Pitam te: Kakav je okus istine?
Pita me: Zato mene to pita?
Oprosti.
Nenamjerna pogreka,
zbog dugogodinjeg uvjerenja,
da istina,
na tvojim usnama spi.
Nastavljam suhoparni dijalog:
Zbunjena sam.
Ne znam, koga da
u ovo predveerje noi, upitam koji je okus istine
Jeli sliniji maslini ili malini?
Jeli tankoutan poput tiine ili je teret nepcu?
Ostavlja li traga.
ili proe neprimjetno, lako..
Sputajui slualicu, ponavljam: Oprosti,potkrala mi se pogreka.
Odgovara: Oprosti to sam te toliko dugo uvjeravao, da istina spava na mojim usnama.
Nakon toga, uslijedio je prigueni jecaj
Ljubavi,
jeli mogue,
da istina ima okus suze?!

Post je objavljen 29.10.2011. u 22:15 sati.