Marketing
MASKE
Jednom je moja susjeda bila kod mene i kada je otila, moja ker Kukunka kae meni:
- Mama, ti si dvolina!
Tono sam znala na to cilja, pa joj odgovorih:
- Nisam dvolina, ja sam tolina!
Vidjela sam da ju je moj odgovor iznenadio, oekivala je vjerojatno da u negirati i opravdavati se ovako je samo irom otvorila oi i upitala.
- Kako to?
- Lijepo, imam puno maski i navlaim ih prema potrebi, svakoga dana - pojasnih joj to na nekoliko svojih primjera.
Nekako, kao da nije razumjela
Onda sam uzela nju kao primjer i rekla:
- Kada se posvaa sa svojom najboljom prijateljicom, digne glavu, pravi se da si mrtva hladna, da ju ne vidi, a najradije bi plakala.
Odmah je shvatila.
Kada sam bila mala, moja majka nikada mi nije doputala da idm u makare.
Govorila je da je to za ljude koji vole praviti budale od sebe. Nije mi doputala ak ni da izaem na ulicu i gledam. Dobro, ajde, barem sam mogla sa prozora gledati udnovatu arenu povorku.
U koli se nisam elela maskirati jer nije bilo po mome... eljela sam se maskirati u Pipi Dugu arapu, pa onda u Kleopatru... ali bilo je odreeno da se maskiramo u leptire, dimnjaare i totijaznam.
Sada kada bih se mogla maskirati u to god elim - meni to vie nije zanimljivo. Drae su mi prirodne maske.
Razmiljam, umjesto ovih tradicionalnih makara ili uz njih, bilo bi zanimljivo imati dan skidanja maski.
Imam dvije venecijanske maske:
Ova je tono iznad moga kompjutora, gledam ju svaki dan.
Ovu sam objesila iznad starog kamina.
Sada emo o Heleni...
Post je objavljen 20.02.2012. u 03:39 sati.