Piše: Dražen Opreščanin
Nedavno je sada već bivši gradonačelnik Splita u jeku predizborne kampanje tijekom neke terevenke zalipija fetu pršuta na čelo. Kod svojih pobornika je ovakvom neposrednošću izazvao oduševljenje, a kod nekih neistomišljenika otvoreno zgražanje nad ponašanjem koje se smatra nespojivim s ponašanjem primjerenim za vođenje drugog najvećeg grada u Hrvatskoj.
U hrvatskoj fejsbuk zajednici ovaj potez izazvao je kreiranje pokreta koji je nazvan Pršuting, koji okuplja pristaše oko stranice koja je u desetak dana prikupila preko 55.000 fanova i koja je zdušno objavljivala fotografije i foto-montaže svega i svačega s fetama pršuta na čelendri. Hrvatska je još jednom pokazala ujedinjenost u ismijavanju vlajskih običaja.
Nekoliko dana kasnije smo saznali da je fenomen pršutinga ustvari bio viral, iza kojih stoji ekipa marketinških stručnjaka za socijalne mreže – Davor Runje, Ivan Šarić, Tonči Klarić i Marko Matijašević. Projekt je napravljen iz čiste zezancije i nema nikakvu komecijalnu svrhu, kao ni prethodni Šarićev uradak – video Hire me Jon Stewart. Prema definiciji, viralni marketing se koristi društvenim mrežama i drugim tehnologijama, kako bi ostvario marketinške ciljeve kroz dijeljenje i razmnožavanje sadržaja, dakle na zarazan način sličan rasprostranjivanju virusnih bolesti. Od autora virala, svakako je u digitalnom svijetu najpoznatiji Davor Runje, master-mind agencije Drap, te jedan od partnera u vrlo potentnom startupu BabyWatch. Dakle, nedvojbeno se tu radi o momcima koji imaju nos i za komercijalne stvari...
No ovdje tema nije pršuting sam po sebi, nego je zanimljivo pitanje što ustvari može nagnati prosječnog stanovnika Hrvatske na neki suvisliji angažman na društvenim mrežama? Ako ljude Pršuting pokreće na organizirano djelovanje, makar to djelovanje bilo bazirano isključivo na ismijavanju tuđih mana, što drugo nas može pokrenuti na bilo kakav oblik organiziranog djelovanja? Istražio sam malo bespućima fejsbuka i jubitoa (da, još malo ismijavanja) što privlači pažnju, a što ne privlači...
Definitivno dobar, koristan i pozitivan primjer je bila akcija prikupljanja sredstava za liječenje male Nore Šitum, odnosno Nore Fore Strašnog Lava, koja je rezultirala prikupljanjem potrebnog iznosa, ali Nori na žalost nije pomogla. Grupa potpore maloj Nori ima oko 138 tisuća članova – respektabilno!
Pogledajmo malo aktualan primjer vezan za prijedlog referenduma o izjašnjavanju da u Ustav RH uđe odredba da je brak zajednica muškarca i žene. Grupa koja podupire inicjativu U ime obitelji ima oko 23 članova, dok grupa koja ne podupire inicjativu U ime svake obitelji ima oko 33 tisuće članova. Nameću se dva zaključka – da su pripadnici oba tabora slabo zastupljeni na fejsu, te da oko 677 tisuća ljudi koji su potpisali za referendum vjerojatno spada u one koji fejs ne koriste.
Ako pogledamo kako stoje službene stranice političkih opcija za lokalne izbore, rezultati su još skromniji – razne liste i gradonačelnički kandidati velikih gradova uglavnom se vrte oko nekoliko tisuća tisuća fanova, tek rijetki prelaze magičnu brojku od 10 tisuća. Puno bolje s fanovima stoji Vlada RH koja ih je skupila 114 tisuća, ali upitno je koliko je od te brojke zaista obožavatelja koji prate statuse Vlade, a koliko ih je tu da bi izrazili svoje nezadovoljstvo – virtualni zid Vlade je popularno odlagalište negativnih i prosvjednih komentara. Respektabilna je stranica hrvatskih Anonymousa koja ima preko 30 tisuća fanova.
Apsolutne pobjednice hrvatskih društvenih mreža su, potpuno očekivano, Severina s preko 450 tisuća i Jelena Rozga s preko 200 tisuća fanova na fejsu. Istovremeno, kada bismo pogledali fejs stanice Hrvatskih Narodnih Kazališta u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, vidjeli bismo da imaju između tisuću i pet tisuća fanova, a Muzej Mimara ima oko tisuću fanova. Dakle, popularna glazba, na granici cajkavosti, odnosi uvjerljivu pobjedu nad tradicionalnom kulturom.
Kakva je situacija s fanovima IT tvrtki? Bug ima nešto preko sedam tisuća, a malo iznad i ispod tog broja su i agencije poput Akcije ili Drapa. Najbolje stoji Algebra s preko 22 tisuće fanova, a poznatije IT tvrtke i startupi se vrte između petsto i tisuću fanova. CISEx je na časnih šest stotina. Poslovna inteligencija ima 1200 fanova. Definitivno, Seve pobjeđuje.
Prebacimo se malo na jubito. Severinin spot za novi hit Uzbuna se opasno približio broju od 10 milijuna pregleda. Bolji lokalni uratci iz domene šaljivog kućnog videa (skok godine i slični) imaju oko milijun pregleda, a u toj kategoriji su i spotovi aklamacijom prihvaćenog Dubioza Kolektiva. Šarićev viral je prešao pola milijuna pregleda... Kako stojimo s usudbenim povjesnicama? Govor Vlade Gotovca ispred komande JNA 1991 u Zagrebu se jedva dokopao 50 tisuća pregleda, a ratna izvješća Siniše Glavaševića su na 80 tisuća. Čak ni oslobađajuća presuda generalima u Haagu nije prikupila 100 tisuća pregleda! U usporedbi s 1,6 milijardi pregleda Gangnam Stylea ili prosječno 200 milijuna pregleda Beyonceinih spotova, to je sve sitna boranija...
Ako pogledamo brojeve poklonika u svjetskim razmjerima, odnosi između zabavnog i poučnog / korisnog su slični, samo što su apsolutni brojevi sto ili tisuću puta veći, pa tako primjerice Lady Gaga ima 57 milijuna fanova na fejsu, Farmville ima oko 40 milijuna, dok Musée du Louvre nema ni milijun...
Brojke govore vrlo egzaktne stvari. Veliki broj fanova na fejsu mogu imati isključivo zabavni sadržaji, te eventualno humanitarne akcije koje ciljaju na emocije šire publike. Za sve ostalo, fejs može biti koristan kanal za ciljane poruke manjim skupinama fanova i prijatelja. Za bolji efekt potrebno je svakako koristiti usluge profesionalnih agencija za marketing na društvenim mrežama. Ljudska priroda je jednostavno takva – uvijek ćemo prije raditi stvari koje nas zabavljaju, nego stvari koje su korisne. Odoh ja zujati po fejsu...
Post je objavljen 06.06.2013. u 07:50 sati.