Nedavno sam gledao dokumentarni film o ovjeku koji je probao ivjeti u divljini to due, hranei se samo onim to mu priroda prua. A priroda je bila prekrasna kanadska uma.I zdrao je tono 50 dana, s tim to je zadnjih 20 proveo u strahovitoj depresiji i strahu. Zadnju etvrtinu emisije je plakao i plakao, do te mjere da mi ga je bilo muno gledati. To su bile prave suze i, u naelu, bilo mi je milo tog ovjeka. Ali hejjj, on je na tom aktu zaradio cca 50.000 amerikih dolara i moda jo uvijek zarauje na toj emisiji. Da ne govorim da je bio opremljen mobitelom za sluaj nude i slino.
A potovani dr. Onoda je proveo 33 godine u praumama na Filipinima kao zadnji aktivni vojnik u drugom svjetskom ratu. Usporeivati ta dva sluaja je bizarno jer ovaj prvi je sve to radio zbog novca, a dotini dr.. Onoda je to radio zbog politikog i vojnog uvjerenja. Ustrajnost i strpljivost tog ovjeka krasi i injenica kako je i nakon toliko godina i u tim uvjetima bio apsolutno spreman za borbu, s podmazanom pukom i u odravanom uniformom.
Iskoristit u Njenog i dr.Onodu kao svojevrsni vodi za osobu koja boluje od hidradenitis suppurative pa i svake druge sline bolesti.
Pod osobama bliim pristupu Njenog smatram sve one hipohondre, paniare i samostraljive ljude koji zbog i najmanje bolesti opsjedaju lijenike i bolnice, kradui brojeve i krevete onima kojima je potrebnija pomo. Pritom na sve naine skreu pozornost na sebe. Razumijem da se ne nosi svatko na isti nain s bolesti i boli i da svatko, bez razlike, ima pravo na pomo i njegu. Isto tako razumijem i medicinsko osoblje koje je prisiljeno raditi cijeli svoj radni vijek sa svim profilima ljudi i jasno mi je da im je nekad puna kapa Njenih poklonika koji ih dave svojim esto imaginarnim bolestima. Dovoljno da im doe svekrva moje sestre i imaju kompletne zadnje dvije godine svog fakulteta na pladnju! Ali esto, ba zbog njihove galame i osobnog marketinga, privlae pozornost svih, bez obzira nalaze li se u svojoj kui ili u bolnici.
A dr. Onodini sljedbenici, iliti ljudi koji pate od hidradenitis suppurative ili bilo koje druge teke i kronine bolesti, su tihi. Uglavnom. Jedina buka koja se proizvodi u svezi s tim bolestima je ona od rijetkih humanitarnih koncerata odranih njima u prilog. Lijeka nema, postoji samo nada da e se neto dogoditi i da e ivot postati podnoljiviji. Ja imam HS ve est godina i redovito se sjeam savjeta jednog lijenika koji mi je na poetku mojeg bolovanja rekao da moram nauiti ivjeti s hidradenitis suppurativom. Mislim i da sam uspio u tome. Bolest mijenja moje tijelo onako kako se njoj prohtije, ali zasad nije ostavila traga na psihi. ak tovie, smatram da mi je i pomogla u nekim stvarima: u smislu spoznaje mojih osobnih psihikih i emocionalnih limita.
Naravno, pokuavam se lijeiti svim i svaim i dajem sve od sebe unato injenici da se u ovih dvjesto godina, koliko je slubeno stara moja bolest ,nije nita pomaklo u smislu izljeenja. Zato i smatram poticajnom jednu od dr. Onodinih osobina, a to je strpljivost. Moda ak i fanatizam u odreenom smislu.
Mogu mijenjati terapije i naine lijeenja i mogu izgubiti na svim podrujima svog lijeenja, ali ne smijem izgubiti ono u meni, a to je ba strpljivost.
Usput, u svojem sam zdravstvenom sustavu, ba kao i dr. Onoda svojem, vrlo jeftin. S obzirom na sve tegobe koje HS nosi sa sobom, moji posjeti lijenicima su rijetki i simbolini. Isto tako, dri me vjera u uspjeh, ba kao i potovanog dr.Onodu: spreman sam i imam snage za rat protiv HS-a.
Svatko tko ita moje postove moe primjetiti da se koristim alegorijama ili personifikacijama. To nije bijeg od neeg ili sebe samog, ve nain kako bih dao slobodu onom tko se moe prepoznati u mojoj prii.
Osobno potujem dr. Onodu i do njegovih metoda vie drim nego do odreenih metoda o kojim sam se nasluao. Ne, nisam prolupao, ba kao to nije ni on. ak tovie, nakon 33 godine u dungli ovjek je nastavio s radom kao stoar u Brazilu. Bez PTSP-a, invalidnina i slinih stvari. I u poznoj starosti ovjek pria normalno o svojrm ivotu i s obveznim smjekom na licu. Super.
Ako mogu posegnuti u moj bunar elja, volio bih dr to prije rijeiti hidradenitis suppurative pa makar svrio kao vodoinstalater u Punta Arenasu!!
Za razliku od dr. Onode, ja nisam sam u svojoj samoi.J uer smo moja draga Marica i ja na plai rijeili enigmu maginog zviduka u pjesmi ijeg se izvoaa nismo mogli sjetiti. On je Otis Redding, a pjesma se zove "Sitting on the dock of the bay"!
Neka nam je svima ivot u ritmu tog zviduka, to due!!!!

Post je objavljen 01.10.2011. u 10:46 sati.