Stare utopije i "rajevi" bez Boga
(Izvadak iz knjige Razotkrivanje paketa subverzivnog "Novog Svetskog Poretka" Stare Zmije Svetlonoe" bez Svetla Zapadni Antihrist. brat Vasa Aurora Aurea)
auroraaurea@gmail.com
Fantastini nacrti o "idealnoj" dravi
Izgubivi Raj na Zemlji, i preuvi re Neba o buduem obnovljenju tog Raja na preobraenoj Zemlji, zanesen maglovitim slutnjama ovek je poeo svojim perom da daje kojekakve nacrte o "idealnoj" dravi i "rajskoj" zemlji. Ti udesni rajevi su obino svetani na nekom dalekom ostrvu. ovek optereen brojnim nedaama i surovou svakodnovnog ivljenja jednostavno u svojoj blizini neto takvo nije mogao ni da osmisli. "Raj" je uvek bio daleko, ne i u njemu samom. Ta literalno-imaginaciona skiciranja i etnografsko-putopisna izlaganja su esto prelazila u fantasina preterivanja, koja su mogla posluiti samo za italaku zabavu. Meutim, neki od nacrta, koji su nosili dozu filosofske studioznosti, ozbiljnije su uzimana i bila su meta marljivog prouavanja; pokuavana su i "doraena" da budu ostvarena u nekoj novoj epohi. To je pre svega Platonova "Drava". Nju su, pored ostalih, strasno prouavali Tomas Mor, Adam Vajshaupt, Karl Marks, te Moses Mendelssohn, koji je njene tri knjige preveo na nemaki i uzeo operativno uee u podizanju Francuske revolucije.
I dela propovednika 'eke brae' Jan Amos Kamenskog ''Pansofija' (1653. g.) i 'Pangersija') svojim razmatranjima kako postii svetski mir u kome e ma biti pretopljen u plug, naila su odobravanje meu vizionarskim umovima koji nisu bili zadovoljni turobnom sadanjou. Kamenski trai da se podigne Hram Razuma koji bi svojom velianstvenou bio slian Solomonovom, i u kojem bi sve ljudske razlike bile prevladane. Masonski duh, koji je uvek nastojao da se pokae kao "progresivan", takve pozive na izgradnju, zidanju duhovnog doma ovenosti i jedinstva oberuke je prihvatio, razvijajui na svoj kvazimudraki nain te integracione ideje.
Platonova 'Drava'
Najpoznatiji i najstariji poznati nacrt "idealne" i "uzorne" drave dao je najznamenitiji helenski filosof, sokratovac, idealista Platon/Aristokle (428./7.-348.7. g.) u svome kapitalnom spisu 'Drava ili O pravednosti' (Politea Per dikaoy), ponajpre u sedmoj i osmoj knjizi dela. Stvarajui sliku idealne drave Platon je pred sobom imao ureenja demokratske Atene, aristokratske Sparte i tiranidske Sirakuze, koja je trebalo "doterati". U mladosti je, kada je nameravao da se oda dravnikim poslovima, inae, doiveo duboko razoarenje, kada je posle Peloponeskog rata (i pobede Sparte nad Atenom), atenskim gradom-dravom despotski zavladali Tridesetorica, i kada je su se moral i pisano pravo drastino pogorali. Platon je ostao daleko od te i takve vlade, iako su ga srodnici iz nje pozivali da im se vladalaki pridrui. Tada Platon shvata: ... Ljudski rod se nee osloboditi nevolja sve dok u svoje ruke vlast ne uzmu pravi i valjani predstavnici filosofije, ili dok se upravljai drava, nekim boanskim promislom, ne ponu baviti filosofijom. ('Sedmo pismo', 326, v.: 'Drava', 499b-c, 473d-e)
Platon zapaa i ukazuje da ako na vlast dou nezasiti pohlepni ljudi, eljni linog prestinog bogaenja, to e povui borbe za vlast, i propast kako drave tako i porodice, domainstva ('Drava', 521a), odnosno najbolja je drava ona u kojoj za vlau najmanje tee oni koji su izabrani da vladaju u njoj (520d). U protivnom, vladari onda nisu psi-uvari stada ve besni vukovi koji ga napadaju i unitavaju (416a). Filosofe-vladare i vojnike-uvare idealne drave Platon smeta u najvii stale. I on za taj stale trai imovinsku jednakost, odnosno da niko od njih ne poseduje nita to nije preko potrebno, zlato nikako; sve ono to uvarima drave treba primie od drugih graana kao nagradu (416d-e), i osloboeni briga za materijalnim uslovima ivota mogli bi se potpuno posvetiti dravnim poslovima, za dobrobit drave, kojoj bi svaki pojedinac podredio svoje elje, potrebe i line interese. (Ali, i takvo "darivanje", o kome odluuje nepouzdana ljudska volja, dovee jednom do drastinih imovinskih razlika. ovek materijalna dobra i svoj svagdanji hleb treba da stie i zavreuje pre svega radom svojih ruku, svojim trudom.) Kada drava postane izvrnuti "Bog", onda njome zapravo tolalitarizam vlada. Platonova "idealna" (= totalitarna i zatvorena) komunistika drava ukida privatnu svojinu za "iluminirane" vladare, ali ne ukida ropstvo i ne ukida pravne nejednakosti meu svim staleima, kastinsku podelu rada, to pokazuje neodrivost takvog dravnog ureenja. Jer gde god vladaju nametnute kastinsko-imovinske nejednakosti meu ljudima, tu e biti i prostora za profitaciju zavisti i za sukobe. Bogata koji eli da odri svoj moniki poloaj i status, te da jo profitira, moe to uiniti samo preko pljakakog i eksploatatorskog podreivanja sebi drugog oveka, oveka nieg stalea. Prosvetljen ovek ne moe da vlada nad neprosvetljenim ovekom, kome su na umu samo masivne posedniko i slavoljubive elje. Nikakvi ljudski zakoni ne mogu ni silom ljude dovesti u drutvenu harmoniju (519e). Platonov komunizam izmilja i banalna ujednaavanja meu ljudima, pa trai da u dravi treba da ene i deca budu zajedniki (543a); no roditelji koji su rodili dete, pred Bogom su odgovorni da to dete odgoje kao Njemu ugodnog a drutvenoj zajednici korisnog oveka. Kada bi svi ljudi u jednoj zajednici bili Bogu posveeni ljudi, onda bi se i vaspitavanje i obrazovanje dece moglo jednim delom poveriti zajednici, njenim vaspitaima i uiteljima. Primer za to nalazimo u prahrianskom esenskom redu, koji je usvajao podobnu decu i odgajao ih da budu estiti i pravedni ljudi.
Posle Sokratove smrti ojaen Platon je preduzeo niz proputovanja; pa je se tako uputio i u Junu Italiju, kako bi se bolje upoznao sa pitagorejstvom koje je tu imalo jako uporite, ali i da bi ispitao mogunosti ostvarenja svojih politiko-idealistikih zamisli. Plutarh opisuje kako je svirepi sirakuki tiranin Dionisije Stariji (vl.: 405.-367. g. se.) pozvao prvog od svih filosofa Platona, da njegovog sina Dionisija Mlaeg Drugog (vl.: 357.-344. g. se.) (II) uputi u nauku i vrati na pravi put: Od Dionisija je poelo da stie u Atenu jedno pismo za drugim, stigli su i mnogi pozivi od Diona i pigatorejaca iz Italije, da Platon doe i zauzme se za jednu mladu duu, koju nose talasi neograniene vlasti i moi, ne bi li je mudrim razmiljanjima podrao. Platon prihvati ovaj poziv, kako sam kae, vie iz stida da njegovo uenje ne izgleda samo prazna re, dok on sam, svojevoljno, ne eli da preduzme nikakvu akciju, a oekivao je da e time to e izleiti jednog oveka koji je glava i voa svih ostali izvidati i itavu Siciliju. ('Dion', 10 prevod: Albin Vilhar) No sirakuki tiranin Dionisije II je razbio Platonove iluzije da vlastoljubivi tirani nekim udom mogu postati filosofi i mudraci, prihvatiti ideje o "savrenoj" dravi. Platon je zamalo mogao svoj ivot da zavri kao rob, jer je Dionisije, razjaren njegovim kritikama tiranije i nepravinosti, naloio da ga uhvate i prodaju kao roba na trgu; sreom naiao je neki Platonov poznanik, otkupio ga i pustio na slobodu. Istinska re, re i pouka koje nose Snagu, dakako onog koji udi za Istinom, mogu pokrenuti da ivi u Bogu, da se vlada sveto i pravedno. Nikakvo filosofiranje, vladare koji ne vole istinsku Mudrost, ne moe urazumiti i pridobiti da uspostave najbolje ureenje dravne zajednice. Niti je Platon bio duboko umudreni ovek niti je pred sobom u Junoj Italiji imao gladnog istine vladara, Dionisija. Da je se u Junoj Italiji tada mogla uspostaviti vlast Pravednosti, mudri pitagorejci bi pre svega to uinili i ostvarili.
Platon, kao i mnogi utopisti posle njega, nije shvatio da istinska promena u svetu moe izrasti samo iz preobraenog srca, iz nutrine oveka; kad doe do promene u unutarnjem, moe doi i do promene u spoljanjem. Ono to je u nama, to neizostavno (jednom) postaje i spoljanja stvarnost; Isus ukazuje: ... Kraljevstvo Boije je u vama /ents hymMn estin/. ('Luka', 17:21) Takvo unutarnje kraljevstvo kraljevstvo Mira gradili su portvovani boiji posveenici, koji su ili Putem Istinskog ivota, koji su sa Hristom, Prvim i Poslednjim, duhovno vaskrsli: Blagodat vam i Mir od /.../ od Isusa Hrista, koji je Verni Svedok, prvenac od mrtvih i vladar nad zemaljskim kraljevima. Onome koji nas ljubi i koji nas Svojom Krvlju izbavi od naih grehova, i uini nas kraljevstvom, svetenicima Bogu i Ocu svome, ... ('Otkrivenje', 1:4.5-6) Takvi preporoeni i od Smrti i trulei otkupljeni ljudi e i kraljevati sa Hristom, Kraljem nad kraljevima (17:14) na Novoj Zemlji Dostojan Si da uzme Knjigu /ivota/ i da otvori njene Peate, zato to Si bio zaklan i to si Svojom Krvlju iskupio Bogu ljude od svakog plemena, i jezika, i naroda, i narodnosti, i uinio ih Bogu naemu kraljevstvom i svetenicima i oni e kraljevati na zemlji. (5:9-10). Novu Zemlju e naslediti krotki pravednici ('Matej', 5:5), oni koji su je s ljubavlju podloili, koji su se osvedoili kao veliki sluitelji blinjima i ivotinjama. Istinsko, rano i apostolsko hrianstvo, i sami preporoeni hriani, bili su Boiji kraljevi i svetenici, Boija Drava i Boije Kraljevstvo u malom, Kraljevstvo koje je se trebalo rairiti na sve etiri strane sveta, meu sve jezike, narode, plemena i rodove. I kada bi svi uli i iveli Hristovo evanelje, onda bi i gospod Ljubavi i mudrosti doao U slavi sa Svojim Nebeskim Kraljevstvom i svome Zemaljskom Kraljevstvu.
Ktesijina 'Indija'
Helenski historik Ktesija (Ktsias) sa Knida (oko 400. g. se.), koji je dugo iveo u persijskom zarobljenitvu, autor je dela Persika (u 23 knjige) i Indika. 'Historija Indije' mu je samo fragmentarno sauvana kod konstantinopolskog patrijarha Fotija. Na osnovu Ktesijinih izlaganja koji odiu mnogim fantastinim opisima teko se moe zakljuiti da je on imao lino vienje indijskog podneblja. On indijski ivalj pseudoetnografski predstavlja, kao da mu je cilj da stvori samo jo jedan mit o nekom "udesnom" narodu, kakvih je ve vie bilo meu starim Helenima (na primer Hiperborejci i Amazonke). Po Ktesiji Indijci mogu iveti i do 200 godina, a bolesti i ne poznaju (IV, 2).
Hekatajevi 'Hiperborejci' i
Diogenovo 'Ostrvo Tule'
Narod dalekog ripajskog severa, nazvan Hiperborejci, esto je tangiran u helenskoj povesti i mitu. Herodot naglaava njihovu miroljubivost (IV, 13) Hekataj (Hekataios) iz trakijske Abdere, u svome pseudoetnografskom spisu 'O hiberborejcima' (sauvanom samo fragmentarno), zagonetne Hiperborejce predstavlja kao Apolonove svetenike, koji, zajedno sa stanovnitvom, svoga boga neprekidno slave pesmom i svirkom na kitari. Na hiperborejskom ostrvu nalazi se predivan Apolonov sveti gaj i hram krunog olika ukraen mnogim zavetnim darovima.
Smetanje Hiperborejskog prebivalita na udaljeno sreno ostrvo reflektuje i antike predstave o onostranim ostrvima na kojima odlaze zaslune i blaene due. U romanesknoj noveli 'Ostrvo Tule i zemlje iza njega' Antonija Diogena (AntMnios Diogens) u 24 knjige (koje prepriava konstantinopolski patrijarh Fotije u 'Miriobiblionu' (kodeks 166), ovek po imenu Dejnija, na jednom istraivakom pohodu (tokom koga je zalutao), preao je sa sinom Demoharom Crno More (Pont), Kaspijsko i Hirkansko More, stigao do Ripajskih planina i do izvora reke Tanaida (Dona), i dalje na istoku dospeo na obale Okeana, i na ostrvo Tule (gr.: h Thol), koje je kasnije postalo meta mnogih opsesija. Historik Theopompos Chios (roen oko 378. g. se.) u svom spisu O udesnoj zemlji Meropidi (taj ekskurs iz 58 knjiga Filippika, sauvanom delimino kod Klaudija Elijana: Poikil historia, III, 18), ukazuje da Hiperborejci meu Helenima vae kao narod ponajvema srean i uistinu blaen (fr. 6), a Okean vidi kroz mitsku predstavu, kao ogrumnu reku koja okruuje zemljin krug i iz koje zlaze nebeska tela: Evropa, Azija i Libija su samo ostrva oko kojih ukrug tee Okean /ton Mkeann/ (Fr. 2) Pozivajui se na historika Teopompa (Theopompos, dor.: Theypompos, prva polovina IV st. se.) Elijan iznosi da se iza 'ostrva' zvana Evropa, Azija i Libija, te Okeana nalazi kontinent ogromne duine. Moreplovac i zemljopisac Piteja (Pytheas)iz Masalije (Marselja), u svome nesauvanom delu 'O Okeanu' opisuje ostrvo Tule po uvenju, iako je 325. g. se. preduzeo istraivaki pohod prema Servernom Moru du obala panije i Galije prema evropskom severu, dospevi do etlandskih i Orknijskih ostrva.
Euhemerova 'Panhaja'
Hekataj je izvrio uticaj na Euhemera (Eycheimeros) iz Mesene, koji je (od 311. do 298. g. se.) bio u slubi makedonskog vladara Kasandra, i koji je u svome delu 'Sveti natpis' (Hier anagraph) zastupao miljenje da su bogovi samo znaajne ljudske pojave iz daleke prolosti.
U svome delu 'Ostrvo Panhaja' Euhemer "opisuje" kako je isplovivi iz Srene Arabije na krstarenju Okeanom dospeo na udesno ostrvo zvano Panhaja ("Svedobro"), iji itelji neprestano slave bogove, i koji na kopnu arabljanskim trgovcima prenose i prodaju miomirisne smole. Na jednoj drugoj 'Panhaji' (III, 4) itelji nemaju kralja nad sobom, ve svake godine postavljaju po tri arhonta kao vrhovne upravnike koji sve reavaju. Na Panhaji nita ne moe biti u linom vlasnitvu, izuzevi samo kuu i batu. sve prinose, plodove i prihode svetenici svakome pravedno raspodeljuju, osim to samo sebi daju dvostruki deo (VI, 5).
Jambulovi "Sunanci"
U fantastinom putopisu "O srenim Sunevim ostrvima i estitim Sunancima' Jambula, opisuje se kako je ovaj, posle niza peripetija iz Etiopije plovilom dospeo na Sunano ostrvo okruglog oblika, na kome prebivaju visoki itelji koji su svi redom iste telesne grae. Sunanci se pojedinanim enama ne ene, ve su im one zajednike. Decu koju izrode takoe zajedniki odgajaju i svu ih podjednako vole (IV, 1). dok su jo odojadi, decu dojkinje zamenjuju majkama, kako ih one kasnije ne bi mogle prepoznati. Kao boanstvo potuju Sunce i Sveobuhvatnog Duha (V, 2).
Lukijanove 'Istinite pripovesti'
Meu sauvanim delima satiriara Lukijana (Loykianos) iz Samosate (oko 120.-180. g.) na gornjem Eufratu nalaze se i 'Istinite pripovesti' (AlthMn digmatMn Verae historiae). Inspirisan etnografskim putopisom (koji ima dosta fantastinih momenata) 'Historija Indije' Ktesije iz Knida, sastavlja svoju romanesknu utopiju koja govori i o legendarnim Ostrvima blaenih, kojim toboe vlada Krianin Radamant. itelji Ostrva se odevaju u haljine od nene purpurne pauine. Na Ostrvo ne vlada no, a ni sasvim svetao dan. Od godinjih doba poznaju samo prolee. Lukijan objanjava kakav je stav ostrvljana po pitanjima ljubavi i braka: Ljubav vode javno, naoigled svih, i to i sa enama i sa mukarcima. I niko ne smatra da je to neto sramotno. Jedino je Sokrat tvrdio i zaklinjao se da druguje sa mladiima iz potpuno istih pobuda. Ali svi su bili ubeeni da lae i krivo se zaklinje. /.../ ene su svima zajednike i niko nije ljubomoran na svog blinjeg; u tom pogledu su svi u najveoj meri platoniari. Pa i deaci se podaju svakom ko eli, a bez ustezanja. (II, 19 prevod: Marjanca Paki) Vidno je nastojanje Lukijana da ovom literalnom utopijskom projekcijom opravda neke hedonistike izopaenosti kojima su robovali mnogi stari Heleni, koji su sasvim normalnim smatrali seks sa deacima. Jo prorok Joil osuuje filistejske vladare koji su Helenima prodavali tuu decu da bi ovi s njima mogli da provode bludne radnje: ... Prodavaste Grcima sinove Jude i Jerusalima da biste ih oterali od domovine njihove. (4:7)
Morova "Utopija"
Engleski humanist i dravnik Tomas Mor (Thomas More, 1478.1535. g.), prijatelj znamenitog mislioca Erazma Roterdamskog, sastavio je na latinskom delo 'Utopija' (Libellus aureus nec minus salutaris quam festivus de optimo reipublicae statu deque nova insula Utopia), koje je prvi put tampano 1516. g., u belgijskom gradu Luvenu. Tomasu Moru je, inae, delat engleskog kralja Henrija VIII, na gubilitu odrubio glavu. Problem je bio Morovo teoloko vienje stvari. Pod gramzivim Henrijem VII, kada je apsolutistika vlast monarha kulminirala, Mor monarhista (ali protivnik tiranije) je bio i lan Parlamenta (1504.-1505. g.). Pola godina pre pojave 'Utopije' (gr.: oy = "ne", "nita", tpos = "mesto", "predeo") Erazmu je tampano delo 'Ustanovjenje hrianskog naela' (Institutio Principis christiani), namenjeno ponajprije Karlu V i Fridrihu (Friedrich) I, u kome od vladara trai da se odreknu osvajake politike koja izvire iz sebinosti i gramzivosti, i da se posvete postizanju jedinstva Evrope i svetske zajednice uopte, kako bi se uspostavio trajni mir meu ljudima; nasuprot Makijaveliju, Erazmo trai da se upravljanje dravom zasniva na naelima pravednosti i ovenosti. U svome epigramu 'Vlastoljubivost' Mor, koji zlog vladara poredi sa krvolonim vukom i robovlasnikom, iznosi: Meu mnogim kraljevima jedva e nai koga, ako ga uopte nae, kome je njegova drava dovoljna. meu mnogim kraljevima jedva e nai koga, ako ga uopte nae, koji se razume u vladanju svojom dravom.
Tomas Mor (nacrtao: Hans Holbein Mlai)
Za svoju 'Utopiju' Mor je se po mnogo emu ugledao na Platonovu 'Dravu'. Tako u prvoj knjizi Mor kroz Rafaela Hitlodeja iznosi: Ako uporedim ustanove Utopljana s onima kod sadanjih nacija, mogu samo da odam priznanje Platonovom pravu i mene ne udi da on nije hteo da pravi zakone za narode koji su odbacivali zajednicu dobara.
Pored ostalog, u svojoj izmiljenoj i nepostojeoj ostrvskoj dravi zvanoj Utopija, Mor opisuje i meusobne odnose njihovih graana, koje iznosi jedan moreplovac, koje je otkrio na Ostrvu, gde je boravio pet godina: Na elu porodice /.../ stoji njen najstariji lan. ene sluaju svoje mueve, deca svoje roditelje i uopte mlai starije.
Ceo grad deli se na etiri jednaka rejona. U sreditu svakog rejona nalazi se pijaca za svu robu. Tamo, u odreene magacine, svaka porodica donosi svoje proizvode, koji se rasporeuju prema svojoj vrsti u posebna skladita. Iz ovih skladita svaki domain trai sve to je njemu i njegovoj porodici potrebno i odnosi bez ikakvog plaanja ili ma kakve druge naknade. A zato bi i odbili da mu neto daju, kada ima svega u izobilju i kad ne postoji strah da e neto traiti to mu nije potrebno. Jer kako da se pretpostavi da e traiti neto suvino onaj ko je siguranda nikad nee ni u emu oskudevati. pohlepu i gramzivost stvara strah od oskudice i to kod svih ivih stvorova, a jedino kod oveka tu pohlepu izaziva jo i ona bolesna tenja za veliinom, zbog koje se ovek osea gordim ako druge nadmai suvinimbogastvom.
U 'Utopiji' najvea briga se vodi o bolesnicima, koji se lee u dravnim bolnicama. Na znak trube porodice odlaze na zajedniki ruak, iako se nikom ne brani da obeduje i kod svoje kue. Prljavije kune poslove obavljaju robovi.
Bez obzira na to to je sastavljena na latinskom jeziku, koji je u to vreme malo ko razumeo (a to pokazuje i autorski strah da delo postane popularno tivo i mnoge pokrene na trezvenije razmiljanje po pitanju ustrojstva drutvenih odnosa), 'Utopija' je vremenom na mnoge inspirativno, literalno i pragmatiki delovala.
Kampanelin "Grad Sunca"
Tomazo Kampanela (1568.-1639. g.), italijanski filosof, poeta i redovnik, sastavio je na latinskom jeziku delo 'Grad Sunca' (Civitas Solis, prvo izdanje 1623. g.), u kome kroz razgovor spoznajno radoznalog rimokatolikog, hospitalskog redovnika i enovljanina, pomorca koji je boravio u izmiljenom "Gradu Sunca", opisuje jedno "idealno" drutvo koje je "susreo" na ostrvu ispod ekvatora, sainjeno od ljudi koji su tamo iz Indije pobegli pred pokoljem Mongola. U svom skiciranju "sunane drave" Kampanela unosi dosta svog astroloko-okultnog znanja.
Kampanela pripoveda za najvie upravljae "ostrvskog raja": Vrhovni vladar meu njima je svetenik koji se njihovim jezikom zove Hoh /Sunce/, a naim bi se reklo Metafiziar. On je glava svih, i u telesnom i u duhovnom pogledu, i u svim pitanjima i nesuglasicama donosi konanu odluku. Njemu pomau tri suvladara: Pon, Sin i Mor, ili naim jezikom reeno: Mo /Potentia/, Mudrost /Sapientia/ i Ljubav /Amor/. (Prevod: Darinka Grabovac/ Dostojanstvo "Sunca" dostie onaj koji poznaje historiju svih naroda, zakone republike i monarhije, obiaje, verske obrede, vetine, astronomiju, ... Hoh, kralj i vrhovni svetenik, vlada sve dok se ne nae umniji i upravljaki sposobniji ovek od njega; njegova mudrost nije samo knjikog domena. I trijumviri (koji pod sobom imaju tri inovnika) moraju biti dobri filosofi, historici, politiari i fiziari. Savet Grada, koji se sastaje o svakoj meseevoj meni i utapu, ulaze svi Solarci stariji od 20 godina.
U Gradu Sunca, gde se potuje pre svega Sunce kao ivo bie i vide ga kao sliku Boga, sve je bratstvu zajedniko: kue, spavaonice, pa i ene; niko nita od dobara, poasti, zvanja i uivanja ne moe da prisvoji samo za sebe. Raspodela svega je u rukama inovnika, koji dobro paze da niko od zajednikih dobara ne primi vie nego to zasluuje, a nikome se nita ne odbija to mu je preko potrebno. U "posedovanju" sopstvene ene i dece Kampanela vidi "samoljublje", koje proizvodi i priziva mnoga zla. inovnici svakih est meseci iznova odreuju ko e gde stanovati i spavati u Gradu opasanom sa sedam stambena pojasa. Trgovina im nije razvijena, a novac kuju samo za svoje poslanike i izvetae, kako bi imali od ega da se izdravaju u inostranstvu. Sa stranim trgovcima Solarci najradije naturalno, zamenom robe za robu, posluju.
No ivot itelja Grada Sunca nije ba tako idealan. Oni u svojim gajevima i umama love divlje ivotinje (i jedu njihovo meso) i nekad ratuju sa etiri susedna kraljevstva na Ostrvu. Robove zarobljene u ratu prodaju ili odreuju za teke poslove oko Grada.
Kampaneline vrednosno-drutvene projekcije, u kojima unosi sebe, svoje shvatanje pravednog i lepog, oigledno velim delom, njemu kao duhovniku, slue za sramotu. Rano hrianstvo i prahriansko (terapeuti, nazareni, eseni) je imalo i dalo uzor pravedne i harmonine teokratske drutvene zajednice. Nju na primer, Filon Aleksandrijski opisuje u delu 'O kontemplativnom ivotu' govorei o prahrianima koji su iveli oko Aleksandrije. Josip Flavije i Filon govore i o posveenom ivljenju prahriana esena. Jedan istinski duhovnik bi pre ukazao na jedna takva dela, na njih se hermeneutiki pozvao, nego to bi sastavljao nekakvu fikciju koja hoe da neveto balansira izmeu nazovi hrianstva i neznaboakog naturalizma.
Bekonova 'Nova Atlantida'
U svojoj nedovrenoj pripovesti 'Kritija' (Kritias Atlantikos) PlatMnos (uz neka svoja doterivanja i nagaanja) prenosi egipatsko sveteno predanje o Altlantidi, ostrvu u katastrofalnom zemljotresu i potopu nestalom u Atlanski okean nekih 9 milenijuma pre atenskog zakonodavca i poete Solona (640.-564. g. se.). Atlantida, vea od Libije i (tada poznate) Azije zajedno, nalazila je se ispred moreuza koji Heleni nazivaju Heraklovim stubovima. Vlast Atlantidskog kraljevstva je dopirala i nad drugim ostrvima u Okeanu, kao i nad delom kontinenta s druge strane Okeana. Ovo kraljevstvo je pokualo da pokori i druge narode sa ove strane Heraklovih stubova. Atlantidsku dravu, po Platonu, ustanovio je bog Posejdon. Njegov najstariji sin izroen sa smrtnom enom Klejto Atlas, vladao je nad ostalom svojom braom, devet njih, koji su imali svoja pogranina kraljevstva na Atlantidi i u Okeanu (114a). I u narednim pokolenjima Atlantidom je upravljalo 10 kraljeva, koji su se svake pete ili este godine sastajali savetodavno (119c-d).
Francis Bacon, 1561.-1626. g.
Engleski grof Frensis Bekon (Francis Bacon, 1561.-1626. g.), vrlo znaajan ovek svoje epohe, prvi savetnik engleske kraljice Elizabete (koja e postaviti temelje Britanskoj Imperiji), kabalistiki uenik i veliki mason (majstor u Engleskoj Loi), pod James-om I (koji je 1603. ujedinio englesku i kotsku krunu), sa Robert-om Fludd-om preveo je na engleski 'Bibliju' (Kralj Dejms verzija).
Bekon je autor nezavrene esejistike utopije 'Nova Atlantida' (The New Atlantis), nazvane i 'Velika Atlantida', u kojoj oblikuje neke svoje masonsko-rozenkrojcerske zanesenjake ideale o najboljem drutvenom poretku koji e nositi drutvo 'Solomonov Dom' (oigledna aluzija na uniteni templarski red; i masoni su gradili "novi Solomonov Dom", "Hram ujedinjenog oveanstva"). Po Frensisu, Platonovo Ostrvo nije potonulo u Okean, ve i dalje postoji (ije sredite je Bensalem; hebr.: "sin mira"), i na njemu, 'Novoj Atlantidi' postoji nepatvoreno naturalistiko-hriansko drutvo, u kojem umetnost, nauka, privreivanje i trgovina cvetaju; naravno, nauno obrazovanje je u rukama elite. itelji takve Atlantide izvrsno poznaju druga savremena dravna ureenja, marljivo skrivajui svoje. No oni ponekad uhodniki odailju svoje uenjake u druge drave, koji potajniki prouavaju njihovu mo i poredak, da bi potom u Novu Atlantidu doneli ideje koje bi bile u slubi poeljnih reformi. O reformi drutva koja bi dola Odozga, od Boga, preko istinskih uitelja Mudrosti nema ni rei. Na ostrvu prebivaju i Jevreji koji prihvataju Hrista i koji su sa Atlantide u istom obliku preneli njihova predanja, te oni veruju kako je: ... Mojsije preko tajne Kabale odredio za Bensalem zakone, koje oni sada koriste, i da e u vreme kada doe Mesija i sedne na svoj presto u Jerusalimu, kralj Benzalema sesti kraj njegovih nogu, dok e se drugi kraljevi drati na odstojanju.
Zanesenjaci poput Bekona mogli su samo na papiru da kroje prie o najboljem dravnom poretku. Ni kao kraljevski savetnici, neto od toga da realizaciono pokrenu, dakako nisu smeli. No njegove fantazije inspirisale su nicanje novih tajnih drutava. Izmiljena Nova Atlantida nije postala ni ostala "sredite sveta" ve je to posle Bekona postala Engleska. U svome delu Sermones fidelis je se zalagao da Engleska zadobije prevlast nad morima, i preko toga u Indiji i itavom svetu.
Marksove, Engelsove i Lenjinove "naune" projekcije o dravi
U svojim brojnim delima najpre je Karl Marks (autor znamenitog 'Kapitala'), inspirisan ponajprije Platonovom 'Dravom' i Vajshautovom iluminatskom doktrinom, napravio "nauno" vienje komunizma koji e nadvladati eksploatatorski kapitalizam; taj marksizam su razvili Fridrih Engels i Vladimir Ili Lenjin; ovaj zadnji ga je i implementirao u revolucionarnu praksu 1917. g. (tokom Prvog svetskog rata; u ratnom haosu se ljudima najlake manipulie), ime je uzela zamah era velikih zla u XX stoleu.
Po Marksu, drava je organ vladavine jedne klase, organ klasnog ugnjetavanja, i to klasno ugnjetavanje (gospodara nad robom, feudalca nad kmetom, kapitaliste i buruja nad proleterom) mora se okonati. U komunizmu e nestati drutvene klase (klasne razlike i prisile) i drava, aparat sile i prinude e izumreti. Oni koji su trasirali put do komunizma Staljin, Mao Ce Dung, Pol Pot, ... napravili su nesamislivo strane represivne i potinjavajue sisteme nad ideolokim protivnicima njihovog jednopartijskog raja, koje su u mnogeme prevazili i Hilterov faizam. U socijalizmu, zamiljenoj prelaznoj fazi do komunistikog raja, drava dakako nije ni ukinuta ni uzumrla, ve je se pokazala monstruoznim aparatom vlastoljubaca koji su svoju vlast skrivali iza dimnih floskula o vladavini, nekada oigledno potlaene radnike klase. Marksizam je propovedao da e u komunizmu svako dobijati po svojim potrebama. Ako drava "izumre", koja sila e to regulisati da svako dobije dobra zajednice po "svojim potrebama". Utopisti su to reenje nali u dravnim inovnicima, dakle oni nisu ukidali dravu, ve je "reformisali".
Staro je demonsko nastojanje da ljudi reavanje svih problema gledaju kroz aspekt dravne organizacije drutva i raznih institucija, organizacija i udruenja, javnih ili tajnih. Tako je, po tom i takvom vienju stvari, izlaz iz problema i sukoba u pravljenju ili ruenju ove ili one drave, u podravanju ili u osudi ove ili one ljudske institucije. Meutim, svako ko je glorifikaciono vezan za bilo koju ljudsku instituciju i ustanovu, ovek je ograniene svesti, ogranienog vienja. Gospod od nas ne trai da se uanujemo u ljudske ustanove koje odravaju la i ogranienost, ve da pripadamo Bogu, Duhu ivota, te da po Njemu negujemo zajednitvo sa svom Boijom decom i celom Tvorevinom.
Zemaljsku povest ne odreuje ponajprije sukob ljudskih institucija i dravnih okvira, ve sukob i borba Boijeg Duha sa demonskom dravom, Dravom Smrti koja vlada mnogim ljudskim institucijama i skupinama koje stvaraju zavisne i porobljene ljude. Iza svih ljudskih imperija stajali su demonski poglavari, "aneli uvari" zemaljskih vladara. U ljudskim i dravnim institucija nisu veliki oni koji se uspinju Hristovim Lestvicama, nesebini i portvovani ljudi, ve oni koji instituciji pomau u sticanju zemaljskog bogastva, a vlastodrcima pribavlja slavu, ugled i mo.
Hausova 'Pria za Sutranjicu'
Pomenimo najzad i Mendela Hausa, savetnika amerikog predsednika Vudroa Vilsona i jednog od osnivaa 'Saveta za inostrane odnose', koji je pre Prvog svetskog rata napisao utopistiki roman Philip Dru, administrator: Story for Tomorrow, u kojem predlae stvaranje svetske socijalistike drave sa jedinstvenom privredom i armijom, kojom bi upravljala anglosaksonska financijska oligarhija. Diktatora te i takve drave savetovala bi 12 odanih mudraca. Haus je predviao da e odluujuu ulogu u nastanku ove socijalistike imperije odigrati njegova drava (USA) i 'Liga Naroda'.
Post je objavljen 26.05.2011. u 18:29 sati.