Nicholas A. christakis i James H. Fowler
Smrt voljene osobe narušava supružnikovo zdravlje.
Ako žena oboli ili premine, kod muža se sigurno povećava rizik od smrti.
Da bismo saznali tko smo, moramo razumjeti kako smo povezani.
Naša povezanost ne završava ljudima koje poznajemo. Izvan našeg društvenog horizonta prijatelji prijateljeva prijatelja mogu započeti lančane reakcije koje na kraju dolaze do nas kao valovi s dalekih obala koji oplakuju naše obale.
Studenti koji dijele sobu s osobom sklonom knjizi postaju skloniji knjizi. Osobe koje ručaju kraj velikih izjelica pojedu više. Vlasnici kuća čiji susjedi uređuju vrt završe s njegovanim travnjacima. Ta jednostavna sklonost da jedna osoba utječe na drugu ima velike posljedice kad pogledamo dalje od naših neposrednih veza.
Sve što činimo ili kažemo teži neizravnom djelovanju unutar naše mreže, utječući na naše prijatelje (jedan stupanj), prijateljeve prijatelje (dva stupnja) i prijatelje prijateljevih prijatelja (tri stupnja). Naš se utjecaj postupno raspršuje i prestaje njegov vidljivi učinak na osobe iza društvene granice koja se nalazi na tri stupnja odvojenosti. Isto tako, pod utjecajem smo prijatelja unutar tri stupnja, no uglavnom nismo pod utjecajem osoba dalje od toga.
Utjecaj se može smanjiti zbog neizbježne evolucije u mreži, što veze nakon tri stupnja čini nestabilnima. Veze unutar mreže ne traju zauvijek. Prijateljstva prestaju. Susjedi se sele. Supružnici se razvode. Ljudi umiru. Jedini način gubitka izravne veze s nekim koga poznajete jest da veza među vama nestane.
Ako smo sa svakim povezani kroz šest stupnjeva te ako imamo utjecaja do tri stupnja, onda je jedan od način na koji možemo razmišljati o sebi taj da svatko od nas može doprijeti pola puta do bilo koga na planetu.
Povezanost i prijenos čine strukturu i funkciju društvenih mreža. One su anatomija i fiziologija ljudskog superorganizma.
Učinci društvenih mreža nisu uvijek pouitivni. Šire se i depresija, i pretilost, spolno prenosive bolesti, financijska panika, nasilje, pa čak i ubojstva. Ispada da društvene mreže teže prema uvećanju svega što se u njih posije.
Djelomično zbog toga društvene su mreže kreativne. Ono što te mreže stvaraju ne pripada nijednom pojedincu, nego se dijeli na sve unutar mreže.
Snažan učinak društvenih mreža na ponašanje pojedinaca i posljedice ponašanja pokazuje da ljudi nemaju potpunu kontrolu nad svojim izborima.
Kako se osjećate ovisi o tome kako se osjećaju osobe s kojima ste blisko ili daleko povezani.
Odmah možete prepoznati ljuti li se vaša supruga na vas, no ako tražite objašnjenje, to može trajati mnogo duže. Na kraju dana, čim uđete kroz vrata svojega doma znate je li okoliš siguran ili opasan, i to je lukavština koju smo nasljedili od svojih predaka.
Osjećaji se šire od osobe do osobe zbog dviju značajki ljudskog djelovanja: biološki smo opremljeni za vanjsko opošanje drugih, a kroz oponašanje njihova vanjskog iskazivanja usvajamo njihova unutarnja stanja.
Čini se da smo uvijek spremni osjećati ono što osjećaju drugi i činiti ono što čine drugi.
Osamljene osobe privlače manji broj prijatelja, no isto tako manje ljudi smatraju prijateljima. To znači da je osamljenost uzrok i posljedica nepovezanosti.
Ako poznajete dvadeset osoba, dovoljno dobro da vas pozovu na zabavu, a svatko od njih poznaje dvadeset drugih osoba i tako dalje, tada str na tri stupnja razdvojenosti povezani s osam tisuća osoba. Ako ste samac jedna od tih osoba je vjerojatno vaša buduća supruga.
Imati supružnika je također kao da imate univerzalnog pomoćnika koji barem teoretski može zadovoljiti sve vrste potreba. Supružnici su neiscrpan izvir informacija i savjeta, tr
stoga utječu na meusobno ponašanje.
Žene muškarcima daju intimnost i osjećaj pripadnosti, a muškarci ženama daju gotovinu.
Kad premine supruga, nestaje ono što su donijele u brak, a što je najviše utjecalo na partnerovo zdravlje, to jest emocionalna potpora, povezanost s drugims i dobro vođeno kućanstvo. Udovci često postanu odsječeni od društva i nedostaje im društvena podrška.
Brza propast iz 2008 pokazuje kako se panika lako širi financijskim mrežama. Propašću jedne velike tvrtke, na riziku su i one povezane s njom.
Preko stranice Gdje je George? Pratilo se više od 133 milijuna novčanica od jednog dolara deset godina. Ljudi su zapisivali serijski broj novčanice od jednog dolara koju bi dobili pa se mogla pratiti i putanja od grada do grada, ili čak države. Npr jedna je novčanica proputovala 6400 km što u prosjeku iznosi 6 km na dan.
U 14. Stoljeću kugi je trebalo više od tri godine da se iz sjevernog dijela Europe prenese do krajnjeg juga, uz prosječnu brzinu kretanja od tri do pet km na dan. Radi usporedbe 2003. Godine jedna je osoba koja je bila uključena u epidemiju SARSa u jednom danu infekciju prenijela 12.800 km (od Kine do Kanade).
Podaci o mobilnim telefonima istraživačima omogućavaju da ispitaju tko je povezan s kime i gdje se nalaze iz minute u minutu tijekom nekoliko mjeseci.
Budući da svaka nova slaba veza može dovesti do višestrukih novih veza, time se pokreće dinamika u kojoj bogati postaju bogatiji, što proizvodi zvijezde u usponu kao što je Jack Abramoff i pomaže objasniti zašto je korupcija tako proširena.
Ideja da se Boga može personificirati i na njega gledati kao na dio ljudske društvene mreže dodatno podupire činjenica da se religijsko vjerovanje često poveća nakon smrti voljene osobe, kao da veza s Bogom ojača kad se izgubi veza s ljudima.
U složenijim mrežama iz stvarnoga života čini se vjerojatnim da je sama svrha suvišnih mrežnih veza i prohodnosti upravo to da mreža može podnijeti takvu vrstu gubitaka kao da su ljudske društvene mreže osmišljene da bi trajale.
Slabo povezane osobe obično imaju prijatelje i obitelj koja je i sama nepovezana sa širom društvenom mrežom.
Da bismo smanjili siromaštvo, ne trebamo se usmjeriti samo na prijenos novca, pa čak ni na tehničko osposobljavanje, trebamo siromašnima pomoći u stvaranju novih veza s ostalim pripadnicima društva.
Usađeni u društvene mreže i pod utjecajem ostalih s kojima smo povezani, nužno gubimo dio svoje individualnosti.
Velik projekt dvadeset i prvog stoljeća, razumijevanje načina na koji cjelina ljudskoga roda postaje sve veća od zbira njezinih dijelova, tek počinje. Poput djeteta koje se budi, ljudski superorganizam postaje svjestan sebe, a to će nam zasigurno pomoći u postizanju naših ciljeva. No najveći dar toga osvješćivanja bit će čisto veselje samootkrivanja i uviđanje da istinsko povezivanje samih sebe nalaže da prvo razumijemo kako smo i zašto svi povezani.
Post je objavljen 20.01.2014. u 12:52 sati.