Marketing
TKO SAM JA
O, nebesa!!! Hou li ikad doivjeti spokoj i mir u vrstoi stijene dok drhtim poput granice na vjetru... to se jo mora dogoditi kako bih ispunjeno, bez straha i okova navika poletjela u nepoznato?
Zato postojim ja... jedna nemirna granica? Ovijena sam otrom i grubom korom poput stijene koja pokuava drati onaj osjetljivi dio to izgleda kao stari spreani poljski cvijet u fazi raspadanja. Hoe li ikada kora omekati, popustiti... mogu li ju tople, ljetne kie natjerati da dopusti samoj sebi da uiva u mirisu proljea, pogledu na predivne zlatne zvijezde to sjaje u mrkloj noi... mogu li tople, ljetne kie uiniti da preivljavanje bude manje naporno, sa manje suza i manje pogleda u maglovitu, nepoznatu, jezovitu i beskonanu budunost? Moglu li tople, ljetne kie natjerati moje oi da pri svakom novom koraku gledaju u nebo, a ne u tlo pokuavajui izbjei sve zamke koje lukavi ivot s oprezom sprema? Ako mogu, zato ljetne kie ne dolaze? Kada e osjetljivi dio skupiti dovoljno enegrije da fazu raspadanja okrene na fazu stvaranja... da ne bude vie bojazni od opasnog; da se uhvati u kotac s nepoznatim, da se isprsi svim nedaama i problemima koji nam polako i sigurno dolaze, ali i onima koju su ostali nerjeeni davno prije, a svakim nas dahom prate u stopu.
Vjetre, ponesi me
Post je objavljen 14.10.2011. u 20:13 sati.