Kao i obino, Priroda me u potpunosti ostavlja bezdahnu ili tako nekako.

Mraz je okovao boje, i oblike i apsolutno sve davi im jednu posebnu ipkastu dra.




Breza.

Zlatnica, mada se utilo pogubilo, izgleda predivno.




Bilo je to ono prestrano maglovito vrijeme koje nas je sve dralo potpuno zatvorene u kui, ivane i nikakve.
Fasciniralo me to to, kad smo etali, prostor u kojem smo bili bio je ist i krasan, a par metara dalje nita nismo vidjeli.
Luka i ja smo se izvukli i sa Lunom, Tufijem i Gagom odleprali spasiti sami sebe od nae osobne umalosti.
Te predivne male tajne koje smo otkrili pokuala sam uhvatiti u trenutku, mada je pitanje koliko sam u tome stvarno uspjela. Znanje fotografije nije mi ba jaa strana, ali uitak tog dana stvarno elim zadrati u sebi, pa evo, i malo podijeliti.
Priroda, umjetnica bez premca, nenadmana, svoja, potpuna...
Da, jako je volim:)
Post je objavljen 19.12.2011. u 17:00 sati.