Ponekad,
onako potajice,
na licima stranaca,
traim tebe.
Izdvajam te nepoznate utiske ,
pa poput puzli slaem tvoj lik.
I po ko zna koji put pitam se ima li smisla,
traiti te ondje gdje nisi,
ekati te tamo gdje nikada nee biti.
Po tko zna koji put,
nakon preutnog odricanja
i bezimenih pjesmi.
Ja se tebi vraam.
Jer, bez tebe ne poznam osjeaj ljubavi i enje.
A bez toga dvoga,
nikada nisam mogla napisati pjesmu.

Post je objavljen 15.01.2012. u 23:55 sati.