esto se znam ubrojiti u drutvo koje ali za bekom (ili nekom drugom europskom) kulturnom ponudom, ali posljednjih tjedan dana dvorana Lisinski (jedina koncertna dvorana u Hrvata) zaista je nadmaila programe brojnih drugih gradova u okolici, a usudio bih se rei i Maribora, europske prijestolnice kulture. Pod vodstvom Draena Sirievia (iroj publici poznatog iz emisije Opera Box, koja je nedavno degradirana u termin namijenjen za westerne) , dvoranom su prethodnih godina proetali neki od najveih interpreta klasine glazbe dananjice - poevi od Cecilie Bartoli , Magdalene Koene do Vadima Repina i Evegenyja Kissina, te domaeg orguljakog tandema Mai-Kneaurek.
Ciklus "Lisinski subotom" nastavio se 4.02. koncertom sastava Il Giardino Armonico, specijaliziranog za izvoenje baroknog repertoara. Ansambl pod vodstvom Giovannija Antoninija ve je prije gostovao u Hrvatskoj (ovog ljeta u Dubrovniku, prethodno i u Zagrebu i Zadru), ali su se ovog puta odluili za dvoranu Lisinski, za to je vjerojatno zasluan vrlo sposoban ravnatelj. Iako KD Lisinski nije idealan prostor za izvoenje barokne glazbe na autohtonim instrumentima zbog svoje veliine i ne ba najbolje akustike, mjesta u prvom redu bila su idealna za sluanje. Ovog ljeta u Dubrovniku predstavili su program "U Veneziju!"; dok su u Zagrebu izvedena dva najvea barokna skladatelja - Georg Philipp Telemann i Johann Sebastian Bach. U prvom dijelu koncerta izvedena je Suita u a-molu, u kojoj je Telemann spojio glazbu kakva se pisala na dvorovima u Engleskoj, Francuskoj i Njemakoj, odnosno uvrstio je razne stavke iz raznih dijelova Europe. Ve se prilikom izvedbe suite moglo naslutiti u kakvom e raspoloenju proi ostatak koncerta - svaki od glazbenika je osebujan na svoj nain, a posebno se istaknuo sam voa ansambla, Giovanni Antonini. Prvi violinist sastava, Enrico Onofri, nosi bijeli svileni al oko vrata u maniri francuskih dvorskih violinista, jedna od elistica nosila je ljokiaste cipele, a za vrijeme solistikih ulomaka ovi svirai sjede oputeno i samo ekaju svoju dionicu. Posebno je upeatljiv embalist i njegova neobina mimika. Ponaanje kakvo se u veem orkestru ne bi toleriralo, upravo u ovom malom, ali vrlo kvalitetnom sastavu dolazi do izraaja uz radost i strast s kojom izvode baroknu glazbu. Svaki od 3 izvedena Bachova Brandenburka koncerta (3, 4 i 5) zazvonili su posebnom radou, to je objasnio i maestro Antonini u razgovoru nakon koncerta - "Treba svirati svaku notu. Svaka nota ima dinamiku!". I to se posebno vidi u nainu na koji sviraju, i na koji njihova glazba zvoni i ovom velikom dvoranom.
5.02. u Lisinskom se odralo drugo finale meunarodnog violonelistikog natjecanja Antonio Janigro, koje se odrava u ast na utemeljitelja Zagrebakih solista. Naalost, prvo finale nisam mogao sluati, ali sam imao priliku uti pobjednika natjecanja, Kiana Soltanija, mladog Austrijanca koji je kod nas ve pobjedio na natjecanju Rudolf Matz. On je izveo prvi ostakoviev koncert u Es-duru, koji je jo jedno interesantno djelo kojim je skladatelj pomaknuo zahtjeve solistima, jer je koncert vrlo zahtjevan i za izvoenje i za sluanje. Luca Magariello izveo je Rokoko varijacije P.I.ajkovskog, meni osobno najdrae djelo na koncertu, a treu nagradu odnio je Tomasz Daroch, koji je izveo Koncert u h-molu A.Dvoraka. Naalost, Zagrebaka filharmonija nije bila na razini ovih sjajnih mladih izvoaa, te je nekoliko puta dolo do vidnog razilaenja izmeu solista i orkestra, koji bi ga trebao doslijedno pratiti. Sekcija limenih puhaa na trenutak je zvuala poput slonova, a ni gudai (posebno violine, izuzev koncert majstora u solo dionicama) nisu zvuali pretjerano uvjerljivo. teta je to sjajni mladi interpreti nisu mogli dobiti dostojniju pratnju.
7.02. u Lisinskom je nastupao i sjajan bas-bariton Bryn Terfel, ali naalost, ne mogu biti svugdje :-(
Njegovoj nekonvencionalnosti svjedoi da je na koncertu "na eks" popio malo Oujsko, a drugo odnio u publiku!
11.02. imali smo priliku gledati jo jedan sjajan prijenos iz Metropolitan Opere u New Yorku, zavretak Wagnerove tetralogije "Prsten Nibelunga" - "Sumrak bogova". Djelo koje traje 6 sati s pauzama posebno je samo po sebi, a ova Metropolitanova produkcija odudarala je od standarda na koje smo navikli, a to su raskone kostimirane produkcije. Naime, kontroverzni Kanaanin Robert Lepage (koji svoj sljedei projekt priprema u koprodukciji s Metrovievim paviljonom ,odnosno HDLU-om) pomaknuo je sve granice stvorivi 45 tona teku hidrauliku pozornicu na kojoj se prikazuju sjajne animacije koje su potpuno nadomjestile potencijalnu scenografiju u maniri slikovnice. Deborah Voigt je briljirala kao Brunhilda (iako internetski kritiari tvrde da trenutno prolazi krizu glasa, njen sopran bio je vrst i nimalo belkantistiki), dok je Jay Hunter Morris takoer sjajno interpretira Siegfrieda (kojem odgovara i arijevskim izgledom, to je Wagner htio postii) , ali imao sam osjeaj da ga uloga silno iscrpljuje, te je u razgovoru u pauzi bilo vidljivo da je zapravo potpuno promukao. Kakve e posljedice zahtjevan Wagnerov repertoar, koji se suprostavlja lakoi prirodnog pjevanja, ostaviti na njegov glas, teko je pretpostaviti.
Prve dvije produkcije u kojima je Lepage upotrijebio novu tehniku, zbog koje je Metova pozornica morala biti ojaana elikom kako doslovno ne bi propala, kritika i nije doekala sretno, dok su bili oduevljeni nainom na koji je animacija prikazala 3. i 4. dio Prstena. Fabio Luisi dirigirao je i ovom izvedbom, te je ponovno odluio jasno istaknuti motive koji su se sjajno uklopili u vizualne prikaze na hidraulikoj konstrukciji. Teko je rei kakav je doivljaj takve izvedbe u opernoj kui, ali putem prijenosa, slinog filmu, doivljaj je sjajan!
Lisinski sprema jo sjajnih programa za veljau - 15.02. koncert Tamare Obrovac, 22.02. izbor naeg predstavnika za eurovizijsko natjecanje klasinih glazbenika, a 25.02. opet prijenos iz Meta - ovog je puta na repertoaru slabo poznata Verdijeva opera Ernani... Ako ste u blizini, navratite :-)
Post je objavljen 12.02.2012. u 22:15 sati.