Marketing
On je snano, mudro ali i divlje stvorenje. Visok, blijed, jakih ramena na koja su se nastavljale elegantne ruke i profinjeni prsti. Hodao je sam. Tu i tamo bi zastajao i onjuivao zrak. No je slatka, mirie na mladu i svjeu krv. Toliko divnih djevojaka oko njega, promatraju ga, smjekaju mu se,a on uzvraa. Zavodi ih jednu po jednu dok mu one ne dozvole da zarije svoje bijele otre onjake u njihove tanke, glatke vratove. Nikad dosta zabave, nikad dosta krvi. U svemu je bio neumjeren, tako je bilo najlake. Jednostavno ne osjeati, ne imati srca, iskljuiti emocije, prei na stranu hladnokrvnosti. Biti led izvana i iznutra. Nije vie ni pomiljao da si prui priliku za otvaranjem samoga sebe. Jedino otvaranje koje je dolazilo u obzir jest ono koje se ticalo njegove utrobe u sluaju poraza usred borbe. Bilo mu je dosta svih tih gluposti i klieja, a voljeti nekoga nema vrijednosti, ne u ovom dananjem vremenu. Zato je bilo jednostavnije stvoriti naviku za konstantnim uitcima, preteito tjelesnim. Kada postoji tako dugo, kada si besmrtan naui to ljudima treba i kako s njima postupati. Kako ih podvrgnuti sebi. Imao je osjeaj da se nikada nee moi zadovoljiti do kraja, to je znailo da mu ivot na ovaj nain jo dugo nee dosaditi. A to je bilo dobro. Imao je cijelu svoju vjenost pred sobom, sam. Razmiljao je o tome kako mu ivot izgleda kao hodajuem mrtvacu i na pomisao koliko je bolji od onoga koji je imao dok mu je srce jo ivo kucalo pohotno se nasmijeio. Zapravo ovako mrtav kao vampir nije se nikada osjeao ivlje. Nastavio je hodati, skrenuo je na livadu. Bio je toliko zadovoljan sobom, ego na vrhu. A tad mu je pogled uhvatio prizor: Dvije vampirice sjede u arko zelenom vrtu, miris vrtnog cvijea ulazi im u nosnice, ali nije ni upola jak kao njihovi parfemi. I bile su zapanjujue lijepe, gotovo toliko da se inilo nepotenim. Zapanjile su ga svojom sofisticiranou i profinjenou do te mjere da je misli o samome sebi stavio na stranu te krenuo prema njima. Upitao ih je bi li im se mogao pridruiti na alici aja. Nanjuile su ga odmah i prepoznale da je pripadnik njihove vrste, svidjela im se ideja te su ga ponudile slobodnim mjestom. Razgovor izmeu ova tri bia krenuo je lagano, spontano te je primjerom iste gradacije rastao u neto potpuno neobuzdano. Njih vrijeme nije ograniavalo, nije im smetalo to su se zanijeli u razgovoru. Ali Moj vampir odluio se oprostiti od novopeenih prijateljica obeavi im da e se zasigurno ponovo vidjeti. Nastavio je svojim putem i dalje onako narcisoidan, glava mu je vrvjela dananjim slikama no one su odjednom postale maglovite, to je ukazivalo na glad. Suho grlo i osjeaj paranja. Ignorirao je ve dobro poznat osjeaj. A onda: zatvori oi na tri sekunde, ponovnim otvaranjem shvati da vampira vie nema. Stvorila sam ga, on je (moja) fikcija koja je odluila stvoriti samu mene, podvrgnuo me Promjeni koja mi je oduzela sve ljudsko, a dodijelila mi ulogu davanja ivota drukijim biima. Biima koja su... pa to sam uvijek Vama ostavljala da procijenite, ali znam da ih volite.
Post je objavljen 10.01.2012. u 17:46 sati.