- Ponajprije zato jer ju je i Isus izabrao.
On, koji je i Bog, a ne tek običan čovjek - povjerio je svoj život jednom stvorenju.
Zašto ne bi i mi onda. Tko bi nas mogao bolje očuvati na ovoj zemlji od Nje
u koju je i sam Bog imao toliko povjerenje...
- Isus je rekao Ivanu, a time i svima nama: ''Evo ti majke!''
- Kad ne bi bilo Gospe, ne bi bilo ni Isusa. Ona nam je dala Spasitelja svojim slobodnim pristankom.
Od Nje kao svoje Majke, možemo najbolje naučiti predanje Božjoj volji i doći na posljetku u raj.
- Ona je naša najbolja Zagovornica kad se budemo trebali susresti s Isusom.
U Kani Galilejskoj vidimo kako posreduje za mladi par kad je nestalo vina na svadbi, kako se ne bi osramotili... Na njenu intervenciju - Isus čini čudo...
Ona će posredovati kod svog Sina i za nas ako Nju slušamo: ''Što god vam rekne učinite!''
(L.G. Montfort daje jednu jednostavnu sliku zbog čega je dobro predati sve u Gospine ruke:
Kad bismo svoja zemaljska djela zamislili u obliku jedne jabuke koju moramo dati Kralju, ta naša jabuka bila bi sigurno trula na mjestima. Ali ako je damo Kraljici da je ona da Kralju, e onda će je ona očistiti i servirati na način koji kralj neće odbiti... Tako, i ono malo što imamo dati Bogu Gospa će učiniti lijepim darom za Boga...)
- I papa Ivan Pavao II je imao za svoje geslo: ''TOTUS TUUS'' - 'Sav tvoj', jer je svoj život položio u ruke majke Marije... (nadahnut pobožnoću L.G. Montforta)
U ovom se već možemo ugledat u papu, jer ovo spada u 'pitanje VJERE...'
o. L. G. Montfortu možete više pronaći ovdje: MONTFORT, život
- Ona nas vodi k Isusu.
Svrha našeg života je doći jednom u zajedništvo s Bogom. Gospa nam ne želi zadržati pogled na sebi, nego ga stalno skretati na Isusa....
- Ona nije negdje daleko nego svima nama blizu, i uvijek ima vremena za razgovor...
- Ona je Kraljica Neba i zemlje - (Tko to ne bi želio kraljicu za majku?)
- Brojna su iskustva dobivenih milosti po Njenom zagovoru ...
- Ako nam je majka - i često smo u Njenu društvu - tim prije ćemo biti kao Ona... jer teško je imati pobožnost prema Gospi a ne činiti ništa po pitanju svoje oholosti, umišljenosti, srditosti, nepristojnosti... itd...itd...
Gospa je naš najbolji UZOR... Iako se zna reći: ''Griješim, jer čovjek sam.'' Nije grijeh ono što definira čovjeka nego - Njegova sličnost s Gospom koja je u svemu VRŠILA NJEGOVU VOLJU... Ono što nas čini čovjekom nije grijeh nego sličnost samom Bogu... po besmrtnoj duši... i slobodi da činimo DOBRO...