadanja. U stanju smo vidjeti i osjetiti energiju. Ponekad još uvijek ostajemo u kontaktu s mjestom s kojeg smo upravo došli. Mi u tom trenutku još uvijek nemamo spoznaju bivanja individuom, to tek učimo. Ljudi nam pričaju kao da smo neinteligentni. Uče nas da se bojimo. Uče nas da prihvatimo svoje mjesto među drugim ljudima. Kao rezultat toga, gubimo svoj osjećaj beskrajnoga i postajemo ograničeni na budnu svijest. Vrata prema našoj beskrajnoj svesnosti se zatvaraju. Kako odrastamo, okušavši se u raznim životnim situacijama i percepcijama odgovornosti, počinjemo se doživljavati previše ozbiljno. Život postaje preozbiljan. Zaboravljamo na nevinost onoga tko jesmo i za što smo sposobni. Gubimo svjesnost da imamo beskrajno rafiniranu bazu informacija koja nam je dostupna. Kao djeca još uvijek zadržavamo tu svjesnost, ali ubrzo, naši mislilački umovi preuzimaju kontrolu. Koristimo svoje umove kako bismo sve racionalizirali, a to nam ne služi uvijek u svrhu našeg najvišeg potencijala. Naši umovi zapravo zatvaraju vrata veće stvarnosti. Kada koristimo svoje logičke umove, naša viša svjesnost doslovno bude zaključana i naši moždani valovi se prebacuju na niže vibracije.
Što doktori i javnost kažu o djeci koja imaju poremećaj pomanjkanja pozornosti? Da smo hiperaktivni i da se krećemo preprzo. Ljudski um evoluira jednako kao što evoluiraju naše duše i Zemlja. Poremećaj pomanjkanja pažnje, kako mi je pokazano, predstavljaju prije,az u sljedeći oblik ljudskog mozga. Razlog zbog kojeg smo u stanju obavljati više zadataka istodobno leži u činjenici što se koristimo s više od deset posto moždanog kapaciteta.
Poremećaj pomanjkanja pažnje ili hiper moždana stimulacija pruža nam drukčije pristupne točke i daleko veće sposobnosti korištenja našeg mozga, i u konačnici našeg tijela nego što je to ikada prije bilo postignuto.
Reći da druga djeca ili mladi ljudi nisu poput mene je podcjenjivanje i paradoks, s obzirom na to da sam svjestan da smo svi mi individualci a opet smo svi jedno. Iz te je jednote nastalo individualno i iz nje je proizašao vid stvarnosti naše duše.
Djeca u našem društvu ne postavljaju pitanje zašto.
Ljudi više ne mogu vidjeti svoju istinu jer stvari poput videoigara i televizije skrivaju istinu.
Moraš imati sve vrste iskustava, duhovna i ljudska, da bi bio potpun.
Naša svrha nije ništa određeno, nego je pronalazimo u svakom trenutku u kojem postojimo. S obzirom na to da doista jesmo dio svega i da sve jest mi, mi smo neprestano u međusobnom odnosu na razini svemira. Od najslabijeg izraza energije do bilo kojeg namjernog čina, mi utječemo na sve u nama i na sve oko nas i nikad ne možemo biti sigurni koliki je taj naš utjecaj.
Djeca sadašnjice prepoznaju ljepotu trenutka. Ona su također svjesn da su došla na zemaljsku razinu s veličanstvenom svrhom. Za većinu njih ta svrha leži u podučavanju nas kako da volimo jedni druge, što smo, čini se zaboravili. Ali njihove svrhe tu ne prestaju.
Mi ulazimo u nivo vrijeme gdje nam je izazov su-stvarati vlastitu budućnost u sadašnjosti. To je naša lekcija. Međutim naš glavni alat za učenje je stjecanje iskustva, a ne kroz bilo čije izravno podučavanje.
Moramo naučiti biti individualcem dok istodobno pronalazimo ravnotežu u jedinstvu sa Stvoriteljem.
Ovdje smo zato što nema načina da naučimo ove lekcije u duhovnom svijetu. Duh se ne može emocionalno povezati. Duh ne može koristiti pet osjetila. To su naši darovi i mogu se iskoristiti jedino u ljudskom obliku. Postoji toliko mnogo duša koje čekaju u redu da postanu ljudi upravo zbog ovog razloga.
Svi mi doprinosimo životnim iskustvima jedni drugih.
Doista nevjerojatna stvar je da su sve informacije svemira pohranjene u nama. Mogli bismo sjediti na livadama cijelog svog života i znati sve što se događa, ako bismo bili voljni otkriti što se nalazi u nama.
Kada živimo ljudske živote, mi baš ne shvaćamo da nismo ograničeni ljudskim pravilima ili načelima. Postoje mnogo viši zakoni prema kojima živimo. To su zakoni Jednoga.
Jedno je kolektivna cjelina cjelokupnog stvaranja. Unutar roga se nalazi vječnost izbora. U tim izborima leži potencijal za najviši mogući ishod. Ljudska bića ne shvaćaju da su njihovi izbori ograničeni.
Mi moramo biti i tama i svjetlost, biti sve i ništa, biti i muško i žensko i onda kada budemo imali sve te stvari, bit ćemo Jedno.
Ne poštujemo druge ljude, čak ni one za koje tvrdimo da ih najviše volimo. Ne poštujemo ljude općenito, a vrlo često ne znamo kako voljeti sebe.
Djeca govore o ljubavi, ona imaju tu nevinost koju smo mi izgubili.
Ljubav je ono što osjećamo kadabnam se srca razlijevaju. To je osjećaj kada naša srca osjećaju radost, nježnost i harmoniju u isto vrijeme.
Osjećaj ove prave ljubavi u svoje živote možemo donijeti najprije tako što ćemo postati svjesni energije našeg srca. Dlazi u mnogim oblicima i podsjeća nas tijekom dana da je ovdje.
Kad naše srce govori, sve što trebamo učiniti je poslušati. Razgovarati s njim, pitati ga kako se osjeća. Budite spremni na odgovor. Ovaj odgovor je moćna lekcija za nas koju bismo trebali slijediti. Redovni dijalog kao npr, priznati srcu koliko ga volite i poštujete otvara taj kanal.
Prava ljubav je ona koja ne osuđuje i potpuno je bezuvjetna.
Svatko traži to što nema, a ono što nemaju je uglavnom osjećaj sebstva. Izgubili smo svoju strast i ne znamo tko smo u sebi, jer smo se izgubili u prevelikoj količini informacija.
Rješenje ovog problema je da prestanemo tragati izvan nas samih i pogledamo prema unutra kako bismo upoznali sebe, svoju unutarnju istinu, sve strahove i svoje želje. To znači prihvatiti savršenstvo koje se nalazi u nama, od kojeg smo stvoreni i napokon prihvatiti ono tko mi jesmo, što mi jesmo.
Dvije jednostavne riječi promjenit će vaše živote. One su: ja prihvaćam.
Ljudi trebaju pronaći svoje svrhe i skrivene strasti u ovom životu. Trebaju naučiti voljeti bezuvjetno i promatrati sva bića i sav život kroz iste oči neosuđivanja. Ne postoji religija koja vam može pokazati Boga ili vaše sebstvo. Jedina osoba koja vam može dati istinu ste vi sami. Svi mi sadržavamo sjeme svemira u svojim mislima i dušama. Sjeme je trenutno neiskorišteno.
To je ta praznina za koju osjećam da ovi ljudi osjećaju.
Ne postoji ništa veće od samoispunjenja - koje vodi doispraznosti jer ije istinito. Istina je da sve za čim drugi tragaju već u njima. Istina je da ne postoji praznina. Praznina je samo percepcija. Kada ljudi izvan sebe tragaju za onim što žele, dobivaju samo mišljenje drugih.
Najbolji način da ostanete na pravomputu je da živite u istini. Ne bilo čijoj drugoj, samo svojoj.
Mislim da ljudima koji se osjećaju praznima jednostavno nedostaje ljubavi u njihovim životima i to je djelimično zato što nisu odaslali ljubav drugima. I činjenica da nisu odaslali bezuvjetnu ljubav, a sdruge se strane stalno žale, razmišljaju negativno, što ih navodi nazaključak da nisu voljeni onoliko koliko bi mogli biti. A to zapravo ne znaju.
Mi imamo toliko mnogo ljubavi u sebi i ako je budemo dijelili sa svima koje sretnemo, nikada se nećemo osjećati praznima. Ponekad promatram ljude dok prolaze ulicom i nalicu im se vidi da su nesretni. Ako im se nasmijem i oni se nasmiju meni, svi se osjećamo dobro iznutra i ispunjeni ljubavlju.
Ono što me naviše zadivljuje je prisutnost Boga u svakom trenutku.
Bog nije osoba. Osjećam Boga kao silu koja je poznata kao božanski red. Galaksije nastaju kroz Božje misaone procese. Bog je zamislio Zemlju i ona je nastala.
Bog nije osoba nego energija koja nas okružuje. Naš odnos s Bogom je energija koja nam daje snagu, koja nam je potrebna da bismo učinili ono što treba učiniti. Da nam da hrabrosti. Da nam donese istinu kako bismo mogli pokazati njegovu istinu.
Bog je nešto i ništa u isto vrijeme. Bog je naš odraz. Svatko može vjerovati u Boga kao u odraz, čak i ako ne vjeruje u religije. Bog nije osoba, energija ili svjetlost, nego osjećaj. Bog je vrlo stvaran i vrlo živ. Sve naše duše zajednički tvore sliku koja tvori Boga. Svaka od naših duša je u posebnom dijelu cjelokupne slike Boga.
Bog nam daje znakove cijelo vrijeme. Naš posao je pronaći gdje su ti znakovi i što oni znače. Bog nas je ostavio ovdje da se borimo protiv svoje pohlepe i svojih želja.
Bog u meni voli slušati dok se drugi smiju. Bga najviše osjećam dok spavam i dok sanjam san u kojem sam sretan.
Da biste umirali morate najprije živjeti. Čovječanstvo se toliko boji umiranja da često sjedi paralizirano, nesposobno zakoračiti u život kako bi sudjelovalo u jedinom putovanju zbog kojeg je nastalo.
Umiranje je samo slijedeća faza postojanja naše duše. Prelazimo na drugu stranu u neku vrstu čekaonice u svemiru. Zatim nastavljamo do Kristalnog grada kako bismo pogledali svoje živote u cjelosti. To je vrlo slično onome što samopisao u svojem izvantjelesnom iskustvu.
Kad sjedite u Vijeću Kristalnog grada pregledavate SVE svoje živote, ne samo ovaj trenutni. Pregledavate ih iz raznih perspektiva, kroz gledišta različitih ljudi, ne samo iz svojeg.
Mi umiremo zato što naša fizička tijela ne mogu živjeti vječno. Zatim naši duhovi odlaze u druge sunčeve sustave kako bi podijelili ono što su naučili. Također možemo pomoći ljudima na zemlji.
Istinsko umiranje se događa kada izgubimo dušu, ali kada naša tijela umru, mi jednostavno odlazimo na ono mjesto koje imamo u sebi.
Tijekom cijelog svog života nikada nisam uspjela shvatiti kako ljudi mogu ubijati jedni druge iz bilo kojeg razloga. Za mene je ubijanje nezamislivo, život je svet, i svaki je život dio veće cjeline. Po mom shvaćanju, ubiti bilo koga jednako je kao da ubijete dio sebe.
Uza sve različite enetitete koji tvore naše vodiče i ostala bića koja se nalaze oko nas, zajedno s različitim energijama, iskustva duša koje su poslane iz različitih dijelova svemira, bilo bi teško eliminirati sukob. To je bit eksperimenta Zemlja. Okupiti sve energije svemira i postaviti ih na planet da bismo vidjeli što će se dogoditi kad se sve energije sudare.
Pokoravanjem i uništavanjem civilizacija Maja, Inka i Azteka, kao i kultura američkih Indijanaca, započelo je doba u kojem su crkva i država ujedinjeni, što jeznačilo silaznu putanju ljudske rase.
Kada bismo shvatili da smo sami svoja veza s Bogom i da je Zemlja sveta, da bismo kroz naše razlike trebali slaviti život, rat bi nestao, a mi bismo ušli u napredno stanje miroljubivog življenja.
Jedino preko samospoznaje Boga unutar svakog od nas, rat će prestati.
Mi smo sudionici u živućem organizmu koja je veća cjelina. Svaka misao, svako djelo, svaki komadić energije koju potrošimo, komunicira univerzalno i mijenja stvarnost. Mi smo doista toliko moćni. Zamislite što bi se dogodilo kada bismo svi težili istome? Mogli bismo u potpunosti promjeniti svoje i iskustvo Zemlje.
Trebamo iskoristiti višak energije kako bismo iscjelili štetu koju smo načinili planetu tijekom našeg poravka ovdje.
Ono što ljudi mogu učiniti da bi pridonijeli širenju energije je da meditiraju s nakanom pozitivne promjene. Upotrijebite energiju da biste su-stvarali s drugim radnicima svjetlosti kako biste stvorili Zemlju na kojoj je bilo zamišljeno da živimo. To je mijenjanje uvjerenja kolektivne svijesti i vjere u ono što odražava vašu osobnu i individualnu stvarnost i način na koji želite živjeti nakon ove promjene. Preobrazba viška Zemljine energije je ono što će stvoriti novu Zemlju.
Kada vidim te životinje, jednostavno umtišini sjednem i budem s njima, budem u njihovoj energiji dok ne odu. Onda se dignem i odem doma.
Umovi ove djece kao i njihove svijesti ne funkcioniraju na isti način kao one prijašnjih generacija. Ova djeca ne mogu ni na koji način učiti ili se ponašati prema linearnom formatu. To je nemoguće zato što su njihovi umovi i njihove svijesti holografski po prirodi. Oni sve stavljaju u pretince za trenutačnu ili kasniju upotrebu. Ništa im ne promakne, čak i onda kada se čini da ne obraćaju pažnju.
Ova djeca nisu čuda prirode, oni su dio evolucijskog skoka čovječanstva. Oni su holografski mislioci. Zamislite da umjesto da misle pravocrtno, njihovi umovi rade poput bezbrojnih saća, a svi su dijelovi saća u stanju pohraniti komadiće informacija kojima se poslije može pristupiti.
Čini se kao da kroz život prolaze vjetrovitim tempom, doimajući se kao da ne obraćaju pozornost dok oni zapravo sakupljaju informacije brže nego što su to drugi u stanju shvatiti.
Djeca se doimaju kao da nisu potpuno funkcionalna ili prisutna, kada zapravo s njima ništa nije pogrešno osim što im svijest živi višedimenzionalno.
Govore o drugoj djeci u trećem licu kao da su promatrači vlastitih iskustava. Imaju ogromnu potrebu da ih se sasluša.
Djeca ne smiju biti ušutkivans nego ih se treba poticati da podjele svoje znanje sa svijetom koji ih neće osuđivati. Kada se to dogodi, moći ćemo naučiti sve što je moguće iz njihova univerzalnog nasljeđa.
Mnogi ljudi ne shvaćaju da život nije samo kretanje od točke a do točke b, nego je od točke z do točke a do točke g do točke t prije nego dođete do točke b.
Djeca trebaju ljubaznost, mir i ljubav.
Od velike je pomoći dopustiti im da izađu iz "kutije" i da ih se ohrabruje da zamišljaju i stvaraju.
Putovanje je najbolje obrazovanje, činjenje i doživljavanje.
Kada bi učili u okruženju u kojem bi naučili kako nešto primjeniti, što sve to znači i čemu što služi, učenje bi im bilo mnogo interesantnije.
Učitelj mora da nadahnjuje djecu da uče o predmetu, onda će ona sama htjeti učiti.
Kada bi svi shvatili da doista stvaraju svijet u kojem žive, sve bi se promjenilo.
Chandra govori o polarizaciji među ljudima i o energetskim harmonijama na mnogo široj razini. Spirale o kojima ona govori su zapravo polarizacije energija, visokih i niskih frekvencija, svjetla i tame.
Mnogi su ljudi već promjenili smjer, postoji otprilike četiri milijarde ljudi koji odabiru sudjelovati u novom energetskom pomaku. Postoje dvije energetske spirale od kojih je jedna zakačena za treću dimenziju gdje vidimo više zločina, rata, mučenja i slično, a druga je nova duhovna spirala koju su mnogi ljudi prigrlili. Obje spirale dolaze do vrhunca.
Jedini način da promjenimo smjer kojim je čovječanstvo krenulo u ovom trenutku je taj da vibracija ljubavi ispuni našu svijest i da osobno samootkriće zamjeni religiju. Duhovnost je primarna Zemljina religija.
Sami stvaramo i mijenjamo stvarnost svojim misaonim procesima. Jednom kada shvatimo unutarnji proces kreiranja stvarnosti, možemo promijeniti našu stvarnost na bolje. Otkrit ćemo da se nalazimo u sustvaralačkom procesu, ruku pod ruku sa Stvoriteljem.
Trebalo bi poduzeti više po pitanju Zemlje. Postoje otrovi koji dolaze na planet u obliku toksičnih kemikalija i lijekova, a koji mijenjaju odnose diljem hranidbenog lanca. To mijenja način na koji naša hrana djeluje u našem tijelu.
Kada bi svi doista shvatili da stvaraju svijet u kojem žive, sve bi se promijenilo. Ako netko kaže svijet je užasno mjesto, onda je to ono što on stvara za sebe i za svijet. Ali ako to okrenete i kažete: Ovaj je svijet predivan i uzbudljiv, onda je to ono što stvarate.
Trebamo postati povezaniji sa sobom, ispunjeni iznutra, radije nego da se bavimo svim tim izvanjskim stvarima.
Spoznaj sebe i spoznao si svemir. To je stvarno odlično, jer ako ste spoznali sebe, možete se boriti sa svime što vam se događa. I svi vam se mogu rugati ili tako nešto, a vama to uopće neće smetati jer znate tko ste.
U masovnim medijima se pojavljuju emisije i dokumentarni filmovi koji govore o globalnom zatopljenju, poplavama i masovnom uništenju.
Molim vas, nemijte pasti ood utjecaj negativnih energija i misli koju te emisije uzrokuju u ljudskoj psihi. Moramo uzeti višak energije koji izbija na ovom planetu i iskoristiti ga kako bismo iscijelili Zemlju. Moramo održavati svoje misli pozitivnima i utemeljenima na ljubavi. Trebamo njegovati jedni druge i odašiljati iscjeljujuće i ljubavlju ispunjene energije mjestima na planetu koja se iznimno negativna. Čak i razmišljanje o pozitivnim stvarima koje se događaju na mjestima na kojima nikada niste bili šalje pozitivan lanac promjena u svemir kako bi ih naš Stvoritelj mogao manifestirati zajedno s našim osobnim manifrstacijskim energijama.
Čovječanstvo se mora vratiti ljubavi. Svijet je ispunjen drsmom, strahom, bijesom i sukobima. Promjena je potrebna za veće dobro čovječanstva. Promjeni se opire jer se ljudi ne sjećaju ničeg izvan njihovih trenutačnih života ispunjenih masovnim unosom informacija i opravdanjima skoro svega što rade. Čovječanstvo se treba prisjetiti svijeta bez iluzije, te da životna vitalnost nije ono što se čini. Moraju se riješiti straha jer je istina mnogo jednostavnija. Taj strah predvodi nedostatak promjene. Nepoznato se nalazi izvan poznatog, a strah od nepoznatog se nalazi izvan razuma.
Mnogi se ljudi ne kreću u svom životu, jednostavno se održavaju, ali ništa više. Nedostatak kretanja u životu je tuga. Život je zamišljen da ga se prigrli i izmijeni sa svim ostalim životnim oblicima.
Upornost je ključ. Uvijek budite svjeni toga kako se osjećate, onoga što uistinu doživljavate, a ne iluzija oko vas.
Svi odgovori za vas osobno nalaze se u vama.
Zašto putem televizije živjeti nečiji život, ili zašto kroz video igre stvarati novi život koji ne postoji kad možete živjeti svoj vlastiti? Dotaknite stvarnost.
Život ne mora biti neprestana borba. Život je dar. On je neprestana avantura unutar koje možemo odabrati promjeniti se. Zapravo, mi jesmo promjena.
Post je objavljen 23.01.2014. u 09:47 sati.