
Osjeam da me trae
po mraku tree smjene
za RUKE pravila ne vae
okomile su se iskljuivo na MENE.
Drhtave i prljave
ele da me u smiraj noi stegnu
potkopavajui vrijednosti prave
ne doputajui mojim izmuenim duama da pobjegnu.
Lau kad kau da dolaze u miru
njihovi prsti poput malih zmija
ne elim biti gost na njihovom piru
ali me prst po prst ruka ubija.
Otimaju me od mojih svih
ljubomorne na moju skromnu manikuru
elei me pretvoriti u jednu od NJIH
raspirujui svaku pa i najmanju buru.
Osjeam da me trae
pa bjeim u labirinte svojih misli
o ne, tu su, tu su
moj se glas vie ne uje; prsti ve su mi glasnice stisli...
Post je objavljen 23.12.2011. u 11:26 sati.