Tijelo umiveno kiom,
omotala sam u prefrigane mree zaborava.
Kako bi me zaustavile,
u jo jednoj besciljnoj potrazi za tobom,
u kojoj sam ne htiju izgubila sebe.
U biti
Moda sam se izgubila,
traei sebe u tebi?!
U naem povrnom prijateljstvu.
Na pragu romanse.
U osmjehu,
zbog kojeg mi je
svitanje postalo suvina stvar.
Ne,
nije ovo pjesma
o tebi
- a, ponajmanje tebi.
Ovo je glasno nijekanje svih godina iza nas.
Javno odricanje od iluzije.
Poetsko osloboenje za sretnija jutra.
Ovo je BEZIMENA PJESMA.
Kraj jednog sna, koji je imao ime i prezime.
Ovo je...
Moj poklon pred vlastitom savjeu,
koja je unato mojoj tvrdoglavosti,
ustrajala u naumu da me osvijesti,
da me probudi.
Da me podigne .
Potakne na neke sretnije i smislenije pute.
Ovom bezimenom pjesmom,
od tebe se
- bez rijei opratam.
Poetski osloboena, hitam k sretnijem snu!

Post je objavljen 21.11.2011. u 00:02 sati.