Utiat u sve zvukove kako bih danima produila
Obojano trajanje u kojima sakrivam nain
Na koji mi nedostaje sekunda prolog
Vremena i nain na koji je
Mjesec zametnuo tragove tvoga
Bubnjanja po mojim golim stopalima
Kojima sam prekrajala ume u
Praume i prenaala kraj u konac
Na kojem sam opustoila ovu satranu
Sebe sa zebrastim eljama sazdanim od
Inja koje me grize jer trebaju mi trube i saksofoni
Da me odvedu do nekog nepoznato poznatog
Mora i treba mi klin da uglazbim pokrete svojih
Ruku koje sam vjeala o tvoje vratne ile
eljama kojima sam ispraala odlaske
Na kojima sam navikama dozivala
Sutonska stakla koja tiinama nijemo
Dozivaju tebe sedefasto mramornog
Smjestila sam te odavno daleko od muziaste
Stvarnosti mojih minuta i ruku
U kojima drim koaru straha i zbilje
U kojoj te uvam da me na rukama uspavljuje
Kako nikada ne bih zaboravila tvoje potrebite oi
Treba mi papira na kojem u olovom utisnuti
Tvoj davni odlazak i tvoje harmonino
Ime koje je cvrkutala riba negdje na
Nebu dubokih uma
U koje svaku no lijeem sa devet
Rana koje kopam duboko pa sadim tvoj
Pogled kojeg zalijevam samoom
Koju otkopavam kad sanjam dralove
Post je objavljen 24.05.2011. u 11:16 sati.