Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/navijachajduka

Marketing

KLUB VELIKE TRADICIJE ILI SELJAČKA RADNA ZADRUGA?

Prošlo je više od mjesec dana od mog zadnjeg javljanja tako da sam se pomalo zaželija pisanja. Puno se stvari zbilo u i oko kluba pa krenimo redom...

Odakle početi?! Pa počet ću sa svojom „prognozom“ koju sam još 19.07.2011. napisao na blogu. Tema je bila „Dovođenje trenera Balakova“:

"Doveden je trener koji se pokazao kao veliki radnik, ali realno nema veliko trenersko ime i do sada kao trener nije napravio značajnije rezultate u klubovima koje je vodio. Dovoljno razloga za sumnju? Osobno smatram da kad je već doveden onda mu treba dati vremena da pokaže koliko je zaista dobar. Ekipa koju ima na raspolaganju je za nijansu bolja nego prošle godine, no taj kadar nam realno teško može osigurati borbu za prvaka i prodor u Europsku ligu. Još kad znamo da nam je konkurent u prvenstvu Dinamo igrački zaista snažan ove godine, a u Europi smo po ko zna koji put dobili „loš“ ždrijeb i Stoke City u trećem pretkolu onda je pred Balakovom jako težak zadatak. Preveliki imperativ koji mu nameću i uprava i navijači bi mu se mogao slomiti o leđa jer što ako se ne prođe Stoke i što ako zaostanemo 5-10 bodova za Dinamom?! Otkaz i traženje novog trenera ili produživanje povjerenja Balakovu? Znam da je rano za ovakvo razmišljanje, ali ukazujem na mogući problem. Ja sam svakako da se ostane uz trenera ukoliko se pokaže dobrim trenerom bez obzira na to kakav će rezultat na početku ostvariti. Skidanje glava svih ovih godina nam nije donijelo ništa dobrog...."

Odmah da kažem kako ne spadam u red navijača koji se raduju neuspjehu svoga kluba i koji jedva čekaju da klubu ne ide dobro samo kako bi se naslađivali. Meni je klub iznad svega, bez obzira na to tko je predsjednik, tko trener, a tko igra na terenu!

Gornji citat kojeg sam naveo još prije svih ozbiljnijih izazova u tekućoj sezoni namjerno ponavljam čisto da naglasim kako se trenutna (rezultatska) pozicija kluba dala naslutiti puno ranije... Nažalost moja prognoza se i obistinila. U Europi smo odmah ispali od Stoke City-ja, a Dinamo nam već bježi 7 bodova.

Trener Balakov – On i njegov stručni stožer za sada zaslužuju pozitivnu ocjenu iako rezultatski gledano klub ne stoji dobro. S mog stajališta ekipa koju vodi je igrački limitirana i teško možemo očekivati više od ovog kadra. Kadar nije izbalansiran, nedostaje kvalitetan desni bek, te barem jedan plemeniti vezni igrač. Ono što je dobro je da je ekipa napokon fizički iznimno dobro pripremljena, te da se napokon igra muški i hrabro. Problem ostaju gostovanja i gubici bodova protiv objektivno lošijih ekipa (Zadar, Split i Karlovac). Posebno je bolan zadnji poraz od Karlovca jer je igra iz drugog poluvremena bila ispod svake kritike. Što dalje?! Ja sam svakako za dugoročni ostanak Balakova na klupi. Pokazao je potpunu neovisnost u sastavljanju ekipe, ima se reda u ulaženju i ispadanju iz kadra, a uveden je i red u svlačionici. Sljedeći korak je kvalitetnije kadroviranje ekipe na zimu i pokušaj hvatanja kontinuiteta dobrih rezultata. Znam da mnogi (s pravom) očekuju rezultat odmah i sada i da se s pravom pitaju što će nam trener koji prima 300 tisuća eura, a ne donosi nikakav rezultat, ali u ovoj našoj organizaciji (i poziciji) kluba teško da bi i najbolji trener na svitu nešto napravija (više u poglavlju o predsjedniku Malešu).

Predsjednik Maleš – Ako sam u prvoj svojoj ocjeni bio dosta suzdržan kada je predsjednik Maleš bio u pitanju, sada vrlo jasno mogu reći da je izbor njega za predsjednika potpuni promašaj! Je da zadovoljava sve uvjete iz KODEKS-a, ali pokazao se potpuno nezreo i nesposoban za funkciju koju obnaša. Svaka čast njemu i njegovoj neupitnoj ljubavi prema klubu, ali čovjek gotovo ništa nije napravio po pitanju reorganizacije kluba. Klub nema glavnog sponzora, reorganizacija radnih mjesta nije napravljena, uhljebi iz kluba nisu potjerani, pojačanja koja je doveo su upitne kvalitete, klupski račun je utonuo u minus... Zapravo niti jednu od svojih glavnih uloga nije ispunio kako treba. Uz to ugovori Tomasovu, Subašiću, Tičinoviću i Andriću ističu krajem sezone i praktički nakon Nove godine mogu potpisati ugovor s novim klubom. Pri tom je Maleš zaratio s Sinovčićem i sada nam se Reno ruga i postavlja uvjete vezane uz svoj dvojac (Tomasov i Subašić). Tri godine čekamo Tomasova da proigra i kada je napokon uhvatio kontinuitet dobrih igara (5 golova i 4 asistencije u 10 utakmica) klub se našao u situaciji da bez kune odštete može izgubiti takvog igrača. U najmanju ruku neodgovorno od strane našeg predsjednika... Sada smo u milosti i nemilosti Sinovčića što je zaista smiješno kada se zna da je Hajduk masno platio odštetu Zadru zbog dolaska spomenutog dvojca. Ovako ispada da će klub na ovoj dvojici igrača izgubiti velike novce (odšteta Zadru plus tri godine plaće za obojicu u Hajduku, cca 1,5-2M eura čistog gubitka). Evo se Maleš posljednjih dana još i oglasio kako nije zadovoljan trenerom Balakovom i kako će Subašića i Tomasova potjerati u drugu momčad. E moj Maleš, ovaj posljednji istup u medijima dokazuje svu pličinu tvog razmišljanja. Kao prvo imaš pravo biti nezadovoljan trenerom, ali ako stvarno jesi nezadovoljan onda se to treba riješiti unutar četiri zida, a ne ovako blago rečeno „seljački“ preko novina. To samo dokazuje koji nerad i nesklad i dalje vlada u klubu i kako zapravo Maleš nije sposoban napraviti preokret i preporod voljenog nam kluba. Nikad neću zaboraviti na koji je način funkcionirala legendarna Jugoplastika kada je osvajala tri uzastopne titule prvaka Europe. SVAKI DAN u 6 i 30 u klub je dolazio tajnik kluba Josip Bibić, a oko 7 i 15 u klub bi stizao trener Božo Maljković. Nakon toga oni bi između 3 i 4 sata raspravljali i slagali klupsku strategiju, rješavali sve eventualne probleme u radu seniorskog pogona, raspravljali bi o učinku pojedinog igrača, što treba popraviti, što je interes kluba i sl. Naravno i da je među njima bilo različitog mišljenja i neslaganja, ali nakon njihovog konstruktivnog razgovora svi problemi su ostajali unutar četiri zida, a svi igrači seniorskog pogona su se trebali koncentrirati isključivo na vlastitu izvedbu. Nije uopće sporno da Hajduk treba stati iza igrača koji vrijede najviše i da je nedopustivo da Balakov forsira neke igrače koji se teško mogu prodati ako znamo da se klub većinski financira od prodaje igrača. Drugim riječima Maleš ima pravo na kritiku, ali nikako preko novina i na ovaj način. Ako predsjednik i trener nisu na istoj valnoj dužini i ako ne pričaju SVAKI DAN o svi problemima koji ih muče onda jednostavno ne možemo naprid. Nakon ovog ispada bojim se da se ostanak Balakova na Hajdukovoj klupi polako bliži kraju... Sada Maleš još i prijeti Tomasovu i Subašiću da će ih potjerat u drugu momčad ako ne potpišu novi ugovor. Nije sporno da ih se treba potjerati, ali je sporno zašto se spomenutom dvojcu nisu ranije ponudili novi ugovori?! Ako se u njih i njihovu vrijednost vjerovalo onda je to još prije početka tekuće sezone trebalo staviti na papir. Da bi stvar bila gora, Maleš je onako direktno preko medija napao igrača Miličevića jer ga je ovaj indirektno kritizirao. Na Miličevićevu izjavu kako bi u Australiji „padale glave“ upravi ako nije u stanju osigurati novac Maleš odgovara da kako mu se može javljati igrač koji je sposoban samo davati autogolove. Na stranu to što Miličević ne igra nogomet na razini koju od njega očekujemo, ali ovako napasti čovjeka je stvarno smiješno. Postavljam si jednostavno pitanje jesmo li mi klub velike tradicije i bogate povijesti ili smo seljačka radna zadruga?! S najnovijim ponašanjem predsjednika Maleša, ali i gradonačelnika Keruma (više u poglavlju o njemu) čini mi se da smo danas bliži seljačkoj radnoj zadruzi... Nažalost svih vjernih Hajdukovih navijača!

Sve u svemu Maleš se smiješno ponaša i zadnji su mu trzaji da promjeni svoje ponašanje i sliku o svom radu. Ono što mene iskreno smeta, a to pitanje sam već i ranije postavio na blogu je zapravo gdje se nalazi pismeni plan s kojim je Maleš „osvojio“ članove koji su određivali tko će biti predsjednik kluba?! Da imamo pismeni plan onda bi ga mogli pitati zašto nije napravljeno to i to kako je najavljeno i sl. Ovako možemo samo „lajati na mjesec“ dok on izigrava šefa i zadovoljava svoj ego.

Postavlja se i pitanje što je to Cicarelli napravio do sada? Organizacija utakmice s Barcelonom je zaista odrađena na visokoj razini i svaka mu čast na tome. Utopljen je i velik broj pretplata, ali nakon toga se stalo. Da li zbog manjka novca ili zbog nečeg drugog, novih projekata s njegove strane nema. O Milu Nižetiću nemam što posebno reći osim da mi je njegova uloga apsolutno nejasna. Sada obilazi utakmice u Austriji ne bi li pronašao nekog novog igrača. U Austriji? Nećemo se usrećiti...

Još jedan problem je i ponašanje Maleša kada je u pitanju odnos HNS – Hajduku. Hajduk je u najmanju ruku godinama sustavno zakidan i „silovan“ od strane HNS-a. Kulminacija svega je bilo suđenje suca Bruna Marića (kako uopće Marić može suditi kada je u sudskom sporu protiv HNS-a?!) u gradskom derbiju Split – Hajduk. Perfidna krađa suca Marića bila je zapravo čisto pokazivanje moći koju Zdravko Mamić ima u HNL-u, odnosno u HNS-u. Marić nas pokrade, izruga nam se na najgori mogući način i još nakon toga od sebe pravi žrtvu da je nakon svega pod velikim stresom. Naravno, sudac se uvijek može pravdati izjavama „ja sam tako vidio“, „ako sam i pogriješio, nisam namjerno“ i sl. Ali kada znamo da je sudac Marić u pitanju, teško će me netko uvjeriti da je slučajno pogriješio... No krađa ko krađa, ni prva ni zadnja u Lijepoj našoj. No, ono što mene boli je ponašanje našeg predsjednika nakon utakmice! Prvo izjava „istupit ćemo iz ovakve lige“, pa potom „zabranit ćemo reprezentativan nastup svim našim igračima“. Pomislio sam da napokon imamo nekoga tko će se usprotiviti Mamiću i društvu. No dan iza Maleš povlači odluku o stopiranju reprezentativaca, a odluka o istupanju iz lige se nakon par dana više nije ni spomenula. Danima se iz kluba pljucalo po sucu u stilu da nas je pokrao i da je sudio po Mamićevu nalogu, da bi na kraju delegacija NK Hajduk otputovala u Zagreb u HNS na „konstruktivan“ razgovor. Tražili su izuzeće pojedinih sudaca (kojeg nisu dobili), ta veću zastupljenost Splićana u HNS-u (što će navodno dobiti). I gle čuda, nakon „razgovora“ u HNS-u imali smo „vrlo naklonjeno“ suđenje u Vinkovcima gdje je objektivno gledano u najmanju ruku Cibalia oštećena (siguran jedanaesterac na Bartoloviću) u par navrata. Nakon tog ogleda Maleš se nije oglasio... Znači naš predsjednik se buni kada nas pokradu, a kad se sudi u našu korist onda ga nema niti čut. Jadno! Ponekad se pitam jeli moguće da u ovoj državi ne postoji nitko kome je čast i poštenje iznad svega?! Ovako ispadamo jadnici koji se bune kad nas kradu, a mučimo kad kradu za nas. Na taj način dajemo povoda gospodinu Mamiću da se ruga s nama.

Općenito, postoje samo dva načina borbe (našeg predsjednika) protiv Zdravka Mamića:
1. Igrati jednako prljavo kao on! Lobiranja, igre ispod stola, povezanost sa mafijom i sl. Ja osobno nisam za ovakav način jer ćemo onda imati klub kakvog ja ne želim, a i upitno je tko se na ovakav način može suprotstaviti Mamiću (jedino ime koje mi pada na pamet je Igor Štimac).
2. Igrati na kartu poštenja i znanja! Svi znamo da Mamić vedri i oblači sa svim stvarima vezanim uz HNL, HNS, suce, reprezentaciju, pa i van sfera samog nogometa. Isto tako velika većina ljudi u našoj državi je svjesna da Mamić ima prste u mnogim mutnim radnjama i da bi lako mogao završiti iza rešetaka ako se klupko počne odmotavati. Istim tim ljudima je više „pun kufer“ i ovakve države i ovakvog nogometa i isti ti ljudi bi sigurno stali na stranu nekog čovjeka koji bi se iskreno zalagao za poštenje i normalne odnose u nogometu.

Maleš je kao novo lice mogao zaigrati na način iz točke dva (ako je zaista pošten i ispravan). Međutim on se opredijelio za prvi pristup i zapravo se pokazao kao dosta naivan kada je u pitanju „borba“ sa Zdravkom Mamićem. Zdravko mu se posebno narugao u slučaju Šimunić kada je Maleš uvjeren u pobjedu zapravo počeo gubiti sav svoj kredibilitet kod navijača...

Još jedna stvar vezana uz sadašnje financijsko stanje u Hajduku. Hajduk je lagano zagrabio u minus i praktički zadnja plaća je isplaćena od novca koji je stigao od transfera Livaje (iznos od 250 tisuća eura). Za sve ostale plaće do kraja ove godine novca jednostavno nema! Zato je Maleš nedavno otišao u Zagreb po kredite kojima bi se osigurala sredstva za normalo funkcioniranje kluba do kraja godine. Kao zalog da će se kredit vratiti Maleš je ponovno morao založiti najvrjednije igrače (slično kao i u slučaju dolaska Barcelone) jer Hajduk nema imovinu kojom bi garantirao povrat kredita. Drugim riječima to znači da će se netko od terceta Vukušić – Tomasov – Anas morati prodati na zimu. S obzirom da Vukušić nije igrao radi ozljede, a Tomasov nije potpisao novi ugovor, Hajduk jedino dobro može zaraditi na Anasu. U opciji je i prodaja Maloče, ali to će ići u red manjih transfera. Znači na zimu moramo prodati najmanje jednog kvalitetnog igrača da bismo preživjeli, a možda i dva da bismo doveli koje pojačanje. Međutim, sam ulazak Hajduka u kredit ne sluti na dobro... A sponzora ni za lijek...

Gradonačelnik Kerum – Što reći nakon najnovijeg ispada gradonačelnika na tribinama tijekom derbija nego jednostavno da nismo svi isti! Tijekom poluvremena ga je navijač iz Slovenije isprovocirao, da bi Kerum pred kraj utakmice nasrnuo na tog istog navijača što se jasno vidi iz slika koje su izašle u medijima. Epilog svega, priveden je Slovenac zbog remećenja javnog reda i mira, dok je Kerum prošao bez prijave. Zaista nismo svi jednaki! Jadno i smiješno! Pa tko se smije u šerifa dirat?! Na šta smo spali... I takav čovjek nam je na čelu grada, a grad je većinski vlasnik kluba. Opet dolazimo do pitanja jesmo li mi klub velike tradicije i bogate povijesti ili smo došli na razinu seljačke radne zadruge?!

Svaguša – Toliko puta sam se „okrznija“ o njega na ovom blogu da mi se to više ne da radit, al moram. Napokon je na sjednici dioničara izašao na vidjelo njegov minuli rad. Svi znamo s čime se najviše volio hvaliti, a to je kako on u klubu radi isključivo kao volonter i kako će on srezati rashode kluba. Ispalo je da je zaista radio kao „volonter“ pri čemu je na svoj račun uredno uplatio 50 tisuća eura neto (ukupno 100 tisuća eura bruto) na ime osvojenog kupa. Plus što je isplatio i 100 tisuća kuna za istu stvar svom vjernom Josipu Grbiću. Toliko o volontiranju. Što se tiče rezanja rashoda, Svaguša je u svom mandatu povećao rashode na rekordnu razinu koja iznosi blizu 100 milijuna kuna godišnje. Svaka čast na osvojenom kupu i plasmanu u Europsku ligu, ali sve osim toga je za zaborav. Što se tiče famoznog Vukušićevog aneksa ugovoru (podjela 70 - 30) neće Svagi mirno spavat kad „nadležnim institucijama“ dođe na red poslovanje Hajduka. Vidimo kako prolaze svi Hajdukovi predsjednici koji se vladali 90-ih i početkom 2000-ih godina. Na red polako, ali sigurno dolazi i novije doba na naplatu...

Nenad Pralija – Znam da tema ovog bloga nije RNK Split, ali Neno je jednaka legenda kako Splita tako i Hajduka. Kao igrač bio mi je jedan od najdražih, a njegovu karijeru pratim od malih nogu još kad je zajedno sa Zujom Mladinićem preselio sa Parka mladeži na Poljud. Osvojiti dva puta hajdučko srce dovoljno govori samo za sebe o tome kakav je pristup igri imao. Međutim, priklonivši se braći Žužul osjetio je kako je tanak put od junaka do tragičara. Svaka mu čast za posao koji je napravio na Parku mladeži kada je u pitanju kadroviranje igrača, ali podizanje ruku za ostanak Markovića (čitaj Mamića) na čelu HNS-a je stvarno potez kojeg će mu teško navijači Hajduka oprostiti. Nakon svega Neno se očito nije mogao nositi sa potezima koje „morao“ povući i povukao se u sjenu. Nejasno ostaje zašto nakon svega nije htio iznijeti svoju stranu priče jer su ga ovako još i braća Žužul popljuvala. Za ne povjerovat što se sve može dogoditi.

Igrači – S igračima ništa novog. I dalje snose veliku odgovornost kada je rezultat u pitanju. Mijenjaju se treneri i uprave, a mi smo već šest godina bez osvojenog prvenstva, a kako je krenulo, i sedma će biti sušna. Ovo godine su Tomasov i Anas napravili iskorak kada je kontinuitet dobrih igara u pitanju. Andrić je standardno dobar, a Vukušić se nažalost ozlijedio. Ta četvorka predstavlja okosnicu na kojoj Hajduk zasniva ovu sezonu. Naravno da svaki od njih ima dosta mana, ali oni su najbolji su od trenutnog kadra kojeg imamo na raspolaganju. Od pristiglih pojačanja (odnosno prinova) jedino se Lima pokazao kao igrač kontinuiteta, dok su ostali igrali u ritmu toplo – hladno. Od igrača iz omladinskog pogona odskočio je jedino Kukoč kao najveće iznenađenje. Iako bih osobno rekao da se radi o instant zvijezdi koja će teško doći do velike scene, mora se priznat da je zasad dobro iskoristio svoju priliku. Osobno nemam ništa protiv momka, ali imam protiv načina na koji je došao u prvu momčad. Usporedimo njega i Lendrića. Kukoć je bio na posudbama u nekoliko klubova (Istra, Mosor i Dragovoljac), te se u niti jednom nije nametnuo kao klasa za Hajduk. S druge strane Lendrić je već u prvoj godini posudbe postao prvi strijelac BiH prvenstva. Nisam je tu da sudim tko od njih treba dobiti prigodu (to je trenerov posao), ali treba postojati određeni kriterij za igrače koji su na posudbi. Drugim riječima igrač koji se nije dokazao na posudbi, nema se pravo nadati povratku na Poljud. Da ponovim, nemam ništa protiv Kukoća (i neka me slobodno demantira svojim igrama), ali protiv sustava vraćanja igrača s posudbe na ovaj način sam apsolutno protiv.

Derbi – Nakon dugo, dugo vremena, propustio sam veliki derbi na Poljudu! Poslovne prilike su me odvele u Varšavu na 20-ak dana tako da sam derbi pratio preko relativno dobrog streaminga iz hotelske sobe. Tijek utakmice je usmjerio Brkljača sa nepromišljenim startovima i crvenim kartonom. Sve u svemu igralo se hajdučki, sa puno želje i htijenja, ali je iz aviona vidljivo da mi kvalitete za ozbiljne stvari još uvijek nemamo! Dinamo preplašen atmosferom u Splitu odigrao je utakmicu u grču i zapravo nas je propustio ozbiljnije kazniti. Sve u svemu s ovim remijem smo više mi izgubili jer ionako teško pratimo korak za Dinamom.

Status Hajduka u HNL-u – Sramotno je kakav status Hajduk ima u HNL-u! I ne samo Hajduk, već svi klubovi koji se nisu priklonili veličanstvenom Mamiću. Zato imamo slučaj da je RNK Split zaštićen kao lički medvjed, dok se nas zakida kad god to prilike dozvoljavaju. Iz tog razloga je posve jasno da ukoliko se želimo boriti za naslov moramo biti barem 30% bolji od konkurencije. Nas na gostovanjima svi čekaju „na nož“, dok ispred Dinama svi „skidaju gaće“. Tako se Dinamo šeta kroz Osijek i zabija 4 gola u 30-ak minuta, da bi se par dana nakon ostvario transfer Špehara u Osijek?! Zanimljivo! Isti ti igrači Osijeka će plaću dobivati od tog transfera pa ni na čudi da igraju s pola snage. Slično je bilo prošle godine s Varteksom i Brezovcem. Gazda Mamić ima sve pod kontrolom i tek na gostovanjima u Zadru i Rijeci se može očekivati da Dinamo izgubi koji bod. Sve ostalo je pod kontrolom Maminja i njegovog kapitala tako da i ono malo šanse koje imamo u borbi za naslov se brzo ugase. I zato su nam šanse u osvajanje naslova prvaka gotovo nikakve. Još kad se uzme u obzir i da bez ovih nepravilnosti bi teško osvojili naslov onda je logično da nam se Mamić smije i govori kako će Dinamo osvojiti 10 naslova prvaka Hrvatske za redom. Da bi se to spriječilo, treba zaista dobro počistiti vlastiti dvor, uvesti poštenje i rad kao jedine dvije discipline koje će se vrednovati u našem klubu i tek tada se možemo nadati da ćemo imati barem neke šanse u borbi s kriminalom koji danas vlada. Ima li Maleš snage za to? Po dosada viđenom nema! Vrime neumorno curi, a mi nemamo pravog vođu i čovika koji je spreman uspostavit red. Stiče se dojam da takav netko i ne postoji iako je prava istina da netko s takvim životnim vrijednostima se zapravo i ne želi uvući u „kašetu s brokvama“ jer je stanje u klubu teško i bez pravih rezova nema nam naprid.


Naš Hajduk – Izbor članova nadzornog odbora

Napokon jedna vedrija tema. Uskoro se bliži početak izbora članova novog Nadzornog odbora. Prijavilo se otprilike 50-ak kandidata koji će se boriti za 7 mjesta koja vode u Nadzorni odbor. Većinom se radi o nepoznatim kandidatima koji su spremni pomoći klubu. Igrom slučaja ispalo je da jako dobro poznajem nekoliko kandidata no svoje mišljenje i svoje favorite ću zadržati za sebe jer ne bi bilo pošteno da nekog favoriziram, a nekog „blatim“ ovako javno preko bloga. Ostaje tek nada da se kandidati nisu prijavljivali radi vlastite promocije već radi poštene i iskrene namjere da se pomogne voljenom klubu. Uh, skoro sam zaboravija spomenit jedno „veliko“ novinarsko ime, gospodina Reića koji je svojim tekstom „Lukšići kupuju Hajduk“ pokušao minirati projekt Naš Hajduk. Šjor Rejo hvala vam lipa, ali pokušajte drugi put...

Za kraj sam ostavio par apsurdnih situacija u kojima (možda) glavnu ulogu igra Zdravko Mamić. Uostalom procijenite sami:


Slučaj 1 – Slučaj Gorica

Ovaj slučaj spada u rubriku „vjerovali ili ne“! Prenosim cijeli slučaj iz medija:

"Na temelju žalbe HNK Gorice na odluku o oduzimanju licence HNK Gorici od strane IO HNS-a 20.06.2011. Arbitražni sud daje za pravo podnositelju žalbe te se ukida ranije donesena odluka IO HNS-a o oduzimanju licence podnositelju žalbe. O odšteti Arbitražni sud ne može raspravljati jer je 28.07.2011. godine donesena odluka žalbenog tijela komisije za licenciranje po kojoj se oduzima licenca HNK Gorici te je za slučaj financijskog obeštećenja klubu bilo potrebno dostaviti još jednu žalbu Arbitražnom sudu. Kako je do današnjeg dana prošlo više od 30 dana od roka u kojem se na odluku Žalbenog tijela žalba mogla podnijeti Arbitražni sud neće raspravljati o financijskoj nadoknadi", stoji u najnovijoj odluci Arbitražnog suda HNS-a.

"Gore ne može", kratko je prokomentirao predsjednik Gorice stanje u kojem se klub našao nakon današnje odluke Arbitražnog suda pod predsjedanjem Damira Primorca.

NK Gorica je u predvečerje nove sezone HNL-a izbačena iz lige iako je aktualni prvak Druge HNL, a njihovo mjesto zauzela je Istra 1961. Razlog je bio stadion koji nije zadovoljio kriterije IO HNS-a, no jasno je bilo da je gorica izbačena kako bi se opravdalo izbacivanje Pomorca u korist Dinamove filijale Lokomotive. Velikogorički klub riješio je do tada pet od šest primjedbi HNS-a, stadion je zadovoljavao 95 posto uvjeta za prvu ligu, nedostajala je tek rasvjeta za koju je Grad Velika Gorica još tada potpisao ugovor o projektiranju. Na temelju svega toga dobili su licencu za prvu ligu do 30. lipnja 2012. godine koja im je naknadno oduzeta.

Odgovor Arbitražnog suda stigao nakon 87 dana kako Gorica ne bi naplatila odštetu od 25 milijuna kuna?

Gorica je službeno predala žalbu Arbitražnom sudu 5. srpnja, a odgovor je dobila nakon 87 dana iako je odluka trebala biti donesena u roku od 30 dana. Razlog za "kašnjenje", smatraju u Gorici, je odštetni zahtjev, i to ne bilo kakav već vrtoglavih 25 milijuna kuna koji je svakako trebalo eliminirati. Klub je u pripremu za prvoligaški nogomet potrošio veliku svotu novca, a zbog vraćanja u drugu ligu propali su i mnogi ugovori koje je Gorica potpisala sa novim sponzorima. Odšteta od 25 milijuna kuna pokrila bi te troškove i u isto vrijeme kaznila HNS zbog nepravedne odluke o oduzimanju licence, no u Gorici bi ipak bili sretniji bez tog novca, ali u Prvoj HNL koju su zasluženo izborili.

Na kraju prenosimo dio priopćenja sa službenih stranica NK Gorice:

"Ovo je uvjerljivo najgora odluka HNS-a u 20-godišnjoj povijesti funkcioniranja saveza, za koju su čak i oni sami priznali da nije imala pravnih temelja, ali su naknadnim pravnim intervencijama kroz tijela definirana pravilnikom o licenciranju onemogućila Gorici u ovom trenutku potpunu satisfakciju u ovom slučaju.

S aspekta sportskih pravnih metoda Gorica je na prvoj stepenici doživjela polovičan uspjeh i tek sada slijede one pravne borbe svim civilnim sredstvima.

Predsjednik Gorice najavio je da će nakon sjednice IO u ponedjeljak i klub i pojedinci unutar IO donijeti ključne odluke o svojim daljnjim aktivnostima unutar Saveza, no važnije od svega su utakmice svih selekcija već ovog vikenda. Za razliku od nekih, u Gorici su već odavno shvatili zbog koga i kome moraju biti na raspolaganju. U Savezu su očito još uvijek dovoljni sami sebi bez puno brige za to što se događa na terenu i zato nakon svega još uvijek ne znamo da li da nazdravimo jer je potvrđeno da smo bili u pravu ili da lupamo glavom u zid jer je sve bilo perfidno planirano do najmanjeg detalja da se u sezoni 2011/12 ubije nogomet!".

Mamićevo maslo?! Sami procijenite... Čisto pokazivanje moći i ruganje svima koji se trude nešto pošteno napraviti... Kako čovjek zamisli tako mora i biti. Još žalosnije je što će se to sutra dogoditi nekom drugom klubu i opet ni tom klubu nitko neće stati u zaštitu. Ovo je kriminal najvećih razmjera i postavlja se pitanje čemu igrati ovakav HNL koji je zbilja već dugo na rubu zdrave pameti. Tu predsjednik Hajduka prokazuje manjak inteligencije jer bi Hajduk trebao stati uz sve klubove kojima je nanesena nepravda u cilju iskorijenja mafije i svega lošega iz našeg nogometa. Ali ne, mi opet gledamo samo svoja posla, a sutra ćemo opet plakati da smo pokradeni i slično... Ako zaista želiš pravdu, onda stani iza svih onih kojima je nanesena nepravda i samo tako se možeš boriti protiv kriminala. Ako gledaš samo sebe onda nećeš daleko dogurati... Samo Maleš ili to ne razumje ili zapravo nije borac za bolje sutra.


Slučaj 2 – Slučaj Mislav Mamić

Još jedan slučaj kojeg prenosim iz medija:

Mislav Mamić (27), nećak kontroverznog Zdravka Mamića, nije kriv za prometnu nesreću u kojoj je 2008. u Sesvetama poginuo 82-godišnji Vjekoslav Švigir, premda je mladi Mamić vozio sa 1,5 promila alkohola u krvi. Tako glasi pročitana nepravomoćna odluka Općinskog kaznenog suda u Sv. Ivanu Zelini u ponovljenom postupku. Podsjetimo, Mamić je zbog izazivanja nesreće u kojoj se Golfom zaletio u Opel Astru osuđen na dvije godine zatvora, no Županijski sud u Zagrebu tu je odluku poništio. Sutkinja Zvjezdana Murat Milaš presudu je jučer obrazložila riječima:

– Ne možemo sa sigurnošću reći je li nesreću skrivio Mislav Mamić zbog svoje alkoholiziranosti ili je nesreću, kao što tvrdi i očevidac Željko Jakušić, skrivio vozač u drugom autu koji je prešao u suprotni trak. U ovakvim slučajevima, kada se ne znaju okolnosti, uvijek se ide na ruku optuženiku – kazala je sutkinja.

Mamić, kojem su nakon tragedije privremeno oduzeli vozačku dozvolu, može ponovno sjesti za upravljač. Odbio je komentirati novu odluku suda.

Ponovno Mamićevo maslo? Opet sami procijenite… Potplaćeni svjedok, “neovisna i nepotkupljiva sutkinja” ili nešto treće?! Previše sam se toga nagledao u zadnje vrijeme tako da sam prilično uvjeren kako se novcem može kupiti sloboda.


Slučaj 3 – Transfer Ante Puljića

Zadnjeg dana prijelaznog roka Ante Puljić je potpisao ugovor s Dinamom! Na prvi pogled jedan običan transfer i jedan običan nogometni slučaj. Možda, ali za nekoga tko ne poznaje prilike... Nekoliko dana prije kraja prijelaznog roka Puljić je navodno pristao (na riječ) produžiti ugovor sa Zadrom i to na način da je Reno Sinovčić otkupio dio njegovih kockarskih dugova kako bi ga privolio na ostanak! Vjerovao mu je na riječ, a ovaj je ipak sprašio u Dinamo! Zanimljivo?! Pa što će Dinamu „prosječno dobar“ igrač od 24. godine koji već dugo ima problema s kockom i kakve koristi Dinamo može imati od njega s obzirom na njegovu nogometnu klasu. Meni ovo miriše na klasično pranje novca preko igrača koji je podoban za to. Isto tako opet su braća Mamić uključena u podzemlje i kockarske krugove (slučaj Šimunić). Ili je stvarno Ante Puljić koristan za pojačanje konkurencije u Dinamu?! Hm... Procijenite sami...

Nakon svega napisanog izgledamo li danas kao klub bogate povijesti i velike tradicije ili kao seljačka radna zadruga? Za mene ćemo uvijek biti ovo prvo, ali današnji ljudi koji su u i oko kluba nas trude „uvjeriti u suprotno“. Zato budimo jedinstveni i pokažimo im tko je u pravu!



Sa štovanjem,
Ante Armanda

mail : ante.armanda@xnet.hr


Post je objavljen 06.10.2011. u 14:59 sati.