Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/navijachajduka

Marketing

VIZIJA RAZVOJA KLUBA IZ KUTA OBIČNOG NAVIJAČA

Nakon dužeg vremena evo me opet na blogu. Ovaj put ću malo pisati o vlastitoj viziji razvoja kluba s obzirom na trenutak u kojem se nalazimo. Kredit oko vrata, radna zajednica bez plaća, neizvjesnost pred nama... A opet s druge strane samo nekoliko dobrih transfera i ponovno ćemo ugledati svjetlo na kraju tunela. No ono što umara sve istinske navijače jesu zaista spore reforme koje se događaju u klubu, te apsolutni izostanak preuzimanja odgovornosti kada se dogode određeni propusti.

Krenimo sa strukom. Svaki ozbiljan klub mora imati ozbiljno ustrojstvo kada je u pitanju struka jer to je jedini normalan put da se naš klub vrati na nekadašnje stare staze slave. Ajmo ovako laički posložiti stvari. Predsjednik kluba koji je izabran od strane Nadzornog odbora zadužen je da organizira i u klub dovede ljude od povjerenja koji je će upravljati strukom. Znači predsjedniku je GLAVNA zadaća da imenuje sportskog direktora koji dalje treba odabrati trenera seniorske ekipe, brinuti se o kadru igrača, te usko surađivati sa šefom omladinske škole. Gospodin Brbić je dosada napravio dva potpuna promašaja kada su u pitanju sportski direktori. Imenovanje Sergija Krešića kojeg je poslije prozivao za nerad, te Šveđanina Andersona koji je otišao iz „obiteljskih razloga“ dva su apsolutna promašaja koji nas u konačnici koštaju ako ničeg drugoga onda stagnacije u smislu organizacije rada. Vučević kao treća sreća?! Najgore od svega je što zapravo nema (makar moralne) odgovornosti da se izađe pred medije i kaže „ja sam pogriješio pri odabiru Krešića ili Andersona i sl.“ Stvarno živimo u državi u kojoj nitko ni za što ne odgovara... Uz to se Anderson doveo uz obrazloženje kako „trebamo imati stranca jer na njega ne mogu utjecati domaći manageri i roditelji“, a onda svega nekoliko mjeseci nakon opet povratak na domaćeg čovika?! Očito se mišljenje mijenja kako vitar puše, a teatar apsurda se nastavlja... Uz to, da sve bude još i gore, na predstavljanju Vučević proziva „pojedince“ iz omladinske škole da su totalni neprofesionalci?! Naravno Brbić sjedi pored njega i ništa ne komentira iako bi se normalan predsjednik trebao barem malo zacrvenjeti jer tu itekako ima i njegove odgovornosti ako se zaista tako radilo u omladinskom pogonu! Goranu želim puno sriće u radu kao i svim njegovim prethodnicima iako nas svojim proteklim boravcima na mjestu voditelja omladinske škole, te trenera seniorske ekipe nije pretjerano oduševio.

S druge strane ako netko zaslužuje plus kada je u pitanju struka onda je to svakako trener Tudor. Daleko od toga da nije radio određene greške u ovoj polusezoni. Daleko od toga da nije (barem dijelom) odgovoran za ispadanje od Dile, te za petardu na Maksimiru, ali generalno gledano napredak u igri, te pravi hajdučki pristup mene je zadovoljio. Zadovoljio isključivo s obzirom na tanak igrački kadar kojeg imamo jer realno gledano daleko smo mi još od ozbiljne ekipe i moćnog kluba. I zato Tuši kapa do poda, a uz dodatnu selekciju (napadač i lijevi bek) možda ekipa na proljeće bude još i bolje izgledala. Iz mog kuta potvrda njegovog dobrog rada jest i apsolutno povećana cijena mnogim igračima. Maloča, Kouassi, Maloku, Pašalić, Mikanović, Kalinić i Vršajević igrači su koji su u izlogu i za koje se mogu ostvariti solidni transferi ako bude bilo pameti i poštenja. Ono što mene muči jest osjećaj da Tudor zapravo ima podršku vrha kluba samo do trenutka dok momčad ne naniže par poraza za redom. Njegova je sreća što sezona nije potrajala još par kola jer je pri kraju došlo do određene krize igre uzrokovane prije svega tankim igračkim kadrom što ga je u konačnici moglo stajati mjesta na klupi. Ono što bih ja volio vidjeti jest odlučnu Upravu (odnosno predsjednika) s mudima koji će stati iza trenera i kada rezultat malo krene po zlu. Ajmo konkretnije, nije li sada pravi moment da Brbić stane iza Tudora, ponudi mu višegodišnji ugovor, te da ga unaprijed ogradi od svih navijačkih pritisaka izjavom da ga neće smijeniti čak i usprkos možebitnoj rezultatskoj krizi? Ili još bolje da će otići s mjesta predsjednika kluba ako se promjeni trener Tudor („ako padne on padam i ja“). Ne, to se naravno neće dogoditi, nego će mu sada ponuditi višegodišnji ugovor uz smiješak i tapšanje mi smo uz tebe, a kad kriza nastupi bit će lagano izjava u standardnom stilu „trebali smo šok terapiju“, „trener je odgovoran za rezultat i sl.“ Vječno pogodovanje navijačkim pritiscima i pranje ruku od odgovornosti, to je naša realnost. A to što klub nije financijski u stanju osigurati bolje igrače, taj dio odgovornosti će se preskočiti. Ako pogledamo malo okolo, evo primjera Alexa Fergusona koji je na klupi Manchestera proveo punih 27 sezona. Od toga prvih 6 sezona nije osvojio niti jedan trofej, ali se vjerovalo u njega, istrpjele su se početničke greške i na kraju imamo praktički jednog od najtrofejnijih trenera svih vremena. Znam da se danas živi mnogo bržim tempom života i da ovo nije najbolja usporedba, ali poanta jest da se iza pojedinog trenera treba stati i u teškim trenucima ako je procjena vrha kluba da je taj trener veliki potencijal za budućnosti. Pa koji je to trener uspio u prvoj sezoni nešto konkretnije napraviti?! I najboljim trenerima svijeta je potrebna barem jedna sezona da donekle poslože ekipu po svom guštu, a mi trenere mijenjamo kao čarape. I što je još i gore stvari su tako posložene da i mi navijači uvijek u treneru nađemo najvećeg krivca... Isto tako stalne promjene trenera sputavaju razvoj pojedinih igrača, te svakako smanjuju prihodovnu stranu kluba. Evo uzmimo za primjer prošlog trenera Krstičevića (potpuno je nebitan on kao osoba i trener, ovo je samo primjer) koji jest uspio „izbaciti“ Radoševića, dok su mu Milić i Andrijašević bili top igrači. I onda dođe novi trener (u ovom slučaju Tudor, što je isto tako potpuno nebitno) kod kojeg ni Milić ni Andrijašević „nisu na mapi“. I praktično klub je privremeno izgubio dva potencijalno dobra transfera. Da određeni trener radi u kontinuitetu (bez obzira o kome je riječ), onda bi selekcija igrača, potencijalni transferi, a na kraju krajeva i prihodi kluba bili puno veći.


Evo iz moje perspektive par točaka vizije razvoja kluba s obzirom na trenutak u kojem se nalazimo:

1. Treneru Tudoru treba dati bezrezervnu podršku i višegodišnji ugovor. Naravno to podrazumijeva da sam može samostalno birati članove svoga stožera.

2. U potpunosti treba ukinuti postotke prilikom transfera pojedinih igrača! Ovo jest i dalje rak rana kluba o kojoj se priča uz obrazloženje „kako je to normalno u ovakvim uvjetima“ i što je još gore dobar dio navijača tu priču prihvaća. Meni kao navijaču to je apsolutno neprihvatljivo! Ne treba niti napominjati kako se time stvara legalna potencijalna siva zona u kojoj se novac može itekako dobro podijeliti. Naravno da nemam dokaza da se takvo što i radi, ali da mi je sumnjivo, to svakako jest. Upravo zbog tih postotaka u narednom prijelaznom roku što postoci, što porez pojest će nam gotovo polovicu iznosa svih transfera.
Zašto mi se ovo čini kao siva zona?! Pa uzmimo primjer Avdije Vršajevića. Doveden je iz Bosne u Hajduk. Cifra koja se vrtjela u novinama vezana za njegove prihode u klubu jest sigurno barem duplo veća od onoga što je primao u Bosni. E sad, dovodimo određenog igrača u godinama, dajemo mu priliku da igra u Hajduku, ima za svoje prilike jako dobar ugovor. I čemu onda postotak prilikom transfera?! Hm, blago rečeno nije mi jasno... Ili mi je sve kristalno jasno, ali zato i jesmo financijski gledano u govnima već godinama. Da i ne govorim da je ovakvim ugovorima širom otvoreno polje svim drugim managerima da ucjenjuju klub. „Ako si dao ovome, moraš dat i mom malom i sl“.
Isto tako javna je tajna da se sa pojedinim igračem potpisao ugovor (ova Uprava ga je potpisala) gdje mu je u ugovoru zagarantirano da ima 70% nastupa?! Ne tako davno Reno Sinovčić je inzistirao da i Tomasov dobije takav ugovor, pa je odbijen od strane Nadzornog odbora uz obrazloženje „da nitko neće ucjenjivati klub i da tko normalan može garantirati igraču 70% nastupa“. Očito da se može, samo je bitno tko se dogovara. Hm, opet se mišljenje mijenja kako vitar puše. Ok, uvijek će se naći neko opravdanje iz kluba i za ovakav postupak, ali meni je ovo blago rečeno smiješno i nedosljedno. I opet nitko nema odgovornost za „naglo promijenjene stavove“. I onda mi navijači moramo sve to moramo trpjeti i gledati propadanje kluba...
Isto tako ulica priča da igrači koji potpišu ugovor sa određenom managerskom kućom imaju malo bolji status nego oni koji takav ugovor ne potpišu. Sve je naravno nedokazivo, a ako je to istina pojedini igrači bi možda mogli i malo progovoriti o tome... Ili ipak previše očekujem?
Da zaključim, postotke bi jednostavno trebalo ukinuti!

3. Klub je prisiljen na prodaju igrača. Svi igrači koji postignu dobru cijenu jednostavno moraju otići, a na sportskom direktoru ja da odmah ima spremna nova imena u slučaju prodaje pojedinog igrača. Ja prvi kao navijač bi volio da to nije tako, da razvijamo mlade igrače nekoliko sezona i slično, ali situacija nam nalaže da je pametna (ras)prodaja jedino moguće rješenje. Od potencijalnih transfera dio će otići na postotke, dio direktno u gradski proračun radi vraćanja kredita, te će realno klubu ostati jako malo od svega toga. Usput, nije li ono gospodin Brbić ima nešto više od godinu dana rekao kako će kredit sigurno biti vraćen na vrijeme? Nije li rekao da će brojači biti uvedeni do proljeća? Rekao pa porekao... Isto tako dugoročno gledano, klub bi od svih prihoda iz transfera trebao određeni iznos (recimo 25%) stavljati „sa strane“, kao novčanu bazu s kojom bi se popunjavao igrački kadar na deficitarnim pozicijama. Zar je zaista tako teško osmisliti neki financijski gledano održivi model kada su u pitanju kupovina i prodaja igrača?!

4. Svima su puna usta omladinskog pogona. Evo je i Vučević čim se ustoličio najavio potpise ugovora sa mladim igračima. Odmah da kažem, ja takav pristup apsolutno podržavam! Samo što to ne smije biti „mrtvo slovo na papiru“. Vlašić, Balić, Bašić, Blažević, Maloku i ostali jesu naša budućnost, ali sa svakim od njih se treba imati individualni pristup. Pojedinci će moći odmah uskočiti u vatru, dok je pojedincima potrebna određena prilagodba kroz posudbe i slično. Zato treba postojati odrediti novčani fond koji će pratiti godišnje između 5 i 10 igrača koji će biti na posudbama, a koji će biti sufinancirani od strane kluba. Uzmimo opet primjer Kiša. Tudor ga ne cijeni i to je njegovo pravo. Momak ima određeni potencijal i zapravo nitko ne može sa sigurnošću reći o kakvom se igraču (gledano kroz seniorsku konkurenciju) radi. Ako ode i postane igrač, onda će svi pljucati Tudora da nije prepoznao potencijal i slično. No zašto klub ne preuzme odgovornost?! Ako je procjena struke da bi mogao u budućnosti postati klasa, zašto ga ne poslati na posudbu uz određeno sufinanciranje i nadati se njegovom razvoju u ekstra igrača? I ne samo on, može u tu kategoriju i Mujan i Kušeta i Kovačić i još mnogi drugi. Zar nam opet trebaju slučajevi poput Rebića, Modrića, Prše, pa čak i Čopa?! Moram priznati da je ovdje vizija praćenja igrača na posudbi potpuno izostala. Da ne kažem kako vlada potpuna nebriga o istima jer pojedini posuđeni igrači nisu čak niti u prvih 11 u nekim drugoligaškim ekipama.

5. Treneri u omladinskom pogonu su posebna priča. Tu tek vlada totalni kaos. Svakih godinu dana nova garnitura. Vizija? Zašto trener juniora ne bi bio netko sa poznatim nogometnim imenom, te višegodišnjim ugovorom (svojevremeno sam na tom mjestu zagovarao Vulića)? U klubu se postavljaju kao da je nebitno tko trenira dicu, a to je zapravo krucijalno u razvoju mladih igrača... Svake godine neka nova reorganizacija, tako da je riječ kontinuitet ovdje potpuno nepoznat.

6. Ove godine dogodilo se dosada nemoguće! Sad već čuvena „vaučerizacija“ zbližila je navijačke skupine. Tema je preširoka da bi je ovdje obradio (iako planiram uskoro), ali klub bi i ovdje trebao imati jasniji stav. Još ima 4 godine kada sam napisao PLAN I PROGRAM ZA OZDRAVLJENJE HAJDUKA koje je objavljen na ovom blogu, kao jednu od točaka razvoja naveo sam zapravo zbližavanje navijačkih skupina kroz razne akcije. Tada se dobar dio naših navijača nije složio s tim, no danas svjedočimo upravo tom scenariju. Naš klub treba i na tome posebno raditi jer normalniji odnosi među skupinama mogu podići i gledanost utakmica, ali i dovesti do manjih kazni kada su navijački neredi u pitanju. Aktivni dijalog i približenost navijačima rješava mnoge probleme. Do sada nije bilo sluha za takvo što poglavito jer navijači traže od odgovornih odgovore na mnoga škakljiva pitanja pa se radi toga izbjegavaju bilo kakvi ozbiljniji razgovori. Povećanjem transparentnosti u radu, može se i jasnije izaći pred navijače i sa prijedlozima i sa određenim zahtjevima. Ima li trenutno vodstvo Hajduka snage za to? Do sada se nisu pokazali...

7. Odjel za marketing - Apsolutni palac gore za voditelja Aljošu Bašića, ali i za predsjednika Brbića koji ga je odabrao na natječaju (u gornjem tekstu sam ga prozivao, ovdje zaslužuje pohvalu i za odabir kandidata, ali i za sluh kad je marketing u pitanju). Sve akcije koje su pokrenute, sa manje ili više uspjeha su provedene i što je najvažnije Hajduk od svega toga ima financijsku korist, a ako se nastavi kontinuirani rad na ovom području, prihodi će u budućnosti biti i veći (o ovom segmentu brandiranja i o tome kako to unovčiti sam više puta pisao na blogu pa se neću ponavljati) jer će i pozicija Hajduka u pregovorima biti bolja kako vrijeme bude odmicalo. Pivo, sličice, vina, šoldi, sunčane naočale... Ulog u posao nula kuna, a prihod značajan. Još ako klub jednog dana bude financijski stabilan i ako sam bude sposoban uložiti određeni novac za marketinško predstavljanje ovih proizvoda, rezultat će biti još i bolji. Je, znam da često ljudi znaju grintat, moglo se ovako i onako, u stilu da se i ovo što je do sada napravljeno moglo bolje izvesti, ali iz moje perspektive ovdje je napravljen golem početni posao. Isto tako ovo jest pljuska svim prethodnim predsjednicima Hajduka (Grgić, Peroš, Svaguša, Grbić i ostali...) koji su imali mogućnost već odavno pokrenuti ovakav projekt, ali to iz određenih razloga nisu napravili. Ako uzmemo da bi klub od ovih aktivnosti godišnje mogao uprihoditi iznos i do 5 milijuna kuna, onda izračunajmo koliko je klub zapravo izgubio svih prethodnih godina, a posebno u godini kada se slavila stota godišnjica postojanja... Da se na vrijeme krenulo s ovakvim projektima, danas možda uopće ne bismo bili u dugovima. No možda nekada treba i dotaknuti dno, da bi se počelo ozbiljno razmišljati... Zato je ovo velika sramota za sve prethodnike, jer je ovime dokazano da se novac može stvoriti ako postoje dobri projekti. Potaknut ovim pozitivnim primjerom isto tako se nadam da ćemo u budućnosti pričati kako je sramota svih prethodnika bila što su stavljali postotke u ugovore kada dođe netko tko će tome stati na kraj i tko će pokazati da je to itekako moguće.

8. Razvojem palete artikala koji će koristiti Hajduk kao ime zapravo se može sufinancirati i pojedino buduće pojačanje kluba na način da sam igrač ima dio zarade od toga. Npr. ako klub „sutra“ vrati u klub Ibričića, zašto on ne bi uz fiksni dio plaće imamo i postotak od sunčanih naočala koje će nositi njegovo ime. Uzeo sam banalan primjer, može se i raditi o nekom prehrambenom proizvodu i sl. Uglavnom, razvijanje marketinga nudi i mogućnost samim igračima da koriste svoj vlastiti imidž za zaradu naravno u suradnji s klubom. Ili npr. Niko Kranjčar kao maneken za neko buduće Hajdučko pivo. Mislim da bi se naklada znatno povećala... Ha, ha...

9. Odjel za članstvo – Iz moje perspektive i ovdje je napravljen veliki korak naprijed. Voditelj odjela Jasenko Ljubica odiše odlučnošću. Napravljen je i javno prezentiran program rada odjela, definiran je odnos sa društvima prijatelja Hajduka, napravljena je baza članova, uskoro će članovi imati i dodatne pogodnosti... U usporedbi kako je prije bilo, ovo je golemi korak naprijed iako ima tu još dosta prostora za zbližavanje kluba sa svojim članovima. Najava o 100 000 pretplatnika kroz desetak godina je malo preoptimistična iako nije nemoguća, no to će ponajprije ovisiti o politici upravljanja kluba, te o sportskim rezultatima jer ipak je to najveći magnet koji može privući ljude. U svakom slučaju pratiti ću daljnji razvoj i nadam se uspješnim projektima ovoga sektora u vrlo skorom razdoblju.

10. Humanitarne akcije koje pokreće klub trebale bi biti puno češće i organiziranije. Naoko nebitna stavka, ali koja opisuje dosta turbulentno stanje u klubu. O humanosti se često i ne razmišlja. Istina je hajdukovci se uvijek odazovu određenim pozivima i akcijama, ali ne bi li i sam klub mogao inicirati sudjelovanje u pomoći (makar simboličnoj) određenim udrugama kojima je to potrebno. Ipak većina nogometaša u klubu za hrvatske prilike ostvaruje ekstra velike zarade i zato bi hajdučko srce ipak trebalo biti veće. Kad se već skuplja prilog od kazni igračima za „janjetinu kod Dunde“, onda bi mogao postojati i fond u kojeg bi se uplaćivala sredstva za one kojima je to potrebno. I simbolične vrijednosti pogotovo u Božićno vrijeme mogu značiti mnogo onima kojima je to potrebno pogotovo ako stignu iz ruku igrača Hajduka.

Moglo bi se još puno toga ovdje napisati, ali i ovako sam razdužio samu temu. Za kraj želim svim čitateljima ovog bloga i svim djelatnicima NK Hajduk svako dobro i sve najbolje u Novoj 2014. godini uz nadu da će borba za titulu trajati do zadnjeg kola! Vječni optimist...



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr


Post je objavljen 06.01.2014. u 17:51 sati.