Strana ljubomora, strana i trajna i otra i bolna
Izjeda vr'jeme i um, njenost guta i san!
ija to str'jela, iji to ma unitava razum?
Prodire kosti u sr, nikad ne miruje, ne!
Koja to sila sad mora, sad vapi, sad gori, sad udi
pogled stalno da tvoj usmjeren bude na moj?
Prolazim brzo i mislim na tebe, o tebi, za tebe
znaim li ikako ja nemirnu no ili dan.
Nikad arobnica znana tako mi znaila nije
kako sad osjeam njen moni i iskonski gnjev.
Gnjevna je ona na sebe to nikako nije na vr'jeme
korov iupala taj, snivala mirniji kraj.
veljaa, 2011.
Post je objavljen 29.04.2011. u 16:55 sati.