Kad bih sve jezike ljudske govorio i aneoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed to jei ili cimbal to zvei.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premjetao,
a ljubavi ne bih imao - nita sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se saee,
a ljubavi ne bih imao
- nita mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikoduna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne trai svoje,
nije razdraljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
sve pokriva,
sve vjeruje,
svemu se nada,
sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut e.
Jezici? Umuknut e.
Spoznanje? Uminut e.
Jer djelomino je nae spoznanje, i djelomino prorokovanje.
A kada doe ono savreno,
uminut e ovo djelomino.
Kad bijah nejae, govorah kao nejae,
miljah kao nejae, rasuivah kao nejae.
A kad postadoh zreo ovjek, odbacih ono nejako.
Doista,
sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki,
a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomino,
a tada u spoznati savreno, kao to sam i spoznat!
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje
- ali najvea je meu njima LJUBAV.

Post je objavljen 04.01.2012. u 00:05 sati.