Svaki keramiki predmet objedinjuju etiri osnovna Zemljina elementa, vjenu inspiraciju umjetnika, temelje kreacija i samoga ivota: zemlju, vodu, zrak i vatru.
Glina je vrsta zemlje, sadri vodu, sui se na zraku, a svoj konaan oblik i vrstou dobiva pri peenju na visokoj temperaturi u vatri.
Osim ova etiri elementa, osobno volim rei da sadri i peti element duh stvaraoca to keramikom predmetu daje posebnu ar.
U slijedeem tekstu ukratko u opisati to je glina, kako nastaje, koja su joj obiljeja, te nabrojati i ukratko opisati nekoliko osnovnih vrsta glina.
Glina nastaje organskim, mehanikim ili kemijskim raspadanjem stijena dok kemijski sastav ovisi o klimi, vegetaciji i geografskom poloaju na kojem nastaje. U svojoj osnovnoj kemijskoj formuli sadri aluminijev silikat (Al2O3 x 2SiO2 x 2H2O), te primjese kremena, oksida eljeza, kvarca, karbonata itd.
Postoje primarne i sekundarne vrste. Primarne su one koje su ostale na mjestu nastanka (kaolin), a sekundarne su pod utjecajem vode transportirane dalje (ilovaa).

slika 1. crvena, crna i bijela glina
Osnovna obiljeja gline su plastinost, vezivnost, vatrostalnost i sposobnost lijevanja. Pod plastinou podrazumjevamo da je glina natopljena vodom meka i da se lako oblikuje, dok se vezivnost postie dodavanjem neplastine mase, amota drobljene peene gline.
Pod pojmom vatrostalna podrazumjevamo da je otporna na visoke temperature, a u tekuem obliku slui za lijevanje u kalupe.
Osim po sastavu i kvaliteti, razlikuju se i po boji, a u keramici razlikujemo nekoliko osnovnih vrsta glina.
Majolica u sirovom stanju sivo-zelene boje. Plastina je za kolo i modeliranje. Pri suenju stezanje je 5-6%, a kod paljenja do 5%. Boja nakon paljenja, odnosno biskvit, je svjetlo terakota.
Terracotta (tal.peena zemlja) - ima iste karakteristike kao i majolica glina, ali je boja nakon paljenja tamno terakota.
Bijela glina (feldpat vapnenaki) velike je vrstoe, pogodna je za stolno posue i mikrovalne penice. Biskvit se pali na 1040C, a stezanje je 6%
Raku je posebna smjesa sastavljena od amota i vatrostalnih glina. Smjesa je namjenjena za koritenje u Raku tehnici, te ima visoku otpornost na deformaciju kod suenja.
Osim navedenih, u keramici se koristi i pirofila (glina za izradu posuda, peka), gline za lijevanje, te obojene gline oksidima metala (crvena, crna, uta, plava, zelena, roza).

slika 2. nepeeni predmet, crvena glina
Gline nemaju rok trajanja, a uvaju se u zatvorenoj posudi ili drvenoj kutiji, daleko od izvora topline. Nakon izrade, predmete od gline odlaemo na suenje. Proces suenja ovisi o veliini predmeta, a odvija se na sobnoj temperaturi. Suenje usporavamo pokrivanjem predmeta plastinom folijom ili vreicom. Potpuno suhe predmete moemo obraditi brusnim papirom koje nakon obrade slaemo u keramike pei.
Moj odabir glazbe za danas: David Garrett - Ain't no Sunshine
Post je objavljen 24.11.2011. u 15:12 sati.