Marketing
Mrtvi Krist
"Slika prikazuje u pravom smislu rijei le ovjeka koji je pretrpio nevjerojatne muke jo prije nego to je bio raspet, tu su rane, tragovi muenja, udaraca to su mu ih zadali straari i rulja dok je nosio na sebi kri i pao pod njim, i napokon tragovi muka to ih je podnio na kriu... lice strahovito izubijano, podbuhlo, posuto stranim, oteenim i krvavim masnicama, oi su mu otvorene, zjenice razroke, krupne; otvorene bjeloonice sjaje se od nekakva mrtvog, staklenastog odbljeska. Ne samo da na toj slici nema nikakvih znakova njegova boanskog velianstva, nego je tovie Isus ondje uronjen u duboku samou, stisnut u grob tako snano da njegov gornji dio pritie prema dolje njegovo mrtvo tijelo tako snano da se ini da je ostao bez ikakva odnosa prema nebesima."
Iako je slika Mrtvog Krista iz 1480. to ju je naslikao Andrea Mantegna slavljena prije svega zbog umjetnikove virtuoznosti u pogledu perspektive i drastinog skraivanja, ona je u svakom sluaju usporediva s Holbeinovim Mrtvim Kristom. Osjeaj Kristove bespomonosti potenciran je naglaenim ranama na rukama i nogama, ali i skraenjem u gornjem dijelu tijela, te lagano zabaenom glavom. Premda i ovaj prikaz mrtvog Krista sigurno udaljava svaku pomisao na proslavljenog Krista u uskrsnuu, Kristova glava je ipak poloena na jastuk i djeluje mirnije, upravo u skladu s Ivanovim izvjetajem: nakloni glavu i predade duh (Iv 19,30), te unato bespomonosti, Kristov lik ovdje objavlje izruenost smrti, dok kruti, bezrezervni i gotovo jezivi Holbeinov realizam koji je sve elemente Isusove smrti jo radikalizirao, naglaava njegovu zapalost, upravo zjapljenje u smrt.
(preuzeto s internetske stranice "Kroz filozofiju s Dostojevskim")
Post je objavljen 05.12.2011. u 12:00 sati.