glavno lice ; voćnjak u zalasku sunca
.....i mislila sam da je tako; da te ima i kad nisi prisutan . Negdje smješten u letećim mislima izvan voznog reda ...Postojiš još uvijek u datumima prošlih kalendara u onom voćnjaku tek sazrelih jabuka s osmijehom poklonjenim daljini i riječima, od kojih još uvijek stvaram omotač tijelu štiteći se od onih, koji ne znaju kako se poklanja toplina koja štiti od igličastih sumnji svijeta
ana
Post je objavljen 23.11.2011. u 12:07 sati.