Marketing
Crn, crnji, najcrniji fond
Odmah da s neim budemo naisto. Uope mi ne smeta ako je predsjednik vlade lopov, ili ako neki ministar drpari sve to mu nadoe pod ruku. Dapae, to mi je ak i nekako normalno. Zbog ega bi se inae netko prosjeno obrazovan i duevno zdrav uope bavio politikom? Ne osuujem ja ni injenicu da politike stranke kradu gdje stignu. Od njih se to i oekuje. Pa nisu to molitvene zajednice. Toliko gluposti prosrati, toliko lai i poluistina izgovoriti, toliko guzica izljubiti, toliko vlastitih i tuih ivota uludo protratiti, a bar malo pri tom ne omastiti brke erarskim novcem Ma dajte, molim vas. Ne smeta mi ni to da ministarstva i dravna poduzea manjavaju lovu. Za boga miloga, tko e, ako ne oni? Sjedi doslovce na milijardama, dijete te pita za sladoled, a ti e mu ba odgovoriti kako nema love i da eka prvi u mjesecu da dobije plau. Normalno da se krade. Kradu politiari u Italiji, Rusiji, Nizozemskoj, Argentini, Kini, Egiptu i drugdje irom planete pa ne vidim ni jedan ozbiljan razlog zato i ovi nai slijepci ne bi krali.
Meutim, sasvim je druga stvar, kako se to radi. Kad sam nedavno itala o onim pacerskim nesnalaenjima s crnim stranakim fondovima, dolo mi je da iskoim iz koe. Od jedne seriozne politike organizacije prosjean ovjek oekuje izvjesnu koliinu sofisticiranosti: kompjutori, bankovni rauni u vicarskoj, off shore kompanije a bolno ga pogodi spoznaja o totalno ruralnim transferima dostojnima kakvih nakupca krava - torbe s novcem, efica knjigovodstva zakopava partijsku dokumentaciju iza tale. A tek izgovori koje su ponudili kad su ih uhvatili s torbama punim kea. Dakle, da su zatekli klinca s prstima u pekmezu, bolje bi se snaao: te nisu oni to ukrali nego Sanader, te im su vidjeli torbe s novcem oni su rekli da se to odnese na prvi kat, te zato novinari piu samo o njihovim crnim fondovima, a ne o crnim fondovima njihovih konkurenata. Meutim, prosjenog hrvatskog glasaa najvie boli ovaj totalno obanski modus operandi. to e svijet nakon ovakve ruralne blamae misliti o nama? Kako emo im pogledati u oi? Vaa ekselencijo, priekajte trenutak, sad e ministar, svaki as, samo da pomuze krave. Gdje nam je stranaki elnik? Kopa neto u vrtu. Znate, prouava financijsku situaciju.
Temeljno pitanje koje je nakon neugodnosti s crnim stranakim fondovima ostalo visjeti u zraku glasi: kako graani i glasai mogu imati povjerenja u organizaciju koja ni svoj gotov novac ne zna sakriti kako valja? Da ja imam toliko kea, sto CIA, KGB-a, Mosada, plus cijeli ovaj na domai sitne ne bi ga nali da se na glavu postave. Mogli bi me pretresati, ispitivati, slati mi inspekciju za inspekcijom, prijetiti mi, muiti me, ali moju lovu vidjeli ne bi. Nema anse. I kakav je to vraji crni fond ako je pola stranke znalo za njega, a druga polovica fasovala iz njega? Ako je neto crno, onda je crno. Mrak. Nitko ne zna, nitko ne vidi, nitko ne pie, nitko se ne povjerava novinarima.
Kada je veliki hrvatski dunosnik Ladislav Napuljski 1409. prodao Mleanima Dalmaciju za 100.000 dukata (u dananjoj protuvrijednosti od oko 40 milijardi eura), formirao je jedan od najkvalitetnijih crnih fondova svog doba. Za razliku od njegovih dananjih hrvatskih nasljednika, on te novce nije zakopao iza tale, niti rekao nekom da ih odnese iz dvorca, niti je zlatnike dijelio svojim bezveznim doglavnicima u maniri pijanog Rusa. Mudri je politiki dunosnik novac pametno reinvestirao: dio je plasirao u Firencu uz 10 posto profita godinje, dio u grofoviju Lecce koju je kroz izvlaenje profita u narednih 11 godina isisao do kosti, dio je uloio u vrlo profitabilne dionice male kraljevine Taranta gdje si je kupio titulu suverenog princa, a podmitio je i mletakog duda Mihovila Stenu (vele da je ovaj takoer formirao svoj mali crni fond u kojem je Ladislav participirao sa 30 posto). Sto dananjih slubi ne bi dan danas, 600 godina poslije maestralne financijske petljancije, uspjeli uhvatiti okretnog Ladislava. To je bio politika persona od formata, a ne ovi dananji musavci. Da je kojom sreom poivio, cijeli bi na narod glasao za njega. Nai ljudi vole uspjene politiare koji znaju znanje.
Meutim, neto me ipak cijelo vrijeme kopkalo. Isprva sam bila zgranuta upravo kokoarskom razinom javno razglaenih kraa. Ako netko ve upravlja s 20-ak milijardi eura godinje, za oekivati je da zdipi bar 5, 6 milijardi. Manje od toga bi krao samo totalno nesposobni papak. (Ja bih, recimo, popalila bar pola; to rekao general Rojs Halb betrunken, halb arac geben). A svi ti nai crni fondovi to su ih novinari otkrili, plus cjelokupna Sanaderova navodna otuivanja, plus sva popaljena lova iz ministarstva i dravnih poduzea ukupno su teki triavih 10, 15 milijuna eura. Sia. Kako svi mi znamo da se, hvala lijepa, krade neizmjerno vie, i da su nam kompletne dravne financije de facto jedan ogroman crni fond, pala mi je koprena s oiju kad sam shvatila kako razlika izmeu otkrivenih 10, 15 milijuna i onih pustih milijardi eura koji nestaju iz godine u godinu, najvjerojatnije zavrava u nekim drugim crnim fondovima, koji su, za razliku od ovih partijskih, ostali totalno zamraeni. Politiki kokoari su na kraju ispali papci, dok pravi baje dudlaju svoje milijarde eura, deru janjetinu, lou pivo i rakiju te planiraju nove, jo crnje financijske poduhvate. Hou rei, ipak nije sve propalo. Ima jo nade za nas.
Post je objavljen 17.10.2011. u 16:07 sati.