Marketing
Glembajevi su se vratili u Zagreb
Koliko god se HNK Zagreb trudio, i dalje ostaje lektirno kazalite prepuno kolskih grupa koji su doli tu pod prisilom i ucjenom svojih profesora, uvjerenih da e uenici lake shvatiti djelo (konkretno, Gospodu Glembajeve) nakon uprizorenja teksta. Osim nekoliko redateljskih poteza kojima je djelo pribliio suvremenom gledatelju (konkretno, eksplicitno nasrtanje Leonea na sestru Angeliku, koje je u samoj didaskaliji opisano kao rukoljub, te barunica Castelli u platinastom izdanju), Glembajevi su i ovoga puta duboko odreeni svojim vremenom, i svojim tradicionalnim prostorom salonom te samim time gube na univerzalnosti.
U prvom inu posebno je upitna gluma, dikcija i uope potreba izgovaranja gustih Krleinih reenica na njemakom. Sloene reenice koje su bile sastavni dio agramerskog govora ( Agrameri su, potpuno jasno, izumrla vrsta ), glumci izgovaraju hladno i odsjeeno od ostatka teksta, tako da se dobiva dojam da one nisu dio samog teksta, ve pokuaj prijevoda, pribliavanja stranoj publici ili neto tree. I time se jako gubi na uvjerljivosti. to se glumake postave tie, Milan Pletina je sjajan kao Leone, Alma Prica kao platinasta barunica Castelli i Olga Pakalovi kao sestra Angelika, ali ostale glumake izvedbe, pogotovo ona Bojana Navojca kao Pube Fabriczya i Zvonimira Zoriia kao njegovog oca, nisu bile niti blizu razini koju Krlein tekst zahtjeva. Posebno je bilo teko pratiti Zoriia, kojeg se i na hrvatskom jedva razumjelo, i time u vodu pada njegova prilino dobra ideja o interpretaciji lika. Samom scenom HNK proetao je i hrt Naletaj, valjda da se pokae kako je to izgledao baruniinin hrt, oito od egzistencijalne vanosti za komad smjeten u crnu sobu sa dvije lampe, tri fotelje i jednim stolom. Vjerojatno je jeftinije iznajmiti dobrog psa nego dobrog scenografa.
Drugi in protekao je u dvije bitne slike rasprava Leonea i Silberbrandta, te kljuna rasprava Leonea i njegova oca, u kojem na povrinu izlaze sve frustracije nakupljane godinama. Goran Grgi je vrlo mlak u ulozi Silberbrandta, te zvui kao neuvjerljivi PR-ovci, dok je Ljubomir Kereke krajnje neprimjeren za lik Ignjata Glembaja, kojeg igra poput okorjelog mafijaa, koji svoje replike izgovara jedva razumljivo i preglumljeno. Highlight treeg ina jest razgovor izmeu Altmanna (sjajni arko Potonjak) i Titusa Fabriczya, koji poput dvije groteskne lutke raspravljaju o tome to je smrt uz tijelo mrtvog Ignjata (jo jedan scenografski propust je odar), te barunica Castelli koja izgovara poznatu reenicu o svom organskom nedostatku. Leone barunicu Castelli ubija izvan pozornice, tako dajui dodatnu jainu reenici Gospodin doktor su zaklali barunicu.. Jedan od najbolje postavljenih kontrasta u predstavi jest enstvena barunica Castelli u drutvu brojnih mukaraca, od kojih je s mnogima i u intimnijim odnosima, ali i Leone u sukobu sa svojim ocem , koji zapravo bjei od sebe i od svoje "zle krvi"
alosno je to to Glembajevi nisu jo jedno lektirno djelo kojeg se treba sjetiti prilikom obljetnice roenja i smrti autora. Glembajevi su iva slika jedne prole hrvatske stvarnosti, ali i jedne sadanje, uz minimalne izmjene. Sama obitelj Glembaj obuhvaena je i u prozi o Glembajevima, koja nudi pojanjenja niza sudbinskih dogaaja koji podsjeaju na antiku tragediju, te pojanjava izjavu Glembajevi su prevaranti i ubojice; od koje sam Leone toliko eli pobjei. Nai, svakidanji Glembajevi, vie nisu plemstvo obiljeeno nizom rodoskvrnua, prevara, ubojstava i intrigi, oni su tek jedan sloj nove aristokracije, ljudi koji su se obogatili na najrazliitije naine, a do svog ugleda doli su iskljuivo novcem. Nai Glembajevi imaju neke druge barunice Castelli, o kojima se sve mnogo javnije zna, i koje su platili mnogo jeftinije. Njihove barunice Castelli ne eu hrtove ni pineve, nego svoje Maybache i Ferrarije, a najvei karitativni rad kojim se bave jest pojavljivanje na humanitarnim veerama.
alosno je i da je slika hrvatskog drutva koju je Krlea stvorio izmeu dva svjetska rata ostala unutar sljedeeg stoljea jednaka. Generacija skorojevia zamijenila je generaciju propalog graanstva, a lani maniri , obiteljski portreti i hohtaplerstvo zamijenio je sveopi primitivizam i palanka, o kojoj je 1969. toliko sjajno pisao Radomir Konstantinovi. Nai Glembajevi su direktori banaka, pa ak i saborski zastupnici. Njihov privatni ivot suta je suprotnost njihovom javnom djelovanju, ali oni i dalje ostaju ljudi bez obraza, i bez trunke srama.
Svaka izvedba Glembajevih postane drutveni dogaaj, a posebno je upeatljiva ona iz 2007. godine, u kojoj su Branko Brezovac i Mani Gotovac u maniri postmodernog kazalita za lik barunice Castelli postavili Severinu. I naravno da su se odmah oglasili kulturni duobrinici, ali i obini ljudi, naavi za shodno rei kako Severina naprosto ne smije igrati barunicu Castelli. Da je Severina dobila ulogu sestre Angelike, polemika nikako ne bi bila izbjegnuta, tovie, reklo bi se kako ona nema ba nita zajedniko s tim likom, ali barunica Castelli je ipak lik usjeen u kolektivno pamenje brojnih generacija zbog Ene Begovi u filmu Antuna Vrdoljaka, pa je njena obitelj protumaila to i kao uvredu samoj Eni. Iako su kritike struke bile vie nego solidne, predstava je uskoro nestala s repertoara zbog prerane smrti Galiana Pahora.
Naposljetku, alosno je to se takav komad jo uvijek ita u kontekstu 20-ih i 30-ih godina prolog stoljea, moda strahujui od publike jednog dravnog kazalita koja bi se u suvremenijem itanju lako mogla prepoznati.
Post je objavljen 21.12.2011. u 22:02 sati.