Promatram Vas mlada damo dok
sjedite tako sama prekrienih nogu, to
zahvalih dragom Bogu, jer o Vama krui
fama pakosni i zlobni da ste i da Vae
crne oi svake druge noi mijenjaju
mukarce. Da Vas jutrom jedan budi
za dorukom ve je drugi, a za ruak
tu je trei, za na veer jedan osta;
svatko e Vam jasno rei i za ovo
to se znade zar Vam ipak nije dosta.
I taj eir neobina kova ba zamalo,
kao pjesma ova pokriva Vam lice, boje
kao cvijet na vaem stolu to pred Vama
stoji, haljina pa torba, cipele i ru za usne,
sve u istoj boji dok gasite njeno rukom tko
zna "Ronhil" koji, netko tko Vas ne zna prije
to upozna, " En passant " e rei " Prava
mlada dama", jadna ona, uvijek tako sama;
ali kada sazna, pored Vas e proi,
razmiljajui tko je sljedei te noi.
I dok razmiljam o tome kako ivot prolazi
ovako, tiho i polako ba nimalo lako, a zub
vremena poinje da grize, sjetim se mladosti
i poelim reprize i sve one mlade lude dane,
kad uz pjesmu, vino tu na uglu u bifeu tete Ane
nisamo znali stati, kad nas sitni ispraali sati,
a onda se zbilja vrati i dok ozonsko nas sunce
grije a pomislim samo za as, da smo nekad
sastali se prije; juer, danas, poslije podne, oko
etiri sata, moda bih izaao i ja kroz Vaa vrata.
Trpimir Buri - Goranski
Post je objavljen 12.01.2012. u 18:48 sati.