Danas je težak dan. S pritiskom odzgo ali i odozdo.
Tlak zraka obara tako da čovjek nezna šta bi prije raširio..
ruke ili noge.
Ja sam, kao i uvijek za varijantu.... noge..
Ne obračunavam se s nočnim invazijama na frižider i na kuhinju, nego svako veče prije spavanja s duhovima iz ormara od onda kako sam vam i pričala ima od toga ohoho.
Ustvari nemam se ja na što požaliti, malo ko je ovako živio svoj život kako je htio.
Imala sam u zadnje vrijeme poziva za "piće, kavicu" i tako to ali
kao po običaju nisam išla osim jedan put, ..ne mogu sa svakim .. treba se potrefit svašta nešto, a najviše nešto slično.
I potrefilo se...barem sam ja mislila.
Ja sa vagonom istine i nježnosti, učinilo mi se i on isto.... na prvi pogled, i tako to traje već ne baš puno, negdje dvadesetak dana.
Međutim, uvijek postoji ovo jebeno međutim ili ali, ja ko ja, nepovjerljiva, nisam pesimista ali sam naučena životom postala oprezna, nisam htjela ovaj put sa magnetofonom otkriti istinu nego ima još kojekavih metoda.. Postala sam nažalost, u tome virtouz.
On, onako samozatajna, ne znaš niti možeš zaključiti šta želi, šta misli, nit mrmori nit žubori, jest da su postupci nešto rekli, ali ne dovoljno, slično slaganju puzli, pa ti pogodi ak si frick. Posumljala sam da bi on svoje vagone usmjeravao i na neke druge perone ne znam ni ja čemu se nada..
On očito zna. Možda sam preduboko zagrabila i previše nade utapam u polupraznoj kanti vode. Teško je steči povjerenje kad si izigran, prevaren . A bez povjerenja nema ničeg ama baš ničeg.
Jebem sve po redu onome ko je izmislio celofan.
A bilo je prije nove i onih koji bi sve za mene napravili ali štaš kad nisu moj tip..Nadam se da znaju da sam im učinila uslugu. Zašto da me netko voli a da ga ja ubijam hladnočom' Čudna smo mi stoka sitnog zuba, kad nam je golub u ruci htjeli bi onoga sa grane,koji zamahom krila odnese sve naše nade,htijenja.
Po nebeskom principu nadajući se raju uvijek sam visoko nosila svoju zastavu slobode služeći se onom "bolje je biti sam nego u lošem društvu".
Mislila sam da je vrijeme da je malspustim......NO.....izgleda, kažem izgleda, da sam se prevarila.
Ili treba biti strpljiv i čekati da zvijezde upriliče nove aranžmane, i neko stabilnije tlo na kojem je meka prostirka kako bi pad sa trapeza kad ti ne pruži ruku..bio bezbolniji?
.... Ali i one su padalice.
Ako je vjerovat u onu "sve se vraća sve se plaća" onda sam na dobrom putu i na dobitkuz... Barem da se utješim.
A i ove kategorije... mh, na vrh neke dlake su mi!"!!