Neke stare posvete
SUSRET
tovanom prijatelju Roku
Ovdi u zatiju svita
di se jo po horvatsku zbori
di komin na starinsku gori
i di se u agavu cvita
naa san te prijatelju
horvatsku zborit ri
di vragu umom lomi bi
utonuv u sunanu aleju
Neka, ovdi nan je stat
i ovdi nan je mrit
dok se u uri lomi sat i sat
Bog i sriu more nan dat
oli od lovora cvit
a more nas plakat, plakat mat.
Pero Mio
U Novigradu, 22. rujna 1971.
SONET DRAGOM ROKU
Do sjajnih nam zvijezda treba samo doskok
ali tko e dii svoju teku nogu
kad u travi na nas vreba ljuti poskok
a nebo ti blie zemlji nego Bogu
pri dnu naeg stabla lei hladna bradva
a srca se naa njiu kao voe
i sunce nas ree kao britva na dva
a u svakom dijelu traje carstvo zloe
zato smo se tako pribliili rui
kada nismo znali ljubiti ni gristi
ostali smo tako u dolini. ui
kao hladna bedra nerotkinje, isti
a mogli smo rue kao ito eti
da smo znali biti da smo znali htjeti.
Luko Paljetak
Novigrad, 22. rujna 1971.
SONET DRAGOM ROKU DOBRI
Jo emo mi piti; jo emo u zoru
teturat pijani puni arnih tmica
i, krcati mijena, jo emo u moru
prati grjene noge, miti grjena lica;
jo emo pregazit mnogu tamnu goru
i proi e zime ledne preko klica;
umuknut e mnogi glasovi u koru
starih prijatelja. Samo jedna ica
na neijoj harfi jo e titrat dugo
i drhtati poput uspaljene ene;
sinovi e nai ljubit neto drugo,
ali nee biti ni Tebe ni mene.
Mi emo tad biti samo neki oci
to su se odali lirici i boci.
Momilo Popadi
Zadar, 14. sijenja 1972.,
Buffet Uka
pri biteru
NESABRANI SONET
Zloesti za vazda, a zauvijek dobri,
vjerujemo malo jer smo puni nade
bjesomune. ice, gluposti, ograde
okruuju pamet. Da je biti kobri
slian, znao bi po emu otrov mrski
prosipati. Znao bi kako samoa
grkom ini slatka i neduna voa.
Znao bi kako su i pitomi drski!
Zloesti za vazda, vjeti samo peru,
uljudno nosimo sve te nae krie,
smijemo se ljupko dok nam kou deru,
pa se mi penjemo oni idu nie.
A zauvijek dobri, zloesti za vazda,
sjemenu smo nekom barem jedna brazda.
Momilo Popadi
Zadar, 11. 04. 1986.
Post je objavljen 12.12.2011. u 12:08 sati.