Blagoslov i prokletstvo-koraci i molitva oslobođenja od posljedica prokletstava
Abrahamov Blagoslov
Razmišljajući o Božjem Blagoslovu možemo ga definirati kao naklonost iz koje proizlazi Božja ljubav, briga, milost, i duhovna i materijalna skrb za čovjeka.
Prokletstvo je kao tamna sjena koja se nadvija nad čovjekovim životom. Ona je zla nadnaravna sila koja čovjeka prati i ne da mu da uspije u životu i da ostvari sreću O znakovima prokletstva, opširnije možemo čitati u Knjizi Ponovljenog zakona, 28. poglavlju. Glavne znakove prokletstva možemo podijeliti u nekoliko grupa: odvojenost od Boga, poslovni neuspjeh, neplodnost, bolesti, fizičke i duševne. Bog uvijek čovjeka stavlja pred životni izbor da bira između života i smrti, blagoslova i prokletstva itd.(Pon. zakon 30,15-20. Živimo u vremenu trke za raznim tehnološkim dostignućima. Sve se oko nas velikom brzinom mijenja, tako, da gotovo ne uspijevamo to pratiti. Stariji bolesnici govore mi o vremenima kada se sve radilo polako i sve se stizalo. Govore mi o svojoj prošlosti u kojoj nije bilo mnogo materijalnog bogastva pa ipak su sve mogli sa svojim marljivim radom u znoju lica svoga doći do određenog životnoga cilja. Danas je važno u životu biti «suvremen» čovjek i preko noći steći materijalno blagostanje. Ljudi trče samo za materijalnim bogatstvom, pritom ne birajući sredstva kako to postići. Možemo li reći da sinovima trnu zubi jer je otac jeo kiselo grožđe (usp. Jr 31,29-30)? Otac koji je nepravedno stekao bogatstvo iznenada umre i ostavi iza sebe bogatu udovicu odnosno svoju ženu i djecu bez zaštite; dali smijemo pretpostaviti da su i oni odgovorno sudjelovali u bezakonju oca obitelji koji je naglo preminuo, možda uživajući ono što je pokojnik nepravedno stekao. Otac je navukao posljedice prokletstvo na cijelu obitelj, jer je nemoguće da nesreći drugih obitelji graditi sreću i blagostanje svoje obitelji. Moderan čovjek danas trče za materijalnim blagoslovom a ne za duhovnim. Ali često u toj životnoj trci za ovozemaljskim prolaznim blagoslovom, stignemo do životnog promašaja. Bog nam je po proroku Jeremiji otkrio gdje se danas nalazi prokletstvo, a gdje istinski blagoslov (Jer 17,5-8). Koliko smo puta bili povrijeđeni od ljudi ili smo mi sami znali u svome životu povrijediti druge ljudi, jer smo vjerovali jedni drugima, previše se oslanjali i vjerovali čovjeku od krvi i mesa i svoj život gradili na zemaljskom pijesku; dakle previše se oslanjali na ovaj prolazni svijet a ne na Boga i vječnost. Istinski blagoslov za sve ljude proizlazi u potpunom pouzdanju u Gospodina. Čovjek koji se pouzdaje u Boga je uvijek poput zelene oaze u pustinji, duhovno jak i zdrav, jer ta duhovna snaga i zdravlje proizlazi od Boga Stvoritelja. Čovjek kao razumno biće može slobodno izabrati u svom životnom putu dali blagoslov ili prokletstvo Ukoliko želi baštiniti blagoslov čovjek svoj život kao dar od Boga: svoju prošlost, sadašnjost i budućnost posredstvom Blažene Djevice Marije saviti u Božje ruke.
Katolička Crkva se sve do najnovije liturgijske reforme na II. vatikanskom saboru u bogoslužju služila cijelim psaltirom. Tada su isključena tri psalma u cijelosti (Ps 58, 83 i 109) a devetnaest ih je «cenzurirano». Isključeni su proklinjački dijelovi koje se smatralo neprikladnima za kršćansku molitvu. Psalam 58, 83 i 109. pažljivo studirati, teološki analizirati, razumjeti i moliti kroz prizmu obrane Božjeg naroda od zlikovaca. Dragi bolesnici, prokletstvo nije samo sebi svrha. Nije ni magijski čin, nego očajnička molitva ili molba upućena Bogu. Ta molba ili molitva nije toliko plod same mržnje za osvetom nego prije svega žeđ za Božjom pravednošću. U konačnici, proklinjanje nikada nije zadnja riječ, jer spomenuta tri psalama završavaju hvalom Bogu. Kao što vidite, radi se o iskrenom predanju iz dubine srca i duše moliteljev život, u Božje ruke. «Ta pisano je: Moja odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin» (Rim 12,19). Molitelj se ne da voditi slijepom mržnjom, nego svoj bijes sublimira u molitvu , ništa ne skrivajući pred Bogom. Dakle odriče se osvete i utjerivanja vlastite pravde. U tom kontekstu možemo razumjeti misli Ps. 13: «Jahve, proničeš me svega i poznaješ…misli moje poznaješ…De, istrijebi, Bože zlotvora!». Želim predočiti bolesnicima koji nepravedno trpe na svojim bolesničkim posteljama sliku «pravednog» molitelja, koji ili trpi ili gleda nepravdu ili naselje u svojoj sredini, osuđuje zlo kao takovo, a u krajnjoj liniji i u samom sebi jer nitko od nas nje u potpunosti pravedan pred Gospodinom. Možemo zaključiti, spomenuti psalmi u svojem vlastitom, molitvenom obliku, izražavaju istinu koja je sadržana u mudrosnoj literaturi: u konačnici svi pravednici imaju život i Božji blagoslov, zlikovce čeka propast i prokletstvo.
Stari zavjet, govoreći o blagoslovu i prokletstvu, ostaje zatvore u ovozemaljsku perspektivu. Vjera u uskrsnuće ne postoji sve do nadomak intertestamentarnoga razdoblja. Predodžbe o zagrobnom životu Izrael dijeli sa susjednim narodima. Bilo bi pogrešno generalizirati da Stari zavjet donosi zakon i sankcionira ga prokletstvima, dok Novi zavjet naviješta Radosnu vijest i blagoslov. Poznato nam je da sv. Pavao oštro osuđuje one koji se protive Kristovu evanđelju: «Navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet» (Gal 1,9). Pak oni koji samo deklarativno primaju evanđelje, ali njihovo srce je daleko od življena evanđelja u svakodnevnom životu, doživljavaju eshatološku osudu: «Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni» (Mt 25,41). Kod mnogih bolesnika koji redovito čitaju Bibliju a naročito Novi zavjet teško im je ponekad shvatiti bit proklinjanja, makar im je donekle jasno da i u Novom zavjetu zahtjev za pravednošću ponekad artikuliran prokletstvom. Ponekad s dosta truda i muke im objašnjavam da nas to ne treba nikako sablažnjavati, jer se jednostavno tu radi o drugoj strani prošnje «Dođi kraljevstvo tvoje». Dakle Bog treba prebivati u vašim srcima kako bi se već sada ovdje na zemlji počelo ostvarivati Božje kraljevstvo. Ako gledamo kroz Starozavjetnu eshatologiju ostvarenje pravedne vladavine Božjega kraljevstva moglo se očekivati samo u ovozemaljskom životu. Dali ovdje možemo govoriti o «božanskoj pedagogiji» koja je postupno vodila starozavjetne vjernike do novozavjetne zapovijedi ljubavi prema svome bližnjemu, bolje rečeno prema samim neprijateljima. Svakako, ali ne u apsolutnom smislu riječi. U knjizi Levitskoga zakona postoje zapovijedi o ljubavi: «Ne osvećuj se!..Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve! (19,18) Čitajući Stari i Novi zavjet došli smo do spoznaje da Oba zavjeta svaki na svoj način govori o prokletstvu bezakonika, ali bez ikakve osude nijedne konkretne osobe, misleći pri tom na njihovu vječnu kaznu. Novi zavjet jednako kao i Stari snažno naglašava zahtjev za pravednošću Božjom, ali s tom razlikom što predviđa mogućnost njezina potpunog ostvarena gledajući u perspektivi eshatološkg okvira. Krist nam je svojim primjerom pokazao i ujedno nas je naučio kako pretvoriti molitvu protiv svojih neprijatelja u zagovornu molitvu za sve svoje progonitelje ili neprijatelje.
Nebeski Otac je svoga jedinorođenog Sina Isusa Krista našega Gospodina učinio prokletstvom kako bi nas oslobodio od vječne propasti: «Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona postavši mjesto nas proklet- stoji, naime napisano; «Proklet svaki koji visi na drvetu!» - da bi u Kristu Isusu na pogane došao Abrahamov Blagoslov, da primimo obećanog Duha po vjeri.» (Gal 3, 13-14). Dakle, Kristova žrtva na drvu križa ne samo da je pokrila sve grijehe čitavoga čovječanstva, nego je otvorila nebeska vrata blagoslova za sve ljude dobre volje koji su «u Kristu». Prema učenju sv. Pavla u spomenutom tekstu nije riječ o bilo kakvom blagoslovu. Riječ je o Abrahamovom blagoslovu! Abraham je bio blagoslovljen u «svemu». Možemo zaključiti da je uživao «potpuni» Božji blagoslov! Za Abrahamovim Božjim blagoslovom teže sva ljudska bića, a to je: Božje prijateljstvo, financijski blagoslov, plodnost, zdravlje i dugovječnost. Samim činom krštenja, postajemo djeca Božja a samim time i dio mističnog Tijela Kristova. Sa sigurnošću tada možemo reći da smo od toga trenutka «u Kristu Isusu». Pitamo se dali od tog trenutka u naše živote dolazi Abrahamov blagoslov? Samo po sebi krštenje je tek dobar početak, ali nedovoljan bez žive vjere u srcima vjernika. Krist je rekao: «Tko povjeruje i pokrsti se, spasit će se…» (Mk 16,16). Možemo zaključiti da pravog odnosa s Bogom nema, jer osim krštenja potrebna je živa i djelotvorna vjera koja je krasila Abrahama praoca naše vjere. Pitamo se kakvu vjeru od nas Gospodin očekuje? Pravi odgovor ćemo naći u poslanici Rimljanima: «Doista, srcem vjerovati opravdava…» (Rim 10,10). Dakle srce istinskog vjernika mora biti otvoreno poticajima Duha Svetoga; «…da primio obećanoga Duha po vjeri» (Gal 3,14). Nadalje Božji blagoslov možemo promatrati i kao: Božji zaklon, Božji štit i Božju obranu: «Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučti šatoru tvome!» (Ps 91,10). Ako smo blagoslov nazvali – Božja naklonost, prokletstvo bio bilo Božja nenaklonost. Pitamo se kako se može izgubiti Božja naklonost? Može se izgubiti: kroz osobni grijeh, utjecaj nasljeđa (Izl 34,6-7) i utjecajem magije i negativnih riječi.
Znakovi i uzroci prokletstva kod bolesnika
Razgovarajući s mnogim bolesnicima, s njihovim članovima obitelji i sa medicinskim i pomoćnim osobljem, čitajući odgovarajuću literaturu uz konzultaciju velikog broja svećenika koji se već godinama bave problematikom uzroka prokletstva; zaključio sam da je korijen svakog prokletstva proizlazi iz neposlušnosti Bogu Stvoritelju. Međutim, ako vjernik kršćanin katolik živi život u poslušnosti Bogu, u njemu tada prebiva Božji blagoslov i zaštita kao i kod Abrahama tada mu nikakve vradžbina u svijetu ne može naškoditi. Kod velikog broja hospitaliziranih pacijenata: muškaraca, žena i djece raznog uzrasta primijetio sam duševnu ili emotivnu nestabilnost odnosno raznovrsne psihičke smetnje koje odražavaju razne psihoze i depresije sa posljedicama duševno-emotivnih slomova. Sa zdravstvenog gledišta poznato nam je da se generacijski prenose razne naslijeđene bolesti (tzv. hereditarna opterećenja), a na isti način prenosi se i duhovno negativno nasljeđe. Mnoge žene imaju problema sa svojim ženskim organima npr. problemi oko menstraucije, neplodnosti i spontanih pobačaja.
Veliki broj bolesnika dolaze iz obitelji u kojima vlada obiteljska nesloga i razdori, gdje braća i sestre godinama međusobno ne razgovaraju a sve to utječe i na njihovu djecu. Učestale svađe unutar obitelji između muža i žene, njihove djece i djeda i bake. Mnoge se obitelji preko noći raspadnu zbog pravno imovinskih odnosa i nasljeđa oko zemljišta, kuća i nekretnina. Kod mnogih članova obitelji ima dosta nerazriješenih samoubojstava ili iznenadne prirodne ili neprirodne smrti. Gdje su uzroci prokletstva često sam se puta pitao? Po pričanju bolesnika sve oni dolaze iz obitelji čija se vjera manje-više temelji na tradicionalnoj vjeri, odnosno svi manje-više imaju sakramente ali njihovi vjerski život je daleko od hodanja u poslušnosti Bogu Stvoritelju. U tradicionalnim vjerskim obiteljima prevladava duh idolopoklonstva, ljudi se više-manje vežu uz ovozemaljske idole a to može biti neka osoba, novac, karijera, auto, hobi, televizija, tvar itd.za sve što tradicionalni vjernici troše mnogo više vremena a za Boga nemaju baš mnogo vremena. Ljudi se najviše vežu uz okultizam i kada se nađu u raznim nevoljama ili životnim poteškoćama tada traže pomoć kod pogrešnih ljudi koji su u službi krivim božanstvima. Tada odlaze kod: vračara, gatara, bioenergičarima, bave se spiritizmom – zazivaju duhove, čitaju horoskpe, slušaju negativnu glazbu – koja širi nekršćanske poruke nasilja, nemala, bezboštva, buna , bave se jogom i reik meditacijom itd. Mnogo je raširena psovka, proklinjane, nepoštivanje prve crkvene zapovijedi da svetkuju zapovjedne blagdane i pobožno slušaju svetu Misu u nedjelju i zapovjedne blagdane, nepoštivanje roditelja, nepravedno ponašanje prema slabim i starijim osobama, nemoralni život i neprirodni seksualni život, nošenje raznim zapisa, amalija, piju razne napitke, krađe, lažno zaklinjanje, škrtost prema Bogu Stvoritelju jer sve što imaš i posjeduješ primio si od Boga. Kad ljudi imaju autoritet izgovore prokletstvo i proklinju. Roditelji znaju proleti svoju djecu koja su im ostala nezahvalna i neposlušna, nikad nećeš biti sretan u životu – ako su roditelji očekivali sina a rađaju se samo ženska djeca koja manje-više nisu prihvaćena – ta se djeca osjećaju neprihvaćena i odbačena – imaju osjećaj krivnje i manje vrijednosti i sve se to odražava na njihova psihosomatska oboljenja, kao što su alergije, astma, migrene. Kad sotonske sluge, vračari, gatari i bioenrgičari izriču prokletstvo nad nekim osobama; mnogi ljudi sklapaju krvni savez sa sotonom ili su povezani sa raznim skupinama ljudi koji su službi drugog božanstva – sa masonima ili savez Hare Krišna, Saibabe, Mahariši Maheš Jogi, nadalje postoje prokletstva koja ljudi izgovaraju sami nad sobom.
Koraci i molitva za poništenje od posljedica prokletstva
Većina bolesnika nakon dugogodišnjeg lutanja u začaranom krugu ili u dubokom tunelu mraka ugledaju svjetlo i put u novi i obnovljeni život u Gospodinu. Nakon što su prepoznali svoje probleme počeli su vjerovati da je Isus Krist na drvu križa postao proklet radi njihovih grijeha, kako bi ih oslobodio od posljedica prokletstva i sa živom vjerom u srcu koja je krasila Abrahama baštinili Abrahamov blagoslov koji proizlazi od Boga Stvoritelja. Počeli su priznavati svoju vjeru u Gospodina i čvrsto obećali Gospodinu vjernost u poslušnosti i Njegovoj životvornoj Riječi. U duhu sakramenta sv. Ispovjedi duboko u svom srcu su se odrekli grijeha te Bogu dali zadovoljštinu za sve nanesene uvredu Njemu i svome bližnjemu. Odrekli su se u svome srcu duha nepraštanja koji im je bio velika zapreka na putu predanja Gospodinu. Oprostili su svima koji su ih uvrijedili a posebno članovima svoje obitelji kao i članovima bliže i daljnje rodbine, svojim prijateljima i susjedima itd. Posebno su se pokajali za svoje grijehe koji su bili vezani uz idolopoklonstvo, te prekinuli sa raznim okultnima praksama.
Molitva oslobađanja
Dragi bolesnici, ovako molite: Gospodine Isuse Kriste, dolazimo u Tvoju svetu prisutnost i bez straha se u potpunosti predajemo tebi kao svome Gospodinu i Spasitelju. Oblačimo se u Božju bojnu opremu kako bi odbacili sve đavolske napade i iskušenja: svoja bedra opasujemo istinom i stavljamo se potpuno u oklop Božje pravednosti. U svojim rukama nosimo štit vjere kako bi se obranili od vatrenih strijela Zloga. Prihvaćamo Božje spasenje kao kacigu na moju glavu i uzimam Božju riječ kao mač Duha. U ime Isusa Krista odričemo se Sotone i odbacujemo sva njegova nečastiva djela i svake sile koja ne dolazi od Gospodina. Odričemo se svakog oblika magijskih djela i svakog oblika zla, kao i zazivanja: duhova, horoskopa, pohađanja seansi, nošenja amuleta, zapisa, odlaženje vračarima i bioenergetičarima, filmova i knjiga koje potiču okultno. U sveto Ime Isusa Krista iz sebe izgonimo sve duhove mržnje, zavisti, gorčine, odbacivanja, nepraštanja, požude, proždrljivosti, oholosti, lijenosti. Također izgonimo i duhove laži, prijevare, izopačenosti i zbrke. Oprosti nam Gospodine za sve naše životne promašaje kada smo mimo Tebe tražili izlaz za naše životne probleme i zbog toga upadali u okultno magijsko ozračje, jer Ti nisi bio u središtu našeg života. Operi i očisti naša srca Gospodine. Otvorena srca i duha u ovom trenutku primao Tvoje oproštenje i opraštamo sami sebi i drugima koji su nas svjesno ili nesvjesno gurali u smrt. Zahvaljujem Ti na Tvojoj vječnoj ljubavi. Hvala Ti Gospodine, što nam daješ svoga Svetoga Duha. Hvala Ti, Duše Sveti, što nas ispunjaš svjetlošću i ljubavlju, zdravljem, mirom i radošću posredstvom Tvoje Zaručnice Blažene Djevice Marije! Koliko doprinos ima Majka Božja u blagoslovu čovječanstva govori nam susret dviju majki u Gorju Elizabete i Marije; usp. (Lk 1,42).
MR .SC. DON TOMISLAV TOPČIĆ
Post je objavljen 30.01.2012. u 16:29 sati.