znate li što ne volim? ljude koji ne poštuju tuđi osobni prostor.
zapravo… mislila sam da ne volim ljude koji ne poštuju tuđi osobni prostor jer sam smatrala da su svi koji to čine malo… neodgojeni.
a onda sam upoznala osobu koja mi se svidjela, osobu koja je pametna, lijepa, obrazovana, načitana (:D) i ima samo jednu vidljivu manu - unatoč svim pozitivnim predispozicijama: BLISKOZBORAC je.
ne razumijem.
mislim, ja sam grozna u međuljudskim odnosima, ali shvaćam da me osoba čuje ukoliko smo udaljeni tih šezdeset centimetara. to je dobra udaljenost. to je udaljenost koja mi dopušta da pogledom obuhvatim cijelo vaše lice, a ne samo nos. to je udaljenost koja me ne tjera da pogađam koju pastu za zube koristite. i možete mi prići bliže samo ako:
1. mi planirate nešto šapnuti
2. me planirate zagrliti
3. mi želite čestitati rođendan
4. (četvrto je rezervirano za samo jednu osobu)
ali NE i ako planirate razgovarati sa mnom. nikada si nećemo biti toliko dobri.
MOLIM VAS - ODMAKNITE SE.
ponovimo.
ako učinite ovo:

ja vidim samo ovo:

to NIJE ugodan položaj za razgovor.
tu dolazimo do dijela kojeg ne razumijem. ukoliko mi priđete tako blizu, ono što vi vidite je:

(dobro, u stvarnosti nemam toliku kljuku.)
I SVE VAM JE APSOLUTNO U REDU.
NE PRIMJEĆUJETE NIŠTA ČUDNO. je li to neki poremećaj? vaše društvene vještine su zahrđale?
možda negdje u mozgu postoji centar za održavanje pravilnog razmaka. možda je vaš mrtav. razmislite o tome.
i zakoračite unatrag.

Post je objavljen 31.10.2011. u 09:40 sati.