Marketing
Prljavo lice.
Osjećala je kako joj je lice prljavo. Stalno je rukama petljala po njemu, a prsti su joj mirišali po mješavini slatkiša koje je našla na noćnom stoliću i koži volana. Prolazila je po bradi gdje su joj izbijale nove crne dlačice, osjetila je kako joj nervozni prišt bubri ispod kože i prvi put taj dan je zaboravila zašto sjedi na krevetu. I bulji u te zavjese. Zagrizla je usnicu, jer joj se opet plakalo, sekunda joj je bila dovoljna da se isključi, ali i da se vrati nazad.
- Dobro znaš da nije baš sve tako kako sam ispričala.
Nije ju ni pogledao, ali nije ni računala na to. Nokti lijeve ruke su joj postali lomljivi od stalnog cuclanja i nervoze, mrzio je taj zvuk. Ujutro je mrzio njena dva zvuka, onaj kad bi od alergije unedogled šmrcala jer je bila prelijena da si donese maramice i kad je grizla nokte. Problem je nakratko bio riješen s tim što se on naučio da joj prije spavanja donese rolu papira da ga jutarnji rituali ne razbude i dočekaju na lijevu nogu, no, ona nikad nije naučila biti taktična.
- Ne misliš li da je vrijeme da prekineš s tim?, prestrašio ju je.
- Da, ali...
- Ma daj molim te, puna si izlika.
Izvukao je cigaretu i zapalio. Nije to napravio godinama. Gledala je svaki njegov pokret, sjedio je tako da ga je mogla vidjeti i iz ogledala u kupaonici i vidjela ga je u ogledalu ormara, ali samo njegov statičan profil. Uši su je boljele od bižuterije koju je danima nosila, ali nije se usudila masirati ih jer je znala da bi on to opazio jer joj je stalno govorio da je dovoljno bogata da si kupi stvari od kojih joj ušne resice neće krvariti, ali i da mu se više ne da slušati kako kuka. U ovom trenutku sve se zbrajalo.
- Vidi, rekla bi ti.
- Nemoj ti meni ništa vidi. Kurac bi. Ti si prokleto sebična. Naravno da bi mi rekla, samo sad me brine kad bi mi rekla. Zapravo, nije bitno kad bi mi rekla. Nisi mi rekla, nisi me pitala.
- Treba mi piće.
- Da, popi si malo, to će te srediti.
Cvilio je, ali to je i htjela. Ipak je on bio njen. Znala mu je svaku poru sprženog dlana s kojom ju je gladio prije tri dana. Znala ga je u atom, znala da je i sada želi. Puno toga je znala o njemu, ali isto tako nije i htjela sve što je on htio.
- Nisam smatrala da je tvoja odluka. Znao si moje mišljenje.
- Ana, nemoj pričati. Ne mogu te podnijeti.
- Nisi mi dugo rekao ime...
- Ti bi o svom imenu!, odjednom se izderao. Ti bi o svom imenu?
- Ne budi patetičan. Ima vremena, pa mlada sam.
Na to je stao, okrenuo se prvi put licem prema njoj.
Krenuo je s litanijom, ali ona je već vlažila usnice. Ipak će sve biti u redu. Ipak su to njih dvoje. Bilo joj je pomalo i romantično što je uzeo hotelsku sobu čekajući je da se vrati s poslovnog puta. Uvijek je voljela hotelsku poslugu i sterilnost rubova na krevetima.
Post je objavljen 11.03.2012. u 15:33 sati.