Treba dozvati plava jutra djetinjstva,
treba dozvati plave enje sanjara,
treba dozvati plave igre bezbrinosti.
Jer bio je jedan djeak,
jedan neduni djeak,
roen za voljenje.
Volio je sunce u svojoj uvali,
volio je umor mora u krapama,
volio je kikot vjetra u masliniku,
volio je let galebova iznad kra i gudura
i volio je lunjati po ljunanim alima,
traei plave koljke radosti.
Bilo je to doba plave ushienosti
kad je siva i crna boja iza obzorja;
ali je ubrzo saznao za sivu boju,
jer slutnje su sive,
jer oblaci su sivi
jer oluje su sive.
Onda je saznao i za crnu boju,
jer gavrani strave su crni,
jer noi besane su crne,
jer smrt bratova je crna ...
Otac je plovio morima,
dalekim, dalekim morima,
odakle se nikad vie nije vratio,
a mati bi rekla: Jadna moja djeco!
jer bilo ih je jo troje,
jer bilo mu je devet godina;
i djeak je spoznao
sive sutone tjeskobe,
i djeak je spoznao crne noi oaja.
Vratite mu plava jutra djetinjstva,
vratite mu plave enje sanjara,
vratite mu plave igre bezbrinosti,
jer on je roen za voljenje,
jer on je ustvari neduan!
Post je objavljen 30.01.2012. u 21:07 sati.