Marketing
Sama
Nanizat u rijei isto kao to niem zvijezde oko vrata u koji urezujem
Tvoje ime kao skulpturni pramen na lice nekom dosadnom bogu koji bi igrao se vatrom
Pa te trpam pod jastuke i ne dam ti otii cestom u dalekost
Da mogu popela bih se na prstima do tvojih jedara i tamo te hrabro otimala vjetru
U utrobi zemlju bih mrvila kao to mrvim obistinjenu slutnju
Znam sve to sanjam od sutra pa se pletem uvijek i iznova umilno i spretno u nove zablude koje mi donose sjeverni vjetrovi s juga
Nizala bih rijei dugo i beskonano
I cvrkutala bih najtuniji blues koji izvode borci unutar mojih stopala
Pa gazim i pijem rosu da lake zaspim jer treba odvezati vorove kojima drim razapete rijei
Post je objavljen 27.05.2011. u 11:02 sati.