Sklopih oi, u meni iznenadni nemir
vidjeh zvuk, uh mranu tminu.
Odjednom, moje bie veliko k'o svemir
tijelo kao oganj, a u dui hladnoa.
Na bijelom pokrivau ispred mene
neobinog oblika stope.
Pogledah u nebo. Izpruih ruku.
I, gle uda!
Na mojim se dlanovima pahulje ne tope!
Na obzoru sunce, ne dopire do mene.
Moja je dua samotna i hladna,
a moje vrue tijelo nema vie sjene.
Zakoraih u taj pakao, u to ledeno bunilo.
I dok svi vide snjeni sjaj,
oko mene crnilo.
13.Veljae 2012.
Edit 13.02. u 19.05 - post nije namjerno objavljen u 13.02h!
Post je objavljen 13.02.2012. u 13:02 sati.