
Ima dana kojem volim zvati danima gra,
danima spazma ...
Ranjavaju me tada razni podraaji,
tui ljudi i njihovi parfemi,
tad se nekako zgri sve u meni,
moja zvijezda prestane da sjaji,
ak su i stari komari u novoj dilemi,
moji problemi postali su traeni.
Aha, razumijem da SVI znate SVE,
prokletstvo maloga grada,
gdje svi su tako isti i nevini,
ali mene ne moete znati; o ne,
ena sam s duom mukog gada,
gledajte me VI uskogrudni i naivni.
Gazit u vae mauhice bez straha,
grepsti noktima vae uarene obraze,
prezreti i pljunuti sve to prolo je,
dok vam zavist ne da ni do daha,
ak me se i vai psi paze,
dobro meni, loe vama, eto to je.
No, kada gr polako ali sigurno popusti,
postajem kao i svaka prosjena enica,
to popis za plac pravi,
to opet i ponovo ljudima dopusti,
da je ranjavaju nasmijana lica,
koju siva svakodnevica omom davi.
Ima dana koje zovem danima gra,
danima spazma ...
Tada zadovoljno shvatim kako jedva ekam da im se vratim!!!
Post je objavljen 11.08.2011. u 11:58 sati.