Marketing
RAZGOVOR S MRTVIM BRATOM
Ja u uskoro navriti dvadeset i petu,
a ti bi, brate moj, da si onako iv,
navrio dvadeset i treu.
Ali, to je ono najokrutnije to nisi iv
i to ne moe, u ogledalu zbilje,
ugledati svoju pticu ljepoticu.
Bio si lijep, brate moj, i imao si:
modrinu kadulje u oima,
rumenilo sunca na obrazima,
blagost dobrote u grudima;
bio si visok meni preko ramena
i imao si to je samo tebi bilo dano imati.
Istina, dok se evo s tobom razgovaram,
ja ne gledam tvoju sliku jer prije si umro
nego to te je mati odvela u grad slikati;
meutim, ja tvoju sliku svejedno imam
i nosim je u dnu svoga ranjenog srca.
Ipak, volio bih da je imam uza se:
stavio bih je na prvu stranicu albuma,
ispod koje bih napisao: Moj brat Ljubomir
neka te, osim mene, i drugi vide.
Ta, zacijelo te jo vidi i naa mati
kada si joj uvijek na pameti!
Tako je i nedavno uzdahnula i rekla:
"E, da sam, jadna, bar njega mogla spasiti!"
Jer da si joj bio najbolje dite,
jer da je sestra i ja samo ljutimo, nesritnicu.
Nemoj misliti da mati nije u pravu
kad se na nas potui da smo joj pokora
jer ja bolujem od iste bolesti od koje si
i ti bolovao i umro u El Shattu,
dok nam se sestra, i zdrava i lijepa,
razbacuje mladiima pa mati stalno strepi
da joj ki ne ostane usidjelica.
A to da ti reem o ocu naemu, zaboga?!
Neka mi Bog oprosti, ali bolje bi bilo
da ga, izgubljenog u svijetu, nemamo.
Jer, kada ga ne bismo imali,
ne bi nas ni srce ovoliko boljelo;
no ne znam je li se ikad sjeti
da ima negdje pod zvijezdama
jo enu, ker i sina.
Tebe se sigurno vie ne sjea.
"Ah, njemu je dobro u Merikama,
a nami kako Bog da, dico moja!"
esto uzdahne naa patnica mati.
Oprosti, skoro da ne zaboravih
i nau brinu baku Ludoviku
koju smo podjednako voljeli:
umrla je u ovom ratu od straha i gladi;
kada je umirala, dozivala nas je svih,
pa i tebe "Ljubomire moj", rekla je izdiui.
A onda sam ti po prvi put pozavidio na smrti;
pomislio sam: baka e te tamo nai
i opet e ti priati one udesne prie.
O, brate moj, da si onako iv
i da uskoro ima navriti dvadeset i treu,
a ja da sam zdrav i u ovim godinama,
nas bismo dvojica, tada, udo uinili:
nau bismo novu kuu sagradili
u boriku iznad onih hridina surih
gdje smo znali sluati urlike vjetrova
i podivljale krikove galebova!
(irje, ljeto 1955.)
Post je objavljen 25.01.2012. u 14:01 sati.