Marketing
Titlovani univerzum
Velika veina ljudi u mom okruenju su geniji. Svi moji suradnici su nenadjebivo genijalni, moja ua i ira obitelj je skup fenomenalnih genijalaca na entu potenciju, dok o raznoraznim dunosnicima svih razina i politikih provenijencija neu ni troiti rijei. Hou rei, teko me je iznenaditi, jer me genijalci iz ueg i ireg okruenja doslovce svakodnevno zasipavaju razliitim genijalnim umotvorinama. Ali ipak se dogodi, s vremena na vrijeme, da me neiji genijalni naum doslovce ostavi bez daha. Po petnaest, dvadeset minuta uope ne diem. Iz strahopotovanja prema genijalnoj ideji. Da se ne preplai i odlepra.
Upravo to mi se dogodilo prije nekoliko dana nakon to sam proitala odluku Zdenka Ljevaka i nekakve njegove agencije o obveznom titlovanju srpskih filmova. Na prvi pogled, rije je o rutinskom zahtjevu jednog legitimnog dravnog tijela koje, sukladno svojim ovlastima, nalae televiziji da titluje filmove iz druge drave u kojoj se govori jezikom koji pravi Hrvati uope ne razumiju te da zatiti na prelijepi hrvatski jezik. to drugo oekivati od hrvatskih institucija nego da nas tite od tuina? Meutim, kao i kod svih turbo-genijalnih ideja od Arhimeda do Billa Gatesa, genijalna intencija je bila dobro skrivena ispod privida administrativne rutine.
Evo, na primjer, u nekom filmu nastupaju glumci Bosanac, Srbin i Hrvat, i svaki od njih govori svojim jezikom pa se na prvi pogled ini da je stvar savreno jednostavna: titlovala bi se svaka reenica srpskog i bosanskog glumca, a Hrvata ne bi, jer njega razumijemo. E, al se onda hrvatski glumac pobuni i tui autora filma Ustavnom sudu jer je naruena njegova ravnopravnost: Srbin i Bosanac imaju titlove, a on nema. Naime, ak ni glumcu ne bi bilo teko dokuiti da e gledatelj koji jednog glumca istovremeno i sluaju i itaju puno bolja upamtiti od drugog kojeg samo sluaju. Ope je poznato da su glumci sujetni i da nema te stvari koju ne bi napravili da poveaju vlastitu popularnost. Dakako da bi hrvatski Ustavni sud morao presuditi u korist zakinutog hrvatskog glumca pa bi cijeli film morao biti titlovan. Meutim, vide to autori nekog dokumentarca pa se i oni obrate Ustavnom sudu: zato se igrani filmovi titluju, a dokumentarci ne? Nisu ni dokumentaristi uge. I to bi mogao Ustavni sud nego narediti da se ubudue i svi dokumentarci titluju. Vrlo brzo e se val titlovanja svega snimljenog neminovno proiriti na sve mogue kategorije od filmova i crtia do pjesama, informativnih emisija. Budui da se veina naeg stanovnitva slui osim hrvatskim bar jo bosanskim, srpskim te crnogorskim jezikom, mnogi e u novostvorenoj industriji titlovanja potraiti dodatni izvor prihoda (vjerojatno je to onih 50 tisua novih radnih mjesta do kraja godine, to ih je prije par dana novinarima obeao ministar Gordan Maras).
Meutim, to ni izbliza nije sve. Posao prevoditeljstva predstavlja autorski rad, jednak pisanju romana i pjesama, skladanju muzike, reiranju filmova, slikanju ili izradi skulptura. Drugim rijeima, prevoditelji stjeu autorsko pravo na svojim prijevodima koje, po hrvatskim zakonima, traje sve do 70 godina nakon smrti prevoditelja. Budui da emo Ljevakovom odlukom i njenim ustavnopravnim konsekvencama svakodnevno obvezno prevoditi ogromne koliine svega i svaega, kudikamo vie od svih ostalih autorskih radova, autorska prava ostvarena po osnovi prevoenja stostruko e nadmaiti sva ostala autorska prava u Evropi. Koliko velika treba biti mainerija koja e iz godine u godinu naplaivati milijarde eura ostvarenih po osnovi autorskih prava vrijednih hrvatskih prevoditelja? Budui da u Hrvatskoj nema toliko nezaposlenih, morat emo ih uvoziti. S druge strane, moe li se takva velianstvena ideja zadrati samo unutar granica jedne male Hrvatske? Dakako da ne. Pitanje je vremena kada e ova autohtona hrvatska ideja, poput svjee krvi procirkulira posrnulom svjetskom ekonomijom. Znamo da su autorska prava jedan od temelja na kojima poiva suvremeni kapitalizam. Zdenko Ljevak je onako ovla, sasvim hrvatski dostojanstveno, doslovce pomakom malog prsta, jednom rutinskom odlukom sraunatom toboe na zatitu hrvatskog jezika od tuinskih posezanja, otvorio nove univerzume autorskih prava. I njihove naplate, dakako.
Kao da mi je netko sastrugao mrenu s oiju i ja sam po prvi put progledala. Skinula sam sa zida sliku Ante Starevia i na njeno mjesto s dubokim strahopotovanjem postavila fotografiju Zdenka Ljevaka. Maala majstore!
Post je objavljen 31.01.2012. u 22:36 sati.