Marketing
ad amicos et amicas
a
Dragi moji s kojima gradila mostove ja sam,
moj je iskreni pla, moj je ba iskreni jad
vae to istine traju koliko blistave rue
netom ubrane sjaj, miris odsjeene taj!
Tuga me obuzme snana mrnju kad vidim u vama
spomen to uva mi sr, sjeanje lijepo o vam'!
Za vas je najvea gadost misao uvana njena,
kutija malena mi, paljivo noena svud.
Meni je premnogo ao to u meni nikako nema
nieg vrijednog za vas uvanja, noenja ba.
Oi su moje prebistre i uv'jek su takove bile
makar ne vidjela ja, u njim' se gledate vi!
Morate iskreno znati da moje su misli preguste:
ne mislim mnogo o tom to ste sve zgr'jeili vi.
Vama to oi su moje odraz vaih krivina
blagoslov treba to bit', prilika ispravke tih.
Priznato morat e bit' da osude u meni nikad
nije za postupke sve bilo ni malo, zar ne?
Tuga me obuzme snana mrnju kad vidim u vama,
umoru velikom tom uzrok sam, kaete, ja:
Jesu prestrane i strane metode kad izvlaim iz vas
istinu due iz dna, pravu kad izvlaim r'je!
Okrutne bogme tad misli, k'o starog broda ostatke
rave pale na dnu, sunca taj obasja sjaj !
Kau li istinu c'jelu, to ipak je vama u srcu,
istine iskrene bez znajte da ne mogu ja!
b
Mostove trule i trone mora se nekada jasnim
svjetlom obasjati sve: gradit il' ruit je as!
Zazivam pjesmom sad ovom, u noi poetaka novih,
silne i velike, vaj, snagu Hekate i mo!
Mona Hekato, boice slomljenih nepravdom srca,
silna to priznaje pla, upomo hrli ti ve!
Mona Hekato, ti ula i vidjela strani si vapaj,
nesnosnu ogromnu bol: vjeru Medeje u r'je!
Grekom ona je tad obeanja velikog radi
bezumno vjeruju' tom, izdala predragi dom!
Vapaj ti ula si taj i suze te sigurno ganu:
pokoj si pruila njoj, izlaz iz ovoga zla!
Varljivom mostu vjerovae ona, pouka vjena
zbrisana ne moe bit', odmah je trebala znat':
mostovi lako se rue i u njih je vjera prelomna,
trebala molit' je tad prvo da srui se most.
Snove to mue i vuku slijepo i snano da srce
poini izdaje gr'jeh, trebae proklet' u mah!
Nesretna pustie ona da korov se razvije taj, a
trebala samo je htjet' odmah da srui se most!
Kutiju malenu krvlju je bratskom prljavu vukla
drugih na obala al, sl'jepo ju uvaju', joj!
Suuti nema na ovome svijetu, oprosta kakvog,
dala to srcu je san, sanj zbog izgubi um.
Mili Ovidije, njeno jel' bilo tvoje tad pero
kada si spjev'o o njoj nesreom bolni taj t'jek?
Silna Hekato, vapaj prebolni, nesnosni okov
mostova trulih sad uj, zatri im otrovni trag!
Silna Hekato, ako su iole suze Medeje
tebe dotaknule tad, uniti svaki taj most!
Post je objavljen 21.01.2012. u 17:41 sati.