Marketing
III
Bolovala sam puna tri dana. Bilo je vrijeme za nastavak prie. Ponovno sam proitala ispisane stranice, te po ko zna koji put shvatila, da ga ni zbog ega na svijetu neu prestat voljeti. Nikada. Takva ljubav ne gasne.
S obzirom da sam poprilino opisala ratna dogaanja, prepuna ljubavi, straha i strepnje. Odluila sam naredno poglavlje napisati u sretnijem tihu. No doavi do teme - on, ja i srea nisam znala odakle poeti. Ta naa ljubav se i ne moe drukije opisati, ve kao srea. Znam da iz dananje perspektive to paradoksalno zvui, al' doista je bilo tako.
U prilog toj tvrdnji
Bilo je Valentinovo, te davne 1992. godine. Za udo Boje toga jutra nije bilo ni jedne uzbune. No, predveer dok sam se pripremala za poinak, susjedi su usplahireno galamili pred mojim vratima, prepriavajui zadnje vijesti u kojima su graani upozoreni da prenoe u sklonitima. Istina, prijedlog mi se nije sviao, no injenica da sam stanovala na 12 katu, natjerala me da siem. Iskreno, bila sam otupjela i na strah i na sirene. injenica da je on svakodnevno na prvoj liniji bojinice, bila mi je stranija od informacije koju su i dalje prepriavali. Nakon nepunih sat vremena, predsjednik kunog savjeta ponosno je priopio da vie nismo u opasnosti i da moemo ii. Cijela mi se pria inila izmiljenom, no
Dok su se ostali urno trpali u liftove, odluila sam krenuti stubama. Doavi do stana, zaula sam glazbu, a bila sam sigurna da sam pri izlasku sve pogasila. Otvorivi vrata, u mranom hodniku susrela sam se s njegovim pogledom. Stan je bio prekriven svijeama i ruama Na stolu veera Ma koliko eljela, ne mogu se sjetiti to se zbivalo izmeu tih 22.30 i 05 sati kada je otiao. Zastalo je i vrijeme, i srce i suze ni san, ni java vie nisu imali pravo glasa
Nakon njegova odlaska, po stanu sam nala nekoliko u vrpcu uvezanih pjesama, koje mi je napisao na ratitu. Stihovi su bili prepuni ljubavi, odanosti, enje Smijala sam se i plakala nad tim stihovima, zamiljajui kako ih pie potajice, uz plamen svijee. Nikada nije skrivao svoje osjeaje, al' zato je skrivao svoju plahu ranjivost, koju sam ja tako ponizno i dostojanstveno znala prepoznati, zagrliti i obraniti.
Jer, nas dvoje nismo bili polutke cjeline, mi smo bili jedno. I bez obzira na kasnija dogaanja i ovo danas, sigurna sam da on nikada nikome nee pripadati. Jer je bio i jest samo sa mnom, u meni.
U nastavku prie opisala sam na ivot nakon rata
Na boravak u Veneciji, proslavu mog 30-tog roendana u Parizu, odmor u Egiptu itd. Te predivne dane, u kojima nismo bili svjesni niega drugog osim nae ljubavi. Uz svaku od tih pria mogla bih priloiti album fotografija. No, ti albumi su opet zasebna pria.
Naime, istei stan, jednu sobu - onu gostinjsku, sam u potpunosti zaobila. Ukratko, ta je soba bila muzej nae ljubavi. U njoj su boravili svi njegovi darovi, slike, ak i njegova odora. Imala sam osjeaj, kada bih ula u nju, da bi me zauvijek progutala.
No, bila sam sigurna da jo uvijek mirie na brilijantin.
Post je objavljen 16.10.2011. u 19:10 sati.