Marketing
Life is precious
I kada pomislis da je ivot skrojen upravo onako kako ti zamislis, on te iznenadi i da ti dozu adrenalina i spontanosti i na neki nacin te podsjea da je neke stvari u ivotu nemoguce planirati. Spletom okolnosti, srece, sudbine - nazovite kako elite, ali nema nista ljepe od predivne spontane veere u drutvu osobe koju si slucajno upoznao svega nekoliko sati prije. Krojiti uspomene na takav nacin bilo je jednostavno predivno i nekako nestvarno...
Bila je to sasvim obina vecer u drutvu moje sestricne. Sjedale smo u vec nama dragom kaficu na samoj plazi i gledale u predivno more koje su obasjavale posljednje zrake sunca. Mogao si osjetiti vlagu i sparinu u zraku. Trenutno iznervirana zbog razgovora s ocem o izlasku, poinjem 'blago' psovati, ne mareci za to uje li me netko. U tom je trenutku to bilo najmanje vazno. Sestricna odlazi na WC kako bi se mogle polako uputiti kuama i ostavlja me samu. Odlucujem se druiti s mobitelom i provjeriti Facebook kada u tom trenutku nepoznati ovjek mi prilazi i pita me priam li engleski. Sva jos uvijek pod dojmom o izlasku i odgovaram potvrdno, vec pretpostavljajuci kako e me ugusiti priama i ispitivati o gradu kao da sam na Milijunasu. Ignoriram cinjenicu da bi se to zapravo moglo i dogoditi te nastavljam priu s doticnom osobom. Nasmijesen i pun entuzijazma pria mi kako je tek taj dan stigao u grad i kako vec rano ujutro ide kui u USA, Florida. Iznenaeno sam upitala kako nije dosao s nekim i objanjava mi kako je dosao poslovno i da je cijeli dan prakticki sam setao po gradu. Nastavljam razgovor s njim sva ozarena zbog injenice da napokon priam s nekim na engleskom. U to dolazi sestricna i zbunjeno nas gleda. Odlucujem ih upoznati i nastavljam razgovor s njim. Bilo je razgovora o svemu, ivotu u USA, njegovom poslu u kojem jako puno putuje,injenici kako se zaljubio u moj grad i jednostavno se eli vratiti... Jednog dana. Sestricna u meuvremenu odlazi kui i ostavlja nas same. U dilemi kako ga makar nakratko upoznati s gradom odlucujem ga odvesti na vrh manjeg brda s kojeg je pogled na cijeli grad. Koracajuci prema vrhu, raspravljamo o glazbi i najdrazem MJ-u. Dolazimo na vrh i on je jednostavno ocaran. Izgledao je kao malo dijete koje se zaljubilo u igraku koju je po prvi put dobilo u svom ivotu. Pogled je zaista bio bozanstven. Dodatnu ljepotu dale su zvijezde i puni mjesec. Pricajuci, sjedamo na zid ispod kojeg je provalija (nije problem, samo se Diamond uzasno boji visine). Uzivamo u povjetarcu i prirodnim ljepotama koje nas okruuju i kada pomislis da ne moze biti ljepe...zapocne vatromet. Sva ushicena, odlucujem poci na drugi kraj kako bi sto bolje vidjela to savrsenstvo boja i oblika. On me odluuje pratiti i jednostavno uzivati u trenutku kao i ja. Nakon 10 minutnog raja, vracamo se u nimalo manje lijepi prizor i nastavljamo priati o svojim ivotima, iskustvima... Ionako lijepi trenuci bili su popraceni melodijom najdrae Sade. U jednom trenutku sve je izgledalo tako nestvarno, kao da sam se nalazila u svom osobnom raju. Sekundu utnje prekinuo je pitanjem moze li me poljubiti. Sva zbunjena zbog pitanja (tko te danas to uopce vise pita?) nasmijem se i kazem mozda. Ne odluuje probati, vjerojatno zbog moje reakcije. Nastavljamo razgovor kao da tog pitanja nije ni bilo. Nakon nekog vremena kazem kako e me moci poljubiti ukoliko tocno kaze 'How are you?' na hrvatskom, koje sam ga nauila u prethodnih nekoliko sati. Malo zapinje i napokon uspije izgovoriti i kazem kako me moze poljubiti...odgovara kako ja njega moram poljubiti, a ja komentiram kako dogovor nije bio takav. Ne suprostavljajuci se, krene polako prema meni i poljubi me. Taj trenutak je bio tako bozanstven...pogled na cijeli grad, lagani povjetarac koji nam je olaksavao disanje na iovako visokim temperaturama, zvijezde, mjesec i tiha glazba u pozadini. Osjetio je da mi je hladno i da sam se pocela tresti te me zagrli... Stajali smo tako neko vrijeme uopce ne mareci za injenicu da on odlazi za nekoliko sati, nekoliko tisua kilometara daleko, ali to, tada uopce nije bilo vazno.
Napokon sam osjetila sto znaci 'uzivati u trenutku' bez razmiljanja sto e biti poslije. Takvi trenuci su mi definitivno uinili ivot ljepsim, uspomene bogatijim i tko zna, mozda se jedan dan nadjemo u nekom drugom mjestu, pod zvijezdama i ponovimo uspomene...
Post je objavljen 29.08.2011. u 23:06 sati.