Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/goticlolita

Marketing

Living Dead Girl

Ali on ne shvaca sto on meni zapravo znaci... I da svaka njegova "kriva" rijec meni nanosi toliku bol i toliku tugu... On ne shvaca kroz koji pakao sam ja prosla.. Kroz sta sam sve prosla da bi dosla do ovoga sto sada imam.. I naravno i to sto sada imam ja sam morala sjebat.. Ja sam morala napraviti taj korak koji je apsolutno sve upropastio i unistio... Svo povjerenje i svu paznju koju mi je mogao dati ja sam zloupotrijebila radi vlastite koristi.. Radi toga da se ja osjecam sretno.. I samo sam mislila da na to da se ja NAPOKON zelim osjecati sretno i upropastila sam to. Radi vlastite koristi.. Sto je najgore ja njega u potpunosti razumijem... Ali on nikada nece proci sve to sto sam ja prosla... Od boli koje mi je otac nanio i stvorio losu sliku o svim muskarcima zbog koje ja niti ne zelim imati obitelj, do svih decki koje sam do sada imala i koji su me unistili, do kraja.... I opet krsim sve ono u sto sam se uvjeravala i cega sam se htjela pridrzavati... NIKADA NE VJERUJ NIKOME JER CIM DAS NEKOME SVOJE POVJERENJE TA OSOBA JE U MOGUCNOSTI UNISTITI TE! Cim nekome odas svoju tajnu ta osoba postaje gospodar tvoje slobode... A on ne shvaca da je meni stalo jedino do njega.. Da je on taj koji donosi srecu u moje srce, da je on taj koji stavlja osmjeh na moje lice.. da je on taj....


A tako sam neopisivo tuzna... Dugo nisam bila... Znam da je dugo relativan pojam ali eto.. Meni je to dugo posto su moje tuge iz dana u dan bile sve vece dok se on nije pojavio... Ove suze tako peku... Moje lice zari... Krv koja prekriva moje ruke moja je kazna... Rez za rezom.. Svaki pokret.. Zasluzila sam tu bol.. sama sam kriva.. Sama se moram kaznit....


Meni je toliko neopisivo stalo da on to jednostavno nece moci shvatiti.. Stvar je u tome sto sam ja samo htjela biti sretna a tu srecu sam vidjela u njemu... Zbog toga sam pozurivala sve sto sam mogla... Sebicno od mene zar ne? Ja sam njega povukla i poljubila, ja sam njemu priznala svoje osjecaje... Ja sam njemu rekla da zelim biti sa njim... Zar je sreca toliko bolna? Mozda sam sve samo pogorsala sa time sto sam napravila... A mozda da nisam nebi sve bilo ovako kako je sada.... Mozda moram proci kroz sve ovo da se rasciste stvari koje se moraju rascistiti... A mozda je moglo proci i bez toga... Koliko tuge bi prozivjela dok moja bol nebi zavrsila da nisam ovako, ajmo rec, pozurila?

Post je objavljen 15.06.2012. u 00:59 sati.