Marketing
Al Quds - izvoznik islamske "revolucije"
piše Žorž Crmarić
Ministar pravosudja Eric Holder izvjestio je Amerikance i svijet o osujećenom planu Teherana da likvidira saudijskog veleposlanika u Washingtonu. Nije prošao ni dan a da s više strana nisu izražene rezerve i sumničavost u tvrdnje o uroti al Quds-a (specijalna služba Islamske revolucionarne garde za operacije u inozemstvu).
Naravno, čuju se i validna pitanja, poput - zašto su planirali atentat na saudijskog, a ne, recimo, izraelskog ambasadora? Ili, kako to da Iranci nikad do sada nisu koristili ne-muslimanske egzekutore, a sada su pregovarali o angažiranju meksičke narko-mafije? Ili, zašto bi Teheranu, uz već postojeću izoliranost i tretman otpadnika, trebao još jedan međunarodno-pravni skandal? Ili, treba li - nakon promašaja u vezi s tvrdnjama o oružju masovnog uništenja u Iraku, žutog uranijskog "kolača" iz Nigera i nikad dokazanih veza al Qaide sa Saddamom Husseinom - bespogovorno vjerovati obavještajnim podacima?
Cijeli niz raznovsnih odgovora nudi se američkoj javnosti u otvorenim razgovorima o tim pitanjima u medijima. Ono na što bi, međutim, valjalo podsjetiti je i nekoliko podataka o al Qudsu - arapskom imenu Jeruzalema, po vjerskom značaju trećem po važnosti u Islamu (nakon Meke i Medine) - gradu u kojem se nalazi sveta džamija al-Aqsa, gradu koji - kako se u Islamskoj republici gotovo svakodnevno ponavlja - "muslimani svijeta trebaju osloboditi od cionističke okupacije".
Specijalne "Snage al-Qudsa (Niru-ye Qods)" osnovane su u vrijeme Iransko-iračkog rata 80-ih godina s isključivim zadatkom "izvoza islamske revolucije". Naravno, ime nije slučajno izabrano: nakon desetljeća ponavljanja iranskih šiita da je cilj islamske revolucije "oslobađanje" svetih mjesta u Iraku - Karbale i Najafa (što su irački šiiti i "uspjeli", zahvaljujući zbacivanju Saddama Husseina) - slijedi konačni cilj: oslobadanje al Qudsa (Jeruzalema).
U angažmanu diljem svijeta, uz obećanje o izbavljenju muslimana od jarma "cionizma, imperijalizma, tlačitelja i medunarodne arogancije" - kako se to već refrenski ponavlja u Islamskoj republici Iran - al Quds se do sada uvijek upuštao zajedno s nekom od svojih savezničkih organizacija, libanonskim Hezbollahom, palestinskim Hamasom, iračkom Al Dawom (čiji je čelnik Nuri al Maliki sada premijer Iraka)...Istina, službena vlada i njeni ministri nisu ni do sada bili direktno uključeni u operativne planove specijalnih snaga koje su odgovorne isključivo vrhovnom vjersko-političkom poglavaru ajatoli Ali Khameneiju (ranije Khomeiniju), ali je za pretpostaviti da glavne smjernice imaju "blagoslov" i civilnih vlasti.
Unatoč razilaženjima i suparništvu koji - kako s razdaljine tvrde strani analitičari - postoje u vrhu iranske vlasti, ciljevi su isti: rušenje svih vladara muslimanskih država koji - kako tvrdi iranska teokracija - "služe interesima imperijalizma i cionizma," a na vrhu tog popisa je Saudijska Arabija. Možda se neki dio al-Qudsovih operativaca odlučio ubrzati ostvarivanje tog cilja, računajući da će likvidacija kralju Abdullahu vrlo bliskog veleposlanika Adela al-Jubeira - i to u srcu Amerike – biti velika reklama za iransku moć trans-kontinentalog djelovanja.
Ako je to zbilja bio slučaj, čini se da se Teheran još jednom preračunao.
Post je objavljen 14.10.2011. u 17:35 sati.