Marketing
Wislawa Szymborska
Doe mi pod ruke knjiga 'Radost pisanja'. Pa to? kako? Daj da i ja vidim? Pa kako onda ne bih i vama...sluajnim prolaznicima, prepisala kako sam se razveselila :-)
Prepisala sam koliko mogu...duge su pjesme i jednako zabavne :-)
Posebna pohvala prevoditelju Zdravku Maliu :-)
Muenja
Nita se nije promijenilo.
Tijelo je bolno,
mora jesti i zrak disati i spavati,
koa mu tanka, a odmah ispod nje krv,
ima prilinu zalihu zuba i nokata,
kosti su mu lomljive, zglobovi rastegljivi.
U muenjima sve se to uzima u obzir.
Nita se nije promijenilo.
Tielo drhti kao to je drhtalo
prije osnutka Rima i poslije osnutka,
u dvadesetom stoljeu prije i poslije Krista,
muenja su kao neko, omalila je tek zemlja
i ma to se dogaalo, tu je za zidom.
Nia se nije promijenilo.
Samo se namnoilo ljudi,
pored starih krivnji pojavie se nove,
zbiljske, umiljene, prolazne i nikakve,
ali krik, kojim tijelo za njih odgovara,
bio je, jest i bit e krik nevinosti,
prema vjekovnoj skali i registru.
Nita se nije promijenilo.
Moda samo manire, ceremonije, plesovi.
Kretnja ruku koje tite glavu
ostala je ipak ona ista.
Tijelo se uvija, trza, otima,
oboreno s nogu pada, gri koljena,
modri, nadima se, slini i krvari.
Nita se nije promijenilo.
Osim rijenih tokova,
obrisa uma, obala, pustinja i ledenjaka.
Sred tih krajolika duica leluja,
nestaje, vraa se, pribliava, udaljava,
sama sebi tua, neuhvatljiva,
sad sigurna, sad nesigurna u svoje postojanje,
a tijelo dotle jest i jest i jest
i nema se gdje djenuti.
Zahvala (ovo posebno prepisujem povodom svog roendana :-))
Mnogo zahvaljujem
onima koje ne volim.
Olakanje, na koje pristajem,
da su blii nekome drugom.
Radost to nisam
vuk njihovih ovica.
Mir mi je s njima
i sloboda mi je s njima,
a to ljubav ne moe ni dati,
ni uzeti ne uspijeva.
Ne ekam na njih
od prozora do vrata.
Strpljiva
gotovo kao sunani sat,
shvaam
to ljubav ne shvaa,
opratam
to ljubav nikad oprostila ne bi.
Od susreta do pisma
ne prolazi vjenost,
nego naprosto nekoliko dana ili tjedana.
Putovanja su s njima uvijek uspjela,
koncerti odsluani,
katedrale posjeene,
krajobrazi izraziti.
A kada nad dijeli
sedam gora i rijeka,
te su gore i rijeke
dobro znane iz atlasa.
Njihova je zasluga,
ako ivim u tri dimenzije,
u prostoru nelirinom i neretorinom,
s istinskim, jer pokretnim obzorom.
Sami ne znaju
koliko nose u praznim rukama.
''Nita im ne dugujem'' -
rekla bi ljubav
na tu otvorenu temu.
Pohvala snova
U snu
slikam kao Vermeer van Delft.
Razgovaram teno grki
i ne samo sa ivima.
Vozim auto
koji me slua.
Sposobna sam,
piem velike poeme.
ujem glasove
ne gore od dostojnih svetaca.
Zaudili biste se
kako sjajno sviram na klaviru.
Lepram kao to je red,
to jest sama po sebi.
Padajui s krova
umijem pasti meko na zeleno.
Nije mi teko
disati pod vodom.
Ne alim se:
uspjela sam otkriti Atlantidu.
Raduje me da se prije smrti
stignem uvijek probuditi.
Odmah po izbijanju rata
okreem se na bolji bok.
Jesam, ali ne moram
biti dijete epohe.
Prije nekoliko godina
vidjela sam dva sunca.
A prekjuer pingvina.
Posve jasno.
Post je objavljen 06.10.2011. u 02:26 sati.