Sve se okrenulo! Na početku sezone izgledalo je kao da smo klinički mrtvi, a samo mjesec dana nakon toga klub je polako ali sigurno doživio uskrsnuće! Postavlja se pitanje tko je za to zaslužan? Ja bih rekao svi po malo. Počevši od ljudi iz Nadzornog odbora, zatim novog predsjednika Uprave gospodina Brbića, igrača na terenu, trenera, pa sve do nas navijača koji smo bili uz klub i u dobru i u zlu. Borba za KODEKS, pa udruga Naš Hajduk i čitavi niz drugih navijačkih akcija urodili su plodom. Put do potpunog ozdravljenja bit će još dug i trnovit, ali nadajmo se da vrijedi čekati jer izgleda da smo napokon dobili ljude u klubu koji ulijevaju nadu da će se stvari uskoro postaviti na zdrave temelje. Atmosfera protiv Intera i prije svega zajedništvo svih navijača i u teškom porazu jasno pokazuju tim istim ljudima što navijači žele od njih. A želimo poštenje u radu Uprave, zatim hajdučku borbu na terenu i prije svega povratak ljubavi prvotimaca prema dresu kojeg nose.
Isto tako novopečeni predsjednik Brbić zaslužuje sve pohvale za tri stvari koje je u relativno kratkom roku napravio. Prvo, potpis ugovora s Carlsbergom i ostvarivanje provizije koju klub dobiva za svaku litru (kuna za litru) prodanog piva pod nazivom Hajdučko. Više puta sam prozivao sve dosadašnje predsjednike koji nisu bili u stanju napraviti jedan ovakav projekt jer svaki projekt u kojeg Hajduk uloži nula kuna, a iz njega generira neku dobit jest hvale vrijedan projekt. Isto tako ovim potezom Brbić je pokazao svim svojim prethodnicima koliko su u stvari bili nesposobni i koliko su se bavili stvarima koje zapravo nisu u domeni predsjednika Uprave. Počevši od Maleša koji se većinom bavio managerskim poslovima oko kupovine/prodaje igrača, pa preko Svaguše kod kojega se ”samo mačka slučajno okoti”, pa preko svih ostalih. Ovako se Hajduk koristi kao brand i zato palac gore Brbiću jer posao predsjednika Uprave i jest da se bavi prikupljanjem novca kako bi klub mogao normalno funkcionirati. Osobno sam upravo ovakav prijedlog projekta već i napisao 25.02.2011. pa evo čisto kao podsjetnik:
Da i ne pričam o tome kako klub i dalje nema glavnog sponzora. Žalosno je da je nam jedan hokejaški klub Medvešćak (čisto da se zna, nije da ih volim, a i ne pratim hokej) može biti uzor kako skupiti sponzore. Pa da ne mogu dogovorit s nekom pivovarom npr. pivo Hajduk Split. I da se od svakog piva 50 lipa uplaćuje na račun kluba. Pivovari bi itekako porasla prodaja piva, a klub bi dobio određeni izvor sredstava. Ovo je samo jedan „glup“ primjer, a moglo bi se čudo toga napravit. Koliki je Hajduk brand mogli smo vidjeti i na ovoj proslavi, a sponzori će itekako znati popratiti takav klub. Samo nekad treba ići prema sponzorima sa prijedlozima, a ne samo čekati da nam netko iz političkog vrha osigura novac. Ova Uprava je definitivno podbacila kada je u pitanju stoti rođendan kluba.
Druga dobra stvar koju je Brbić napravio jest postavljanje Sergija Krešića za sportskog direktora Hajduka. Za mene osobno iznenađujući, ali baš ono ugodno iznenađujući potez. Očekivao sam da će se na to mjesto postaviti netko tko je tek okončao igračku karijeru, no Brbić je iznenadio svih postavljanjem starog lisca Krešića koji ima iznimno veliko inozemno iskustvo rada. Impresivno je pogledati gdje je sve Krešić gradio kako igračku tako i trenersku karijeru. Čovjek takvog iskustva svakako je dobrodošao u klub! Ono što ubuduće očekujem od Brbića jest da struku u potpunosti prepusti ovakvim stručnjacima, naravno uz svoj blagoslov kod bitnih odluka. Pada mi na pamet još i Luka Peruzović. Možda se i za njega uskoro pronađe nekakvo mjesto u ovom novom nadajmo se potpuno redizajniranom Hajduku. No Brbiću ostaje još i teži dio posla, a to je da se zahvali nekim ljudima koji su se dobro uhljebili u klubu. Za to će trebati pokazati dovoljno hrabrosti, a potporu nas navijača sigurno ima.
I treća dobra stvar koju je napravio jest solidariziranje sa članovima Nadzornog odbora za koje nije bilo mjesta u svečanoj loži u Zadru. Male stvari i mali potezi čine klub velikim. Zato pozdravljam i ovaj potez uz napomenu da istom mjerom treba uzvratiti gospodinu Sinovčiću kada ovaj idući put bude zatražio svoje mjesto u loži poljudske ljepotice.
Što se tiče prve momčadi i njihovih izdanja na terenu, stvari se odvijaju prema predviđanjima. Oscilacije su velike čisto iz razloga jer je momčad neiskusna i (pre)mlada, a teret na njihovim leđima izgleda golem. Impresioniranost nastupom protiv Intera nije za osudu, već apsolutno za podršku kakvu su i dobili sa tribina. Možda se moglo i moralo bolje. Dapače sigurno se moglo i bolje, ali to je cijena procesa sazrijevanja kako igrača na terenu tako i trenera Krstičevića. Druga predstava u Zadru je pokazala i dobre i loše strane, ali borba na terenu je i dalje na nivou, a to je ono što od igrača tražimo. Bit će tu još puno uspona i padova tijekom sezone, a na nama navijačima jest da im damo punu podršku i dobrim i u lošim nastupima. Pri tom ljudi iz kluba moraju paziti da nas mediji i euforija ne uvuku u zamku kao da smo ravnopravni s Dinamom jer bi se taj teret mogao slomiti o nejaka leđa mladih i budimo realni nedovoljno kvalitetnih naših prvotimaca. Sportski je nadati se i nadu nam nitko ne može oduzeti, ali treba ići iz kola u kolo, iz utakmice u utakmicu.
No glavni razlog zbog čega sam se zapravo odlučio napisati ovaj tekst jest izjava novopečenog sportskog direktora Sergija Krešića kako se Hajduk treba ugledati na Athletic Bilbao. Apsolutno podržavam takvu ideju! Zapravo to i jest jedini prirodni put kojim Hajduk treba ići. U pravilu prva momčad bi trebala biti sastavljena od 90% igrača iz vlastitog inkubatora plus eventualno jedan ili dva igrača ekstra klase koji bi došli sa strane (tipa Niko Kranjčar, Ibričić i sl.). Od ovih 90% iz domaćeg inkubatora, gotovo svi bi trebali biti igrači ispod 24 godine, uz tek 2 ili 3 iskusnija igrača povratnika u “bili” dres (pod uvjetom da ne budu preplaćeni kako se to do sada uobičajeno radilo). Znači u prvih 11 treba biti 6-7 mladih igrača iz omladinske škole, 2-3 iskusnija igrača koja su isto prošla našu školu, te 1-2 ekstra klasna igrača sa strane. Tako bi otprilike trebala izgledati politika kluba kada je igrački kadar u pitanju. Uzmimo za primjer danas jednog Vršajevića (koji me usput rečeno neodoljivo podsjeća na ”sina vjetra” Petra Šutu). Radi se o igraču koji se svojski trudi i po tome apsolutno zaslužuje nositi ”bili” dres. No poanta nije u tome. Momku svaka čast i apsolutno nemam prigovor na njegovu igru, ali klub kao takav jednostavno u budućnosti ne smije dozvoliti da mu njegova škola nije u stanju proizvesti beka takve kvalitete. Ako netko i stiže sa strane onda treba biti za klasu bolji od domaćih igrača. Upravo su nas forsiranja ovakvih igrača sa strane doveli do toga da smo ugušili vlastite igrače i zapravo da se ovakva besparica u klubu nije dogodila budite sigurni da danas Radošević, Caktaš, Andrijašević i ostali ne bi dobili svoju (pravu) priliku u prvoj momčadi već bi njihova karijera išla puno težim putem, a vjerojatno bi neki od njih i odustali od profesionalnog nogometa. Mnogo je takvih potencijalno dobrih igrača upropašteno zadnjih dvadesetak godina i vrijeme je da se tome stane na kraj! Isto tako u ovom kontekstu gledam i ulogu Sergija Krešića koji bi planski trebao osigurati mjesta u prvoj momčadi jednom Bašiću, Mujanu, Blaževiću i svima onima za koje se klub odluči da su dovoljno kvalitetni da kroz sezonu – dvije preuzmu glavne uloge u prvoj momčadi našeg kluba. Bravo i za Torcidu koja je odlučila ove godine trofej Hajdučko srce dodjeliti omladinskoj školi Hajduka jer su to ovi momci svakako i zaslužili. I za kraj evo sam iskopao nešto objavljeno još 23.12.2010 na ovom blogu (usporedba Andrijašević - Ademi) :
Gledajući ova dva igrača na Europskom prvenstvu mladih dalo se zaključit da se radi o otprilike istom kalibru igrača. Pohvale u medijima, zainteresiranost stranih skauta i sl. I dok se Ademi u potpunosti ustalio u prvoj momčadi Dinama (uz dosta amplituda u formi što je normalno za mladog igrača), naš Andrijašević je dobivao minute na kapaljku. Previše površno poznajem našeg igrača da bih ulazio u dublju analizu, ali kako je moguće da klub kupi igrača tipa Bulkua i da na taj način praktički zatvori vrata svome mladom i talentiranom igraču. Da se razumimo, protiv Bulkua nemam ništa osobno. Čovik se pošteno bori sa svoj dres i daje sve od sebe, ali da nam takav (limitiran) igrač oduzima minutažu igraču iz vlastitog inkubatora, to je za mene nedopustivo! Triba gurat dicu iz svog dvora, a igrači koje se dovede sa strane trebaju posjedovat ekstra klasu i trebaju biti barem upola bolji od kadra iz omladinske škole. Dok to pravilo ne zaživi u klubu neće biti značajnijeg napretka.
I za kraj, ko ovo more platit (i razumit):
02.08.2012. Navijanje nakon utakmice Hajduk - Inter 0:3
Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr
Post je objavljen 08.08.2012. u 13:07 sati.