Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/magarac-jedan

Marketing

Ima li sukoba interesa u mirovinskim fondovima ?

Dakle, tu mislim na drugi stup mirovinskog osiguranja i fondove koji njima upravljaju. Ni sam ne znam kako to sve funkcionira i što se sve može raditi, zato je ovaj tekst prije svega pitanje onima koji znaju više, ali i upozorenje drugima da razmisle malo o onome što nam donosi privatizacija mirovinskog osguranja.

Ti fondovi koji upravljaju našom imovinom i o čijim rezultatima bi trebale ovisiti i buduće mirovine su u vlasništvu banaka.
Iako ljudi imaju pravo prelaziti iz fonda u fond, stvar je da većina nas i ne zna puno o financijskim tržištima, kako funkcioniraju, tko dobro radi a tko ne, tko uljepšava svoje rezultate, što je tu isplativo, a što ne.
Zbog toga vjerojatno ljudi i ne mijenjaju fondove. Ne znaš tu ništa, a po sili zakona se sredstva prelijevaju u te fondove.
Niti se u njih dobrovoljno ulaže, niti su oni čiji se novci ulažu upoznati s funkcioniranjem financijskih tržišta, niti ljudi uplaćuju svojevoljno novce nego odni dolaze fondovima automatizmom neovisno o tome radili fondovi dobro ili ne, da stvar bude gora ljudi koji upravljaju tim fondovima su i svjesni da oni čijim se novcima igraju nemaju pojma što se s tim novcima radi.

Ovo je ono što sad mene brine.

Imamo ogromne svote koje se ulijevaju u te fondove. Vlasnici su banke. Banke daju i kredite, a imaju i neke druge svoje fondove s kojima se bave ulaganjem na burzi.

Može li se dogoditi da banka da kredit nekoj firmi čije su dionice na burzi.
Firma je u problemima i ne može vraćati kredit i firmi prijeti stečaj. Ta firma da se spasi izdaje obveznice ili prodaje svoje dionice da vrati kredit. Banka koja je dala kredit tada koristi obvezni mirovinski fond u njenom vlasništvu da kupi obveznice firme kojoj je dala kredit. Tako lijepo banka dobije svoje novce od kredita natrag, a rizik nevraćanja dugova za obveznice prodane mirovinskom fondu se tada prebacuje na buduće umirovljenike. Pa ako firma na kraju propadne gubitak će osjetiti umirovljenici, a ne banka koja je dala kredit.


Isto tako ako banka ima neke fondove koji trguju dionicama na burzi, ali u njih ulažu ljudi slobodnom voljom može li se dogoditi da mirovinski fondovi trguju ne gledajući svoj ineteres već da povećaju ulaganja u fondove u koje ljudi dobrovoljno ulažu.
Ako netko sam odluči staviti svoje novce u neki fond i vidi da loše radi zar neće taj čovjek povući novce. Ali ako koristiš obvezne mirovinske fondove za pomaganje i dizanje profita ovima drugima tada će ljudi i dalje ulagati u te druge fondove u koje se dobrovoljno ulaže. A rizik lošeg posla se ionako prebacuje na buduće mirovine onih koji niti ne ulažu tu svojom voljom već se novci prebacuju na račune fondova drugog stupa silom zakona.

Također ako bankama treba novca na računu a ne u investicijskim fondovima, obveznicama i dionicama, zar ne mogu banke majmuniranjem na burzi i lošim rezultatima isprepadati ulagače i natjerati ih da pomisle da je najbolje držati novce oročene u banci?



Post je objavljen 15.03.2012. u 14:28 sati.