Marketing
CETINA - KRKA - VELEBIT - PODVELEBIT - RIJEKA
etiri dana prije isteka pasoa, u etvrtak 06.10.2011. naputam Hercegovinu i ulazim u Hrvatsku na graninom prijelazu Kamensko. bio sam tuan radi skoranjeg kraja, ali i radostan jer je jo veliki komad Hrvatske ispred mene. planirao sam taj dan stii negdje do Sinja, a za sutra je bila opcija prema Splitu - Katelama ili prema ibeniku ili Kninu. uo sam da su najavili jako nevrijeme za prekosutra, pa se je valjalo negdje skloniti u sluaju da to potraje. negdje u selima iza Trilja na Sinjskom polju provodim svoju prvu no u Hrvatskoj. sutradan ujutro ulazim u Sinj i vraaju mi se sjeanja, naime tu sam odsluio oko tri mjeseca vojnog roka. dosta se toga promjenilo od tada, a moda najvie ja.
CETINA KOD TRILJA
LJUBAV KOD TRILJA
RECESIJA U TRILJU
ZORA ( SINJSKO POLJE)
u gradu obnavljam zalihe hrane, provjeravam mailove ( u valjda najskupljem internet cafeu na balkanu 1 sat - 3 euria) , kupujem vuneni demper u second handu i donosim odluku da to prije krenem put Knina tonije Uzdolja. od tamo se javio couchsurfer Slobodan, a kako je ve poela naoblaka bilo je pametno to prije kidnuti. e sad kako ja rijetko idem najkraim putevima tako sam umjesto preko Drnia krenuo preko Vrlike. zapravo elio sam vidjeti izbliza Dinaru i raspitati se malo o varijantama odlaska na tu planinu. u meuvremenu se je nebo ve skroz zatvorilo, nevrijeme je dolazilo sa sjeverozapada, a ja sam trebao ba tamo. toliko je bilo crno da je mrak pao sat vremena ranije. uskoro je poela obilna kia sa tuom. nije mi proputalo nita, a jedina slaba toka su bili improvizirani najloni na nogama koji su se s vremenom poderali. ljudi iz auta u prolazu su me vjerovatno saaljevali, a ja sam zapravo bio sretan. bilo je to novo iskustvo za mene, nikad nisam vozio po tui i tolikoj kii. masaa iz prirode ...
nakon nekih sat - dva nadasve uzbudljive vonje ve sam sjedio u kui kod mojih novih domaina uz pe i aicu domae rakije. gledali smo kvalifikacije za europsko prvenstvo u nogometu, a kako je moj domain sportski urednik na radiju Knin, bilo mi je intersantno sluati o njegovim iskustvima.
sutradan odlazim biciklom na jednodnevni izlet u Nacionalni park Krka preko brojnih sela, sputajui se i prelazei dvaput rijeku Krku. rijeka i njen kanjon sa brojnim sedrnim slapovima ostavljaju bez daha, a u povratku negdje kod vidikovca za slap Manojlovac nebo me asti udesnim bojama nakon samog zalaska sunca. nikad nisam vidio neto takvo prije.
slijedei dan popodne se pozdravljam sa mojim domainima, porodicom Popratnjak i kreem preko Knina prema Graacu.
PERUKO JEZERO
NEBO IZNAD DINARE 1
NEBO IZNAD DINARE 2
PORODICA POPRATNJAK
KRKA
OEKIVAO SAM VEPRA
ALI NE OVOLIKOG
KRKA ( ROKI SLAP)
KRKA ( SLAP MANOJLOVAC )
OVO SE NE VIDI SVAKI DAN
sjetio sam se Tatekove kolibe na velebitskom Crnopcu i odluio otii malo sabrati misli prije povratka u Rijeku. nikad nisam ni bio na jugoistonom Velebitu, pa je ovo idealna prilika da ga malo upoznam. uz to volio bih jednog dana prehodati cijelu planinu od Vratnika do izvora Zrmanje ili jo dalje do sela Prevjesa na samoj granici parka prirode, pa sam elio malo snimiti teritorij kuda bi se moglo proi jer tu ba i nema markiranih staza. postoji nekakva staza sa Crnopca do izvora Krupe, ali za dalje od izvora nema ili mi nije poznato. negdje sam naao podatak da je postojala staza prije rata, ali je sa vremenom zarasla. moglo bi se proi neto sjevernije pratei prugu do izvora Zrmanje, uostalom upravo pri izgradnji te pruge su otkrivene Cerovake peine jedne od najveih i najljepih peinskih kompleksa u Hrvatskoj.
prespavao sam u selu Prevjesu i sutradan nastavio do Graaca, a kasnije i produio do prijevoja Prezid odakle skree makadamski odvojak prema Tatekovoj kolibi. tu sam se malo gubio jer ima dva odvojka, pa sam taman izgubio dragocjeni sat vremena i ulovila me je no. trebalo je jo isprebacivati potrebne stvari i hranu iz bisaga u ruksak te posakrivati bicikl i torbe, pa sam morao prespavati u umi na dvadesetak minuta od sklonita. sutradan mi svjetlost dana otkriva pravi umarski dar-mar. velikim djelom staze je bilo porueno brojno drvee koje je trebalo preskakati. bilo je tu i puno trulog drvea (od prolih godina ), pa ba i nije jasno emu tolika ruenja, ako se ve to ne izvlai.
ubrzo stiem do kolibe koja izgleda vie nego dobro i tu ostajem jo dvije noi.
podruje Crnopca je iznimno krevito, ispresjecano brojnim kukovima i ponorima. to je ujedno i moja posljednja planina na ovom putovanju, a svaka od njih ima neke svoje znakovitosti po emu je posebna. moda bih istaknuo kod Velebita - specifian poloaj na sudaru dvaju klimatskih podruja, a samim time i veliku razliku u fizikom izgledu izmeu jadranske i like strane. valja jo i istai brojne duboke jame i visoke kukove, paklenike kanjone, raznoliku vegetaciju, mikroklime i dr.., osim toga rijetke su planine koje se mogu pohvaliti sa dva nacionalna parka te strogo zatienim prirodnim rezervatom.
drugi dan mog boravka u sklonitu poslije povratka s vrha Crnopca sreem Zorana i eljka vrijedne planinare iz P.D. Mala Rava koji svaku srijedu dolaze ureivati i obii sklonite, koje je jako lijepo ureeno i isto upravo zahvaljujui njima. provodimo ostatak veeri u prikupljanju drva, slaganju skladita, paljenju otpadaka i ugodnom razgovoru uglavnom o oblinjim vrhovima, te o problemima sa kojima se susreu prilikom odravanja ovog objekta.
OVDJE POIMA - ZAVRAVA VELEBIT ( ZRMANJA NEDALEKO SELA PREVJES)
KAMP NA CRNOPCU
POGLED NA JUNI VELEBIT SA JUGOISTONE STRANE
ZAPREKE POSVUDA
TATEKOVA KOLIBA
TEREN U OKOLICI KOLIBE
JESEN
POGLED S VRHA
ZA SVAKOGA PONETO
vec tad sam poeo razmiljati da se vratim natrag u Graac, pa dalje do Svetog roka jer odatle poima Majstorska cesta koja vodi preko prijevoja Mali Halan te se sputa sve do Obrovca i Zrmanje. proitao sam negdje da je to, ako ne najljepa onda sigurno jedna od najljepe i najbolje trasiranih planinskih cesta, a kako preko tog velebitskog prijevoja jo nisam prolazio jako sam elio upravo tamo.
sutradan ujutro kada sam se probudio koliba je bila u oblaku, a nakon doruka i pretrpavanja stvari na bicikl sputam se natrag na Prezid odakle se moglo vidjeti da ipak na jadranskoj strani ima sunca. sretan zbog toga saznanja vraam se natrag u Graac i nakon obnove zaliha odlazim dalje prema Svetom roku. nekoliko kilometara dalje cesta ulazi u umu i tu poima desetkilometarski uspon. opet me u umi upratio jedan pas i slijedio nekoliko kilometara, ali je odustao im smo izali na vjetrometinu. kada sam doao na Mali Halan bilo je ve oko 18h, uz jaki vjetar i kako sam ugledao tamo neku razruenu kuu nije bilo puno izbora nego tamo i zanoiti.
upravo ovdje na prijevoju je bila nekadanja granica izmeu Hrvatske i Dalmacije, a danas je to valjda liko - dalmatinska mea. ovdje negdje je bila i linija bojinice iz posljednjeg rata, pa je teren pun tabli koje oznaavaju minsko sumnjivo podruje te se ne treba kretati van ceste osim ako ne poznajete teren.
kako je u kui bila promajica, nabio sam ator to vie uza zid, ali se je zrak ipak podvlaio ispod. stavio sam nekakve cigle na rubove , a osim najlona ispod samog atora iznutra prvo stavljam srebrnu nepropusnu foliju, pa madrac na napuhavanje, pa vuneni demper ispod donjeg djela lea i mjehura i zavlaim se u solidnu vreu za spavanje. na sebi ostavljam arape, pa jo jedne vunene, zatim duge gae i pamune hlae, a gore dvije majice s kratkim i dvije s dugim rukavima i kapu i to je taman dovoljno da se moe odspavati bez preestoga buenja. nije bilo prehladno kao na Magliu, ali cijelu no se uje pravi orkestar refula raznog intenziteta kroz otvorene prozore.
ujutro me je obradovalo sunce i uz topli aj i doruak pruilo dodatnu energiju za ono to slijedi. a uslijedilo je sigurno najlijepe iskustvo na hrvatskoj dionici ovoga putovanja i jedno od najboljih od kad sam krenuo - dvadesetak kilometara spusta po ovoj prekrasnoj cesti i to po buri. prava je teta da sam bio sam, pa nisam mogao nikoga snimati ili nitko nije mogao mene jer bi bilo jako interesantno za pogledati. sa stativa sam uspio snimiti tek jednu, dvije fotografije i za to mi je trebalo sigurno petnaestak minuta. trebalo je naslagati kamenja na stativ, pa nasloniti bicikl negdje gdje ga bura nee sruiti, pa procijeniti koliko sekundi treba da ubrzam i uem u kadar i uz to oslukivati vjetar koji bi uvijek bar malo pomaknuo kameru to je dovoljno da fotografija ne bude ispravna.
cesta se prvo blago sputa pratei sa lijeve strane nekoliko pastirskih stanova, a zatim prolazi kroz Kraljiina vrata te izbija bono na Tulove grede - skupinu velikih kamenih tornjeva ili tula. dalje se sputa u nekoliko otrih zavoja u podnoje greda, a odatle slijedi dugaki spust sa kojega se otvaraju lijepi vidici na kanjon Zrmanje i Novigradsko more.
i tako nakon par sati to vonje, to guranja, to slikanja stiem do Zrmanje i Obrovca gdje radim pauzu i otkrivam ari ovdanjeg pekarskog zanata.
MAJSTORSKA CESTA - LIKA STRANA
PRIJEVOJ MALI HALAN
SUDAR KLIMA
BIVAK NA MALOM HALANU
MINE SU POSVUDA
PETNAEST MINUTA POSLA
TULOVE GREDE
OTRI ZAVOJI
KANJON ZRMANJE I NOVIGRADSKO MORE
OBROVAC
ZRMANJA
kada sam se uspeo iz Obrovca na vjetrometinu bura je poprilino ojaala i poela me zabacivati na morsku stranu. ipak sam to nekako drao pod kontrolom popraen estim pogledima i smijehom ljudi iz auta koji su povremeno dolazili sa suprotne strane. kako nije bio gust promet pokuavao sam voziti sve dok nebi naiao auto iza mene, a onda bi gurao dok moja strana ceste opet nije ista i tako kilometrima. sve dok nedaleko mjesta Jasenica me jedan reful nije sruio. u dvije - tri sekunde sam se digao i izvukao bicikl kraj ceste. vrag je odnio alu te sam pregurao nekoliko kilometra i nekako stigao do Starigrada gdje je bilo neto mirnije. pojeo sam neku juhicu i nastavio prema Karlobagu. negdje od Bari drage je bio zatvoren promet za sva vozila osim automobila, pa sam ubrzo pronaao neku praznu kuu i tu se utaborio. ovoga puta su se i vrata mogla zatvoriti te nije bilo promaje, ali je vjetar svejedno cijelu no divljao i dobrano tresao zidove.
razmiljao sam kakav mora tek biti osjeaj kada uragan prolazi nekome iznad kue. kakav mora da je osjeaj danima spavati u atorima na Himalajama i ekati da stanu vjetrovi. ako stanu..
evo sada sam malo gledao na netu i naao podatak da je najvea brzina vjetra ikad zabiljeena u Hrvatskoj upravo izmeu tunela Sv. Rok i Maslenice i to 307 km/h, a slijedea na Maslenikom mostu 248 km/h. ova prva nije slubena jer mjerni instrument nije bio badaren za tolike brzine.
VELEBITSKI KANAL
JO SAMO DVA DANA
BURA
KAPA
BARI DRAGA IZ
PRENOITA
sutradan ujutro je opet vjetar malo oslabio da bi poslijepodne pojaavao. tako je bilo i dan ranije. do Karlobaga sam doao relativno brzo i upoznao neke kanadske bicikliste - alpiniste, pa sam i tu napravio duu pauzu prije pokazat e se najteeg ispita - dionice do Jablanca.
zapravo ovdje ima i uspona te uz jak vjetar to iscrpljuje poprilino. tijelo se jako grije, pa ako imam samo majicu vika probija me znoj, a ako se skinem ne smijem stajati jer pada temperatura tijela i pothlauje me bura momentalno. dobra vjetrovka zlata vrijedi i uva zdravlje i energiju u ovakvim uvjetima. vjetar se zavlai kroz najmanje rupice u rukave, hladi i napuhuje, ali ve po zvuku se moe pretpostaviti dali reful jaa ili slabi, pa kod iznimno jakih zastanem koju sekundu pa onda nastavljam. tjeio sam se planinarskim sklonitem u Jablancu sa zatvorenim vratima, dekama i madracima.
kada sam stigao dolje bio sam potpuno iscrpljen, kao ocijeena spuva, ali nakon nekoliko mjeseci na cesti ovjek ovrsne i razmilja drugaije, jednostavno na sve gleda samo s pozitivne strane.
ako kreete samo da bi doli od toke A do toke B ili C onda nemojte ni kretati. u nekim krajevima su ljudi otvoreniji, ponegdje je priroda ljepa, ponegdje elite upoznati gradove, negdje vremenske prilike, a negdje je hrana pristupanija, uglavnom ne moe sve odjednom. i dobro je da je tako. treba se otvoriti i upijati informacije, mirise, zvukove, komunicirati - od svakoga ili svaega se moe neto korisno nauiti. i odrei se predrasuda, lijenosti, komfora i praznih pria. ja sam razmiljao tako, ali nisu svi isti, netko drugi e moda imati neto drugaija iskustva. ali postoje brojne knjige sa iskustvima, pa ako koga zanima neka ita i analizira. uostalom i ja sam tako radio prije odlaska.
no vratimo se u sklonite planinskog doma Miroslav Hirtz u Jablancu za koji kau da je najnie na svijetu sa nadmorskom visinom od svega 20 metara iznad mora. nakon solidne veerice i ajia lagano mi se povratila snaga, imao sam i svijeu, pa sam gutao malo se izleavati na madracu prije nego zaspem. ipak je to bila moja pretposljednja no. elio sam da traje to due.
PODVELEBITSKI KANAL
JABLANAC
NAJNII PLANINARSKI DOM
SPAVANAC I PO
ujutro je bura popustila, pa sam otiao do oblinje uvale Zavratnica, jedne od najljepih na Jadranu.
za one koji nisu bili, uvala podsjea na fjord i dugaka je neto manje od kilometra. postoji lijepa staza okolo, na dnu se mogu vidjeti ostaci potopljenog njemakog broda iz drugog svjetskog rata, a da sam doao samo tjedan dana ranije jo sam se mogao i okupati. susreem rendera koji priprema vre u prirodnom zaklonu i oslukuje vjetar. pria mi da kada je prije puhala bura, onda je to bilo konstantnije, a danas uglavnom na refule. kad pue jako jugo onda se uope ne moe ni biti ovdje.
UVALA ZAVRATNICA
krenuo sam prema Senju, pozvao sam dan ranije ove Kanaane u Karlobagu da se naemo u Klenovici, pa da napravimo mali party poto mi je zadnji dan na putu, ali su oni otkazali.
otiao sam tu veer do planinarskog sklonita Vinite iznad Klenovice i prespavao posljednju no tamo. ve sam bio dvaput ovdje, jednom pjeke, jednom autom, a evo sada i biciklom. i svaki put su tu bili domaini iz P.D. Vihor - Mio Dlouhy i njegova ena koja e vas uvijek doekati sa ajem od bilja iz okoline. malo - pomalo raspriali se o Anadoliji i turskim planinama. naime, Mio je bio na jednomjesenoj ekspediciji koja je 1970 godine pohodila Ararat, Erciyes i Elbrus. ekspedicija je brojala 6 lanova u 3 fie sa 6 rezervnih guma i 6 stiropora na krovu ( podloge za spavanje). tada je 10 litara benzina tamo kotalo dolar, a danas 1 litar 1.7 eura, ali nije bilo interneta, pa se je puno tee dolazilo do informacija.
posljednju dionicu prelazim prisjeajui se kako sam se istim cestama vozio dok sam se ovo proljee pripremao i izgarao od elje da krenem. cijeli film priprema, tranja naokolo, moljenja, odricanja, nabavki, prouavanja, planiranja mi je prolazio kroz glavu. puno ljudi mi je pomoglo na razne naine te im se svima od srca zahvaljujem.
i tako sam stigao kui nakon 145 dana na cesti, jo nisam stigao obii svu rodbinu i prijatelje, napraviti nekakav rezime cijelog putovanja, pronai novi posao i obrijati se, ali korak po korak sve e doi na svoje. za poetak odo u caffe bar " BARD" na trgu Grivica kod svetog Vida na najbolju pivu u Rijeci.
JADRANSKA MAGISTRALA - NEKAD
SENJ
SLIJEDEI PUT
PLANINARSKA KUA VINITE IZNAD KLENOVICE
DOMAINI
ZAR JE STVARNO SVEMU KRAJ
 RUTA ( Cetina - Krka - Velebit - Podvelebit - Rijeka )  RUTA daljnje informacije o eventualnim dogaajima vezanim za ovu ekspediciju ete moi proitati na ovim stranicama...  Post je objavljen 24.10.2011. u 19:52 sati. |