Marketing
Komunjare
Na sam spomen komunizma spopadne me pravedniki gnjev kao i svaku drugu normalnu osobu odgojenu i obrazovanu u samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj. Jo kao curice koje su dolazak demokracije doekale igrajui u dvoritu gumi-gumi, komunjarama smo zvali gospou Boban jer nas je tjerala iz parkia, sve one kravetine iz A i C razreda, optiara iz dvorita koji nam je branio penjanje na zidi, sve agresivne deke, kozu iz prirode i drutva to nam je zbiila prve neopravdane sate u ivotu. Uglavnom, komunisti su u naem malom, dvoritem omeenom svijetu bili totalni negativci. A negativce smo, zna se, mrzili iz petnih ila. Historijske pouke o zloinakoj komunistikoj partiji i komunistikim progonima svih koji misle i osjeaju hrvatski, dole su tek kasnije. Sjeam se plavokosog uitelja u kojeg su sve curice iz mog razreda bile fatalno zaljubljene, kako nam sa suznim oima potanko opisuje sve gadarije i zlodjela to su ih Hrvatima inili komunisti: jahali su sveenike, istjerivali Hrvate s domaih ognjita, otimali im djecu i odgajali ih da mrze sve to je hrvatsko, ubijali ih. Od svega smo najvie zapamtili ovo o jahanju sveenika jer su u parkiu svi privremeno htjeli biti komunisti, a nitko sveenik. Uglavnom, jahanje veleasnih postalo je u naem vokabularu sinonim za komunizam.
Kako u blioj i daljnjoj rodbini nisam imala jednog jedinog lana komunistike partije (svega ostalog sam imala, fala bogu) mogla sam do mile volje mrziti komuniste, a da se nikome ne zamjerim. Zamiljala sam ih kao tamnopute, roave tipove koji nou po izbama vrebaju sveenike da ih pojau. Ili nevine Hrvate da ih ubiju. Pitala sam se koliko mora biti poremeen pa se dobrovoljno pridruiti nekoj takvoj zlikovakoj organizaciji? I kakav je to uope perverzan gut jahati veleasne? Nakon to mi je pripiti susjed jednom povjerio kako je i njegova ena teta Dragica, sve dok se nije udala za njega bila lanica komunistike partije, zapoele su moje antikomunistike muke koje su me drmale sve tamo do estog, sedmog razreda. Naime, kako je prokleta komunistkinja stanovala na prvom katu, morala sam svakog dana po nekoliko puta put proi kraj njenih vrata. to ako iznenada izleti van vitlajui noem, ili me jednostavno otme kako bi me preodgojila? Narednih godina sam se uljala pored Dragiinih vrata ne palei svjetlo u haustoru, ili u suludom trku, da me ni horda crvenih vragova ne bi mogla uhvatiti. Poslije sam spoznala gorku istinu da im ne mogu umai: pola mog dvorita je bilo due ili krae vrijeme u intimnoj vezi s komunistikom strankom samo to su na to u demokraciji zaboravili.
Kada sam prvi put ula za pojam lustracije, negdje u ranim gimnazijskim danima, isprva sam zamiljala taj proces kao jednu od poasti to ih Bog opravdano alje Egipanima srca kamenoga: prvo pretvara vodu u krv, pa im poalje abe, ireve, skakavce, potom organizira pomor stoke, smrt prvoroenaca U zavrnici tog velianstvenog niza slijedila bi lustracijska aplikacija: I na kraju ree Jahve Mojsiju: pomlatit u sve komuniste u samostalnoj i neovisnoj zemlji Hrvatskoj. ak su nam pokuali organizirati lustracijske molitvene skupove na kojima bi zajedniki molili Svemogueg da jednom zauvijek pomete crvenu poast, ali smo mi radije odlazili u diska. Mislim, komunizam je komunizam, ali deki su deki. S godinama smo doli do spoznaja da je dobar dio novokomponiranih antikomunista i zagovornika lustracije do prije samo par godina u komunistikom aru jahao sveenike.
Sjetila sam se svega toga dok sam neki dan iitavala amerike podatke o tranziciji Saveza komunista. Ameriki izvori navode kako je koncem 1989. godine u Hrvatskoj bilo 298 tisua lanova SKJ te oko 180 tisua bivih lanova. Ukupno, oko 480.000 crvenih. Izmeu kraja 1989. i sredine 1990. oko 27.000 bivih komunista je pristupilo HDZ-u, a do kraja 1990. je u HDZ-u ulo jo 70 tisua lanova Partije (u meuvremenu je HDZ pobijedio na prvim viestranakim izborima, a nai se ljudi tradicionalno opredjeljuju za pobjedniku stranu). Oko 46 tisua lanova SKJ odluilo je ostati u stranci koja e kasnije postati SDP. Slina je situacija, prema preciznim amerikim izvorima, bila i u ostalim hrvatskih strankama.
Da je Bog kojim sluajem usliio lustracijske molitve hrvatskih antikomunista i poistio sve bive lanove Partije, danas bismo se nali u devetom krugu pakla - bez predsjednika drave, premijerke i predsjednika Sabora, bez barem polovice Vlade, bez veine politikih lidera, bez dobrog dijela tajkuna, medijskih mogula, elnika vojske i policije, bez nezavisnog pravosua, bez akademije, bez tri etvrtine Ustavnog suda, bez direktora dravnih tvrtki, bez veine gradonaelnika i mnogih drugih koji su u mlaim danima po Hrvatskoj jahali sveenike i inili razne druge nepodoptine. Bez doprinosa bivih komunista glavinjali bi danas historijskom bespuima poput izgubljenog stada ovaca, iekujui da se na nas sjure gladni vukovi. Preostali bi nam samo Sanader, Mladen Schwartz i nekoliko biskupa lienih komunistike prolosti. Sve to smo postigli, postigli smo zahvaljujui komunjarama, sve to smo izgubili, izgubili smo zbog njih. Na prvi pogled, nita se nije promijenilo: komunisti vladaju, narod slua. Jedino to sveenike ve dugo nitko ne jae.
Post je objavljen 07.09.2011. u 20:48 sati.