Ne znam zbog čega.
Al' ponekad me,
onako na trenutak,
nas dvoje – podsjeti na jesen.
Iako smo radošću bliži proljeću,
a zagrljajima ljetu,
u srcu me
kad nas pogledam,
preplavi
toplina purpurne jeseni.
Jer, kao što purpurna boja lišća,
svjedoči o punini zrelosti,
tvoje usne
svjedoče o ljubavi.
Ljubavi,
u kojoj nikada ne bijaše mjesta polarnim zimama.
Od sva četiri godišnja doba,
ne znam zbog čega,
al' ponekad mi se
onako na trenutak učini,
da smo nas dvoje najsličniji jeseni…
Lijepo je što postojiš!

Post je objavljen 26.09.2011. u 13:27 sati.